Dugogodišnje kadroviranje na HRT-u po ključu: malo djece partizana i milicajaca, malo djece JNA oficira i KOS-ovaca

Subota, 2 travanj 2016 19:00
Written by: milanN
1 Reply

Jučer su kolege na Maxportalu napravili prvotravanjsku šalu na moj račun, smijenili su Acu Stankovića i mene postavili na njegovo mjesto.

Prvotravanjski štos bez ikakvih ambicija postao je nevjerojatno čitan tekst, javili su mi kolege s Maxportala. Može se zaključiti da je vijest sadržajno pala na plodno tlo. Očito je taj tekst otvorio vrlo važnu temu kadroviranja na HRT-u koje se već dugi niz godina događa po ključu djece partizana, milicajaca, JNA oficira, KOS-ovaca, ideoloških Jugoslavena, a zajednički im je nazivnik beskrajna mržnja prema svemu hrvatskome.

Zašto na nacionalnoj televiziji ključne novinarske pozicije imaju osobe koje dolaze iz redova ne samo etničkih, nego prije svega političkih manjina u Hrvatskoj?

Kako je moguće da udarne tv emisije na HRT-u vode ljudi poput Stankovića, Trbovićke, Latina, Sever, Gojan ili da se snimaju idiotske tv emisije kao što je bila preplaćena debilana imena Montirani proces?

Koji su to kriteriji po kojima su ti ljudi dobili u ruke tako važne poluge oblikovanja svijesti hrvatskih ljudi? A da ne spominjemo još spodobe poput Saše Lekovića, Igora Mirkovića, Olivera Frljića i cijelu bulumentu tzv. nevladinih udruga koje se bave isključivo stvaranjem mržnje i gađenja prema svemu što je hrvatsko.

Nedavno je pjevač Hladnoga piva izjavio kako on nije naš i da su njegovi pobijedili 1945. godine. Upravo se u toj rečenici krije odgovor ove sulude kadrovske križaljke zbog koje je Hrvatska još uvijek okupirana zemlja.

Brutalna istina koju je izrekao Mile Kekin govori da su svi ti koji tvore jednu široku medijsku agendu, agresorsku borbenu frontu, oblikovanja hrvatske javnosti zapravo nasljednici onih ubojica iz 1945. godine, krvoloka koji su desetljećima iza Drugog svjetskog rata počinili stravičan genocid nad hrvatskim narodom.

Danas njihovi nasljednici i dalje prekucavaju pamet običnog hrvatskog čovjeka šireći laži o hrvatskoj povijesti, o nacionalnom identitetu, braniteljima, državi, pretvarajući nacionalne pobjede u sramote, a dugoročno u poraze.

Njihov je cilj ponovo izručiti Hrvatsku u nekakvu hibridnu državnu koloniju. Ta agenda koju su vrlo vješto ispleli svih ovih godina izuzetno je snažna, organizirana i financijski jaka. Ta agenda odgaja mlade novinare, redatelje, pisce, glazbenike, političare.

To je forma nečega što je s pozicije suštinskog hrvatskog nacionalizma prepoznatljivo isključivo kao neprijateljska rabota s kojom nije moguće pregovarati ili se pomiriti jer je interesno u suprotnosti s nacionalnim hrvatskim interesima. To je kao da pokušate izmiriti vuka i ovcu. Ne ide, jedan mora biti eliminiran.

Uostalom neuspjeh ideje Tuđmanove pomire to najbolje oslikava. Pogledajte gdje su danas djeca partizana i ustaša? Ovi prvi drže sve pozicije, sve važne poluge u državi, a ovi drugi su na rubu zakona, zabrane, kažnjavanja, siromaštva, potpuno marginalizirani i bačeni u situaciju očaja. Očito pomirba u Hrvatskoj nije moguća i to ne zato što to ne žele obje strane, nego zato što to ne želi jedna strana, strana djece partizana.

Vrijeme je da se Hrvati probude, da prepoznaju ovu dijaboličnu igru koju pletu te sluge raznih gospodara. Treba se izdići iz raznih hrvatskih prijepora, politikantstva, strančarenja, sebičnosti i strahova. Potrebno je jasno izreći tko smo i što smo i što želimo ne samo danas, nego i za naredna vremena, za našu djecu i sve one naraštaje koji će doći. Ideja Hrvatske nije od jučer, ta ideja ne znači samo državu.

To je način života, način mišljenja. To je život ljudi koji su pobjednici, koji hrabro prihvaćaju, ali i postavljaju izazove. Nešto od tog duha se osjetilo devedesetih. Taj duh pobjede, istine, hrabrosti i solidarnosti koji je vodio hrvatski narod kroz Domovinski rat nije mrtav, nego je lažima sakriven i uspavan. Zato je potrebno sve te laži, ako treba i ‘ognjem i mačem’, što prije zauvijek odrezati od hrvatskog nacionalnog bića.

Izvor: ovdje