ZORAN VUKMAN: Kad počinje život i kad je nastao svemir?
Nakon jedne televizijske rasprave o pobačaju i prijepora o tome kad počinje život, pitam se jesu li poricatelji sasvim očite znanstveno-medicinske i biološke činjenice da život nastaje začećem, rekli laku noć zdravom razumu, i može li čovjek biti tako namjerno slijep ili namjerno poricati jednu očevidnost iz svojih pristranih pobuda?
Živimo u svijetu u kojemu su mnoge činjenice izgubile svoju samorazumljivost. Čovjek želi nanovo stvarati svijet i samog sebe. Svoju inteligenciju je kadar zlorabiti da bi činjenice prilagodio sebi i svojim ciljevima. Tako i u slučaju opravdavanja pobačaja kao prava na izbor. Izbor koji uključuje i život druge osobe nije samo moj izbor. To je izbor koji u sebi nosi odgovornost za drugoga. Ne odlučujemo samo o sebi i vlastitom životu nego i o životu svog djeteta. Argument prava na izbor kad je pobačaj u pitanju navoditi kao pravni i osobni apsolut podrazumijeva stav da odlučujemo o životu i smrti, da na to imamo pravo. Krajnje konzekvence takvog stava su društveno nesagledive jer na njima počiva svaka eugenika.
No zadržimo se samo na poricanju činjenice da život počinje začećem. U filozofsko-logičkom smislu može se vrlo jednostavno dokazati da poricatelji nisu u pravu. Ako tvrde da život nije započeo spajanjem muške i ženske spolne stanice nego se spore oko toga je li počinje nakon desetog, dvadeset trećeg ili ne znam kojeg tjedna, a neki idu do apsurda pa kažu da život počinje rođenjem (što je onda po takvoj logici devet mjeseci života u maternici?) onda ruše elementarnu logiku jednog kauzalnog biološkog procesa. Ako je nešto krenulo od točke A prema točki B, a krenuo je životni proces u slučaju začeća, pri čemu recimo da je točka B rođenje, potom točka C rast i tako dalje, kako možemo reći da je taj proces započeo od točke B ili C ako ga ne bi bilo bez točke A u kojemu je zadan – i to genetski i biološki!? Naime, čovjek je već začećem genetski određen, on je već ostvarena potencija u rastu, njegov razvoj je krenuo i kad ga se prekine mehaničkim putem, onda se presijeca proces između točke A i B, odnosno zaustavlja se životni tijek.
Ili recimo to ovako, u prispodobi. Poricatelj života od začeća zasijao je sjeme u svom vrtu, povrće i cvijeće. Očekuje da će sjeme niknuti i dati ploda. Čim sjeme nikne, proces je započeo. I dođem ja, i preorem poricatelju vrt. Jesam li mu učinio štetu? Bi li mi imao pravo prigovoriti? Po njegovoj logici nisam mu napravio nikakvu štetu, preorao sam mu sjeme koje je niknulo, ali još nije dalo ploda. Tako i u pobačaju: oni misle da je samo iščupan embrij koji još nije čovjek. A što bi drugo bio ili postao da nije u tome nasilno spriječen? Ako nekomu u vrtu ispilam stablo ili iščupam mladicu stabla, napravio sam mu štetu, u svakom slučaju. Zar ima logike u tvrdnji da mladica stabla nije živa biljka koja raste, da njezin život nije još započeo? Pa kad počinje život ako ne od samog nicanja i klijanja kad je već upućen i ustremljen na svoj rast i razvoj? Kako možemo tvrditi da je nešto započelo usred svoga procesa a ne samom začetku procesa!? To bi bilo kao da netko kaže da nije otišao na put tako što je izišao iz svoje kuće, sjeo u automobil i zaputio se, nego je krenuo na put od tridesetog kilometra na auto-putu, a prije toga nije bilo ništa!?
Na koncu, uzmimo još i ovu analogiju koja po mom sudu posebno podcrtava ovu argumentaciju: kad je nastao Svemir? Znanost kaže u trenutku Velikog praska. Što bi analogno tome rekli poricatelji života od začeća? Da nije započeo od Velikog praska nego nakon nekoliko milijardi godina dok se nisu formirale prve zvijezde i planeti? Ako nije započeo Velikim praskom u kojemu je trenutku započeo? U pet-milijarditoj godini ili deset, petneast-milijarditoj godini? Ako je Svemir započeo iz jedne točke i počeo se širiti u beskonačnost, ta točka je začetak i početak bez kojega ne bi bilo ničega. Tako je i sa životom od samoga začeća. Ako život ne počinje od trenutka spajanja spermija i jajašca, onda nigdje i ništa ne počinje od svog početka, nego od sredine ili kraja, pa tako i kuću najprije gradimo od krova.
Izvor: narod.hr/zoranvukman.com