Šumadinski migranti
Hrvatska podjela na: migranti da – migranti ne, potvrđuje činjenicu netko silno želi nauditi Hrvatskoj na način da se Hrvatsku pokušava destabilizirati većom količinom ljudi koji se neće integrirati u hrvatsko društvo.
Taj netko su stari, dobro nam poznati migranti, oni koji se desetljećima nisu uklopili u hrvatsko društvo! Hrvatska već stotinu godina ima probleme s „domaćim“ migrantima koji se uglavnom nisu integrirali, tzv. pupovci, ali žele hrvatsku većinu podvrgnuti manjini, tj. sebi. Pupovci su dovedeni politički namjerno i s planom, to su mehanički naseljeni migranti sa svrhom da se nikad ne uklope u hrvatski korpus. Riječ je o paralelnim svjetovima koji u Hrvatskoj postoje već preko stotinu godina. To su isti paralelni svijetovi koji postoje između Albanaca i Srbijanaca kad žive na istom prostoru, tolika je razlika.
Hrvatsku politički dijele i komadaju neitegrirani migranti – sjetimo se samo SAO Krajine – koje smo jedno vrijeme u 19. stoljeću zazivali sa „sveslavenskom braćom“, a onda smo dozvali svinjogojsku dinastiju Karađorđeviće i njihovu Jugoslaviju pa „bratstvo i jedinstvo“ i konačno titovu Srboslaviju kao završnu metarmofozu propalog sveslavenstva, južnoslavenstva i Karađorđevske Jugoslavije. To su migranti s prekodrinskog istoka i Bosne, ljudi druge kulture i civilizacije. Ne nužno i uvijek samo Srbi i Srbijanci. Njih je mimoišla europska kultura i umjetnost: romanika, renesansa, barok, europska pisana i likovna kultura, a to je nenadoknadivo. Čak i kršćanstvo, jer svetosavlje nije kršćanstvo nego predziđe četništva i njegov barjaktar.
Prikraćeni su upravo za ono što je supstanca europske judeokršćanske civilizacije i što je stvorilo civilizaciju Zapada. Ti migranti nisu pratili sunce i svoju izduženu sjenu na svom putu prema zapadu, nego su kao osmanlijske akindžije i poslije po naputku svojih „sveštenika“ osvajali hrvatske teritorije i proglašavali svetosavlje gdje god su se bili zatekli. Ti su „domaći migranti“ bili jednako drugačiji i neprilagođeni, uporni i perfidni, daleko gora roba od ovih što sada forsiraju grčko-makedonsku granicu, ali su proglašeni pobjednicima I. i II. Svjetskog rata. Najprije kao „solunaši“, koliko god su za otvaranje Solunskog fronta glavu podmetnuli francuske i britanske trupe, a nakon 1945. kao partizani, komunisti i jugosloveni, makar su bili i ostali četnici svetosavlja.
I tzv. pupovci nikad se nisu integrirali, samo su za sebe tražili veća prava i povlastice. I uvijek su ostali ono što jesu, čak i kad su nosili Armani odijela, zaljubljeni u svoju izmišljenu junačku prošlost.
Gledali smo ih i slušali kako priželjkuju migrante, još nisu od toga odustali; žele poplavu bilo koga, Hrvatsku pod plimom nehrvata, samo da bi se u toj naplavini osjećali seniorima, starosjedaocima, „konstituitivna“ većina i nastavili s „poslom“.
Nisu se nadali hrvatskoj državi, za njih uvijek ustaškoj tvorevini, i sad bi je rušili na svaki mogući način, i migrantima ako treba, sve kako bi je opet na svoj način prisvojili i vratili u balkansko blato.
I evo, stara migrantska Srbija se sprema u EU, ali dozvoljava javni heppening paljenje hrvatske zastave, članice EU, a u isto vrijeme očekuju da Hrvatska podrži na tom putu prema EU podrži Srbiju?! I Srbija prijeti, kandidat prijeti, i to ne bilo tko nego ministrica Joksimović, da će pooštriti odnose s Hrvatskom, ako Hrvatska na bilo koji načn opstruira otvaranje poglavlja. Kako, zapalit će tucet hrvatskih zastava, uvesti vizni režim, tužiti SIV-u i na Hrvatsku poslati tenkove?
Ali o tome u sljedećim poglavljima. O pogibeljnosti šajkačke infekcije za Europu.
M. Lozić/hrsvijet.net
