ČINJENICE UPUĆUJU MOGUĆNOST: Postoje li nepotizam i korupcija u projektu Cjelovite kurikularne reforme?
Između mnogih koji prokazuju nedostatke CKR-a valja istaknuti fizičara Miroslava Dorešića, nekadašnjeg doministra prosvjete i sporta (dakle, onoga koji izvrsno poznaje tematiku), koji je na Večernjakovu Barometru napisao niz odličnih tekstova o problematici CKR-a, a uz to je i na svom You Tube kanalu objavio nekoliko vrlo vrijednih i korisnih video-zapisa – izvadaka iz rasprave pod nazivom Cjelovita kurikularna reforma i STEM područje,[1] koja je održana 1. ožujka 2016. god. na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Posebnu pozornost zaslužuje izlaganje dr. Matka Glunčića, profesora na navedenom odsjeku i (bivšeg) člana Stručne radne skupine CKR-a za gimnazijsko obrazovanje, koji se, prema vlastitim riječima, zbog neslaganja s određenim zaključcima te skupine povukao iz njezinog daljnjeg rada i prije objave Nacionalnog kurikuluma za gimnazijsko obrazovanje.
Sudeći prema objavljenim video-prilozima, čini se da je predstavljanje CKR-a na Fizičkom odsjeku PMF-a prošlo prilično neslavno, odnosno da su kritike bile vrlo velike i vrlo opravdane, štoviše toliko velike da vode otvorenom pitanju dr. Borisu Jokiću: Postoje li nepotizam i korupcija u projektu Cjelovite kurikularne reforme? Neke, naime, vrlo ozbiljne i međusobno prilično povezane činjenice upućuju na takvu i to veliku mogućnost, pa su vrijedne da ih se razloži, piše na vjeraidjela.com
Je li slučajno što baš svi članovi Ekspertne skupine dolaze s Filozofskog fakulteta u Zagrebu?
Kao prvo, ako se pogleda sastav tzv. Ekspertne radne skupine CKR-a, odnosno onih koji nadgledaju i koordiniraju cjelokupni projekt, sa zaprepaštenjem se može zaključiti da baš svi (voditelj + 5 suradnika) dolaze s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu[2], te da je uglavnom riječ o znastvenicima ili stručnjacima koji pripadaju područjima psihologije, sociologije, pedagogije i filozofije.
Filozofski fakultet, a posebno navedeni odsjeci javnosti su već poodavno poznati kao rasadišta lijevo-liberalne ideologije, što nipošto ne treba zaboraviti, nego treba javno priupitati dr. Jokića prema kojim je kriterijima izabrana Ekspertna skupina i nije li se na temelju uvjeta javnog poziva za prijavu kandidata ipak trebalo voditi računa o većoj profesionalnoj i geografskoj širini. Dublje propitkivanje o kvaliteti i drugim vrijednosnim odrednicama članova Eksperne skupine moglo bi se protumačiti kao prebrojavanje krvnih zrnaca pa se ipak valja suzdržati od postavljanja i takvih pitanja na koja bi javnost vjerojatno voljela znati odgovor. Posebno jer glavni protagonisti CKR-a uporno tvrde kako su oni stručni i nadpolitični i milijunima godina udaljeni od bilo kakve ideologije.
Regrutiraju li odsjeci Filozofskog fakulteta za sociologiju, psihologiju, filozofiju i pedagogiju aktiviste lijevo-liberalnih civilnih udruga?
Kako navedene tvrnje nositelja CKR-a nisu baš uvjerljive velikom broju osoba, dobro je iznijeti i neke činjenice. Veliki, naime, broj članova lijevo-liberalnih civilnih udruga po struci su psiholozi, (socijalni) pedagozi, sociolozi i filozofi, što se može uočiti pregledavanjem njihovih mnogobrojnih stranica (iako podatke o članovima ostavljaju vrlo rijetko i prilično šturo). Osim Filozofskog fakulteta treba istaknuti da mnogi dolaze s još dva rasadišta lijevo-liberalne ideologije, a to su Fakultet političkih znanosti, te Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (posebno odsjek Socijalne pedagogije).
S obzirom da takvi vrlo brzo nalaze zaposlenje ili “volontiraju za novac” (npr. u udrugama, u medijima, u organizacijama koje se bave kulturom, u raznim odborima MZOS-a i AZOO-a itd.), ponovno se nameće pitanje iz naslova: Ima li tu nepotizma i korupcije i imaju li s tim veze i glavni nositelji CKR-a?
Koja je uloga Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i kakve on ima veze s dr. Jokićem i drugim članovima Ekspertne radne skupine?
Kao jedno od privilegiranih mjesta ugnježđivanja onih koji su završili psihologiju, filozofiju, sociologiju i (socijalnu) pedagogiju treba istaknuti Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), a nije na odmet spomenuti kako dr. Jokić i njegova vrlo bliska suradnica dr. Zrinka Ristić Dedić, kao i dr. Branislava Baranović, još jedna članica Ekspertne skupine (koja između ostaloga piše znanstvene radove i o “rodnoj osjetljivosti i diskriminaciji”), dolaze upravo s tog Instituta, a povezani su gotovo sa svim ostalim zaposlenicima i suradnicima po tome što su završili Filozofski fakultet. Uz to dr. Jokić i dr. Ristić Dedić su po struci psiholozi, a dr. Baranović sociologinja i filozofkinja.
Povezanost Instituta za društvena istraživanja s lijevo-liberalnom ideologijom i pokušajem prenošenja te ideologije preko obrazovnog sustava jasno je uočljiva npr. iz činjenice kako unutar njega postoji Centar za omladinska i rodna istraživanja, koji je pak član GOOD inicijative, odnosno niza civilnih udruga koje se, prema vlastitom opisu, bave neformalnim obrazovanjem i ljudskim pravima, a u praksi najviše agresivnim pokušajima eliminiranja svih onih koji ne podržavaju lijevo-liberalni svjetonazor.[3] Posebno se pri tome trse na sve moguće načine okupirati obrazovni sustav, a Cjelovita kurikularna reforma im dođe kao izvrstan put. Neke od članica GOOD inicijative su ove: Documenta, GONG, Forum za slobodu odgoja, RODA – roditelji u akciji, Centar za građansku hrabrost, Centar za mirovne studije, CESI – centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Hrvatska mreža volonterskih centara, Kuća ljudskih prava Zagreb, Mreža mladih Hrvatske, Lezbijska organizacija Rijeka LORI, Zagreb Pride itd.
Mr. Snježana Majdandžić-Gladić
Cijeli članak pročitajte ovdje.
