DUJMOVIĆ: Početnici bez brade
Budimo već jednom realni: četnička i paračetnička vlast u Srbiji se nakon izbora učvrstila i u tom smislu je zadnji tren da pogledamo istini u oči. Imali smo najprije desetak godina Miloševićevog fašizma, pa potom onaj mandat pritajenog četništva Vojislava Koštunice.
Onda je došao Boris Tadić, zapravo najopasniji lik, jer je bio pitak, školovan, uglađen i pristojan, ali tko ima dilema o stvarnim Tadićevim vanjskopolitičkim ciljevima neka se prisjeti kako je izgledao njegov posjet Vukovaru i kako je Josipoviću od svih umjetnina vratio tek jednu srpsku ikonu kako bi Srbima poslao dimne signale da se srpstvo ponovno vraća u Podunavlje.
Osim toga, tobože pristojna i uglađena Tadićeva Srbija niti nam je do kraja vratila oteto kulturno blago, niti je dopustila da se na logoru Stajićevo postavi ploča gdje bi stajala povijesna istina o tome da je 30 tisuća hrvatskih zarobljenika prošlo kroz srbijanske logore. Jer i to je bila Tadićeva Srbija!
Šešeljeva kabanica
Fantastično je kako mediji ne pamte da nam unatoč obećanju nikada nije vratio čak ni dokumentaciju vukovarske bolnice. A, kao, to je bio vrhunski srbijanski demokrat, tobože sušta suprotnost Miloševiću i Koštunici! Najbolje što Srbija ima!
Nakon ovih izbora Srbija se otvoreno vratila svom prostodušnom velikosrpstvu, s tim da ovaj put još i bere plodove velikosrpstva! Aleksandar Vučić, taj nekadašnji četnik-početnik što je za srpske agresije virio ispod Šešeljeve kabanice, te držao vatrene ratne govore po Hrvatskoj, o čemu mediji ustrajno šute, osvojio je komotnu vlast na ovim izborima.
Osim toga on će prvi put vladati i Vojvodinom i to je taj povijesni ceh velikosrpstva ostvarenog u Titovoj Jugoslaviji, u čijim kamatama sada četnička Srbija uživa. Vojvodina je naime kroz povijest bila vezana i uz Hrvatsku, Srbi tamo nikad nisu bili većina, da bi onda Titovi partizani nakon rata protjerali iz Vojvodine i Slavonije nešto manje od pola milijuna Nijemaca i na tisuće Mađara.
Nakon te operacije čišćenja, slijedila je operacija naseljavanja upravo hrvatskih Srba u Vojvodinu, kako bi se ta pokrajina što bolje srbizirala. Nakon toga je, na kraju tog procesa, bilo dovoljno ovog rata da se Šešeljevi radikali pod punom ratnom spremom prošetaju po Vojvodini i od jedne do druge hrvatske kuće pokucaju na vrata, one koji su pružili otpor odmah likvidiraju, a drugima najave pokolj ako se u roku od 24 sata Hrvati masovno ne isele.
Iako je, dakle, vojvođanska povijest tu pokrajinu stotinama godinama vezala uz Austro-Ugarsku, posredno i uz Hrvatsku, današnji ceh velikosrpske politike je takav da srbiziranom Vojvodinom vladaju Vučićevi četnici bez brade.
Tako to rade Srbi, a u Hrvatskoj uvijek ima onih koji će na taj praktični srpski fašizam šutjeti, a eklatantne dokaze tog neofašizma gurati pod tepih. Tako primjerice kad god se u javnosti pojavi bilo koji Hrvat koji je makar samo i osumnjičen za ratne zločine, nema medija koji neće konstatirati kako se tu i tu pojavio optuženi (ili osuđeni) ratni zločinac.
To redovito rade Merčepu, Glavašu, i kad god mogu generalu Norcu. Taj detalj ne propušta navesti Milorad Pupovac, kao i legija drugih hrvatskih jugoslavenskih nacionalista. Ali, kad usred Beograda jedan od osnivača genocidne Republike Srpske, Momčilo Krajišnik, organizira promociju svoje nove knjige, a glavni promotor mu je dogradonačelnik Beograda, inače Vučićev politički partner, onda o tome ovdašnji jugoslavenski nacionalisti u Hrvatskoj šute.
Promocija ratnih zločinaca
Naime, Beograd, ah, taj slobodarski Beograd, Momčilu Krajišniku, osuđenom srpskom ratnom zločincu, desnoj ruci Radovana Karadžića, dao je ni manje ni više negoli Dom omladine Beograda za promociju njegove knjige “Kako se rađala Republika Srpska”. Da ne bi ispalo da se radi o marginalijama, valja reći da je upotrebu tog prostora odobrila de facto beogradska skupština. Da stvar bude jasnija, treba reći da je Krajišnikovu promociju organizirala Samostalna demokratska stranka Srbije koja je u koaliciji s velikim pobjednikom ovih parlamentarnih izbora, Vučićevim SNS-om.
Nešto ranije je bivši ministar kulture i sadašnji savjetnik srbijanskog predsjednika Nikolića, izvjesni Bratislav Petković, ne samo ustupio prostor za promociju knjige notornog srpskog zločinaca Milana Lukića, nego je i sam sudjelovao na toj promociji. Milan Lukić je bio jedan od najvećih srpskih zločinaca, koji se osobito istaknuo u pokoljima u Višegradu, a u Haagu je bio osuđen na doživotnu robiju.
Tijekom likvidacije 22 Bošnjaka u Višegradu, kako se moglo čuti na suđenju u Haagu, skupina njegovih vojnika je nekolicini uhićenih izvadila bubrege, dok su ostali bili svezani za automobile te tako vučeni po cesti. Kao vođa “Belih orlova” zbog mučenja i ubojstava više od stotinu žena, djece i staraca, doživotna robija mu je na sudu potvrđena. I sad tom liku bivši srbijanski ministar kulture govori na promociji njegove knjige! Dok je ljudožder u Haagu!
To je prava slika Srbije koju ovdašnji jugoslavenski nacionalisti skrivaju kao zmija noge. Beograd je bio domaćin i promociji knjige Biljane Plavšić, memoarima Duška Tadića, ali i Veselinu Šljivančaninu, dakle plejadi srpskih ratnih zlikovaca. I sad je na red došao i Momčilo Krajišnik, čovjek koji je zbog zločina u Haagu osuđen na dvadeset godina robije. Tu je promociju organizirala Samostalna demokratska stranka Srbije koja je u čvrstoj koaliciji s Vučićem u beogradskoj skupštini. Njen lider, izvjesni Mladenović, danas je zamjenik gradonačelnika, a prije toga je bio glasnogovornik Vojislava Koštunice, i on se osobito angažirao oko te promocije.
Incident u dvorani
Treba reći i to da je nekoliko nevladinih udruga protestiralo protiv te sramote, u prvom redu srbijanski Helsinški odbor, kao i još neke nevladine udruge i kada su se oni u dvorani pojavili s transparentima, nitko drugi nego spomenuti zamjenik beogradskoga gradonačelnika je naredio osiguranju da ih ne puste u dvoranu. Dvije aktivistikinje su ipak uspjele ući u dvoranu i počele su glasno negodovati, da bi ih onda i publika i osiguranje zajedničkim snagama izbacili van.
Ne zaboravimo i to da je u Srbiji, i Tadićevoj i Vučićevoj, rehabilitiran Draža Mihailović, a upravo se sprema rehabilitacija generala Nedića, čovjeka za čije su vlasti uvedeni rasni zakoni šest mjeseci prije negoli je Njemačka u proljeće 1941. srušila Jugoslaviju, pa je Nedić među prvima Hitleru slao depešu da je Srbija jugenfrei! Tom i takvom Nediću, Vučićeva tobože europska Srbija upravo sprema rehabilitaciju! O toj autentičnoj današnjoj Srbiji o kojoj bi se trebalo pisati i govoriti da ne bi imali nekih iluzija, hrvatski mediji uglavnom šute onom starom, prokletom hrvatskom šutnjom.
Autor: Tihomir Dujmović/slobodnadalmacija.hr
