Blaženi Jakov Zadranin
Današnji zaštitnik je blaženi Jakov Zadranin, franjevac, „naše gore list“, znan i kao Jakov Varingez, Jakov Ilirac, Jakov Slaven, Jakov Dalmatinac i Jakov iz Bitteta (Giacomo da Bitetto).
Rodio se u Zadru oko 1400, a svi se životopisci slažu da je bio hrvatskoga roda. Zapisano je i ime njegovih roditelja: Leonardo i Beatrice Varingez ili Varindjec. S dvadeset godina stupio je u samostanu svetog Frane u Zadru kao brat pomoćnik u franjevački red. Kad je njegov provincijal pošao 1438. na generalni kapitul franjevačkog reda u Italiju, Jakov ga je pratio. Nakon toga ostao je u franjevačkoj provinciji svetog Nikole biskupa, sa sjedištem u Bariju, glavnom gradu Apulije. Djelovao je u raznim apulijskim samostanima (Cassano delle Murge, Conversano, Bari), a oko 40 godina u gradiću Bitettu kraj Barija, kao redovnik žarke molitve, izuzetno marljiv u svagdašnjim poslovima, kao kuhar, sakupljač milostinje, vrtlar, vratar i sakristan.
Za vrijeme pošasti kuge u Bittetu, 1483, iskazao je naročitu ljubav i požrtvovnost prema zaraženim bolesnicima. Bio je veliki štovatelj Majke Božje, naročito pobožan u razmatranju Kristove muke, predan dugotrajnoj molitvi, kontemplaciji i strogoj pokori. Često je padao u ekstaze i bio obdaren karizmom čudesa, levitacije i proroštva, a naročitu pažnju i pomoć pružao je nevoljnoj djeci. Preminuo je 27. travnja 1496. u Bitettu. Vjernički puk već ga je već za života, a posebno nakon smrti, smatrao svecem. O njegovim brojnim čudima već stoljećima kruže priče, među njima i o tome kako je ispod svoje halje sakrio zeca koji je bježao pred hrtovima i lovcima ili o tome kako je prije smrti zakopao svoj štap u vrtu, a na tom mjestu je kasnije izraslo veličanstveno stablo. Iskazivali su mu štovanje i zazivali ga u molitvama, a u Bitettu mu je sagrađena crkva, u kojoj se čuva njegovo neraspadnuto tijelo. Papa Klement XI. proglasio ga je 1700. blaženim, a papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti za blaženog Jakova Zadranina te se očekuje njegovo proglašenje svetim čim se utvrdi još jedno Božje čudo izmoljeno njegovim zagovorom. Zaštitnik je Bitteta, a naročito se štuje u rodnoj zadarskoj nadbiskupiji (posebno u crkvi i samostanu svetog Frane) i diljem hrvatskih krajeva jer ga opravdano smatramo i hrvatskim blaženikom. Vjernici Bitteta donijeli su 1989. u Zadar njegovu sliku i relikvije.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
