Hoće li Židovi vratiti imovinu otetu Palestincima?
Obljetnica je simbolički prihvatljivog Proboja iz Jasenovca, ali Židovi traže još veću odštetu, zasebnu restituciju sve do Davida. A ono, u zoni Hitlerove okupacije održala se samo zagrebačka židovska općina.
Veleizdaja je način vladanja u RH.
Hrvatsku trese glasina da iza Tomislava Karamarka stoji Jozo Petrović, navodno MOL-ov lobist i svjedok u arbitraži protiv Hrvatske. Na kraju je na istoj strani i “svjedok Ivo Sanader”. Gledano šire, prije jednog milenija, zbog širenja kršćanstva u Mađarsku i dalje na istok, naša je kruna preselila u Peštu. Ovomilenijsko širenje Unije, kao i veleizdaja na svim razinama, doveli su do toga da naše krunske tvrtke preuzmu Italija, Austrija i Mađarska. Sve što se događa u RH, od osamostaljenja na ovamo, provodi se u okvirima smišljene privatizacijske pljačke. Stigli su nam i zahtjevi Židova za dodatnom restitucijom u Hrvatskoj.
Čudni su putevi Gospodnji
Antička grobnica Mediteran izgutala je cijele civilizacije, religije, nacije, i prepune brodove različitih migranata i prognanika. Na svojoj misijskoj plovidbi do Rima, Pavao se nasukao kod Mljeta i zamalo završio na dnu našeg Jadrana. Jeli zapravo već tada kršćanstvo stiglo u naše krajeve? U 8. stoljeću prije Isusa i Pavla dogodilo se nesretno asirsko razaranja Samarije. Neka hebrejska i nežidovska plemena Galileje odvedena su u sužanjstvo Ninive, dok su se istodobno mnogi sklonili u polise Mediterana. Nakon kasnijeg rimskog razaranja Hrama u Jeruzalemu, mnogi su Židovi jednostavno prešli u Galileju, a neki su krenuli dalje, tragom prethodnih hebrejskih seoba.
Povratak dijaspore nikada se ne događa. Uvijek se vrate neki drugi i drugačiji ljudi. Tako je kod Hrvata, tako je i kod svih hebreja. Iz babilonskog sužanjstva u Judeju nisu stigli Judejci, nego su to u Judeji postali. Cionizam kakav se prezentira zapravo je bio neprovediv, a opstrukciju provodi vrijeme kroz svoje zagonetne zakone. Nacističke pomorske transporte hebreja i židova za Palestinu potapali su Saveznici. Nacisti su planirali željezničku prugu za Bliski istok iskoristiti kao svoju opaku žilu kucavicu – nafta je trebala dotjecati u jednom smjeru, a rijeka židovskih prognanika u suprotnom smjeru. A onda su se uzdigle “Dardanele”, produbio se “Bospor”, pruga je zatvorena, sve se raspalo, pa su nacisti morali krenuti po naftu u Ukrajini i Rusiji, da bi umjesto nafte dobili rusku zimu i nove rijeke istočnih hebrejskih i/ili židovskih prognanika. U Palestinu se vratio samo novi školovani monoteistički Jahve, više grčki filozof nego hebrej, a pratilo ga njegovo novo stado, judaizirani Kazari i slični “hebreji”. Proboj nisu niti mogli provest Židovi, jer je takvih u Jasenovcu bilo jako malo.
Svjedoci smo europskog konsenzusa da se svi zločini protiv hebreja i židova prevale na Ustaški pokret, iako je ustaški režim unutar skupine nacionalnih servisa Trećeg Reicha jedini pokušao pomoći Židovima, ili barem ublažiti primjenu njemačkih rasnih zakona, uvodeći i spasonosne zakonske anekse. Simboličke transporte mrtvih hebreja i mrtvih židova za Hrvatsku trebamo vratiti u Njemačku, kao što su to realno učinili Ameri, kada je k njima doplovio brod sa izbjeglom hebrejskom i židovskom aristokracijom Njemačke. Hrvati nisu nikada imali ništa protiv Židova, kojih je bilo i u časnom Ustaškom pokretu. “Zločinački ustaški režim” morao je dokazati da je civilizacijski dorastao rasnim zakonima. Restituciju za Židove iz BiH treba provesti u BiH. Hoće li takozvana Republika Srpska Židovima namiriti potraživanja sukladno teritorijalnom udjelu u NDH? Ako Istra i Dalmacija nisu bile u sastavu NDH, tamo bi Židove trebala isplatiti Italija? Za Međimurje bi mogla priskočiti Mađarska. A da Židovi preuzmu mađarske udjele u Ini?
Riješena enigma
Sve je u globalnim odnosima. Napuhani mitovi o “zločinačkom režimu NDH” i “logoru smrti Jasenovac” traže ozbiljnu znanstvenu reviziju, dok mit o nepostojećem Proboju iz Jasenovca možemo zadržati zbog njegove pozitivne simbolike otpora svakom porobljavanju, uključujući i ono financijsko, kojemu je jako sklon i židovski kapital, koji je na svoj skriveni način bio prvi pokretač Holokausta. Prije tog ratnog 22. travnja 1945. nacistički i ustaški čuvari učestalo bombardiranog logora Jasenovac povukli su se pred sovjetima i presvučenim četnicima, naivno tražeći okrilje zapadnih Saveznika. Mit o Proboju iz Jasenovca prikriva činjenicu da “osloboditelji” u Jasenovcu nisu zatekli baš nikoga. Nije to ništa, u Šaranovoj jami Jadovna nisu pronađi nikakvi ljudski ostaci. U 6 baraka Jasenovca moglo je stati svega stotinjak logoraša i kažnjenika, pa je protuhrvatska propaganda pokrenula tezu o više zatrpanih slojeva logora, kao da je riječ o drevnom Jerihonu. U Jasenovcu je bilo najviše Hrvata, da bi nakon rata postali njegovi jedini zatočenici, da bi to na kraju postali svi Hrvati, do kraja svijeta.
Nakon što komunisti i profesionalni antifašisti ignoriraju zajedničku komemoraciju na Bleiburgu, učinili su isto s komemoracijom u Jasenovcu. Egzistencijalisti drže da svatko treba odbaciti okove svog osobnog zatočeništva, pa je novi hit osobni odlazak u Jasenovac. Samo za Jasenovac nije dopušteno govoriti o umiranju zbog tifusa i drugih bolesti, iako je hot-spot ležao u močvari uz Savu. Zabranjeno je spomenuti ratne tegobe i prirodno umiranje od starosti. Nijemci su u Gradišci provodili selekciju i sve radno sposobne upućivali na rad u Njemačku, izuzimajući manji broj onih koji su bili potrebni u manufakturama Jasenovca i u pripadnim ekonomijama južno od Zagreba. Nakon što su sovjeti ušli u Auschwitz, pokrenuli su “Marš smrti”, dok je kod nas sovjetska agentura pokrenula “Proboj”. Naši su komunisti bolji? Sve do 1948. Staljin i Tito bili su kažiprst i nokat.
Kompetentni Josip Kljaković-Šantić ne dopušta negiranje Holokausta. Bespoštedno je kritizirao ustaški režim, ali je u svojoj knjizi “Jasenovac – enigma holokausta” posve razbio protuhrvatske mitove o Jasenovcu, navodeći sramotnu činjenicu da su kao jasenovačke žrtve prikazani i partizani poginuli u borbama ili oni umrli od ranjavanja ili bolesti. Kako nam svjedoči, od 218 takvih iz Solina, kontroverzni njujorški Jasenovac Research Institute vodi njih 167 kao žrtve Jasenovca. Praktično svi umrli na prostoru NDH, pa i šire, završili su na jasenovačkom popisu. Uvrštene su i žrtve bombardiranja Solina u rujnu 1943. godine: Marko Bačić, Milan Bubić, Albina Novaković i Matija Žižić. Na popisu su Marin Matijević i njegova sestra Ljubica, koje su u Solinu ubili partizani, u studenom 1942. JRI je u imenima i prezimenima zamjenjivao samoglasnike, “č” i “ć”, kao i godine rođenja, sve zato da se oteža detektiranje krivotvorina. Na stranici www.jasenovac.org istog “instituta” Josip Kljaković-Šantić pronašao je imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu. Što su najviši dužnosnici “samostalne RH” učinili da se odstrane krivotvorine o Jasenovcu? Baš ništa!
U prošli je petak Josip Kljaković-Šantić održao nezaboravan govor u dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu. Partizane su do pada Italije činili Hrvati. Na Sutjesci je poginulo 20 tisuća Hrvata! Najgori zloduh tog vremena bio je Edvard Kardelj, koji se tipično slovenski dosjetio kako nadomjestiti manjak partizana – pozvao je četnike da prijeđu u partizane. Prava je šteta da Andrija Hebrang nije tada u partizane pozvao austrijske naciste, pa da se Slovenija suzi baš kod Ljubljane, onako kako je Hrvatska stisnuta kod Zagreba. Tako su partizani ojačani s 300 tisuća četnika i nakon toga proveli završni genocid nad Hrvatima kod Bleiburga i na našem Križnom putu, odnosno u drugoj Jugoslaviji. Srbija je amnestirala i proglasila antifašistima i one četnike koji se nisu presvukli u partizane, da bi Franjo Tuđman naivno amnestirao četnike iz posljednje agresije na RH i BiH, da bi haaški Tribunal nedavno potvrdio Veliku Srbiju kao legitiman politički cilj. Europska unija tolerira srbijansku jurisdikciju glede zločina koji su počinji prilikom srbijanske agresije, na teritoriju unutar Unije! Kanonizacija Alojzija Stepinca je odgođena, a Hrvati su dobili na uvid ostatke svetog Ispovjednika, kao nacija koja se treba “suočiti s prošlošću”.
Sve je to smišljena kampanja
Hrvatsku je posjetio Nicholas Dean, američki izaslanik za Holokaust. Traži da se za Židove pravo nasljedstva proširi i na one koji nisu u prvom nasljednom redu. Židovi svoja današnja potraživanja pakiraju u svoju neprihvatljivu tezu o pogromu više od 4/5 Židova na području NDH. A ono, u zoni Hitlerove okupacije održala se samo zagrebačka židovska općina. Predsjednica RH i predsjednik Vlade RH pod hitno su se “očitovali protiv zločinačkog ustaškog režima”, što zaudara na modernu zakletvu Titu. Draga je Hrvatska, ali je još draža vlast. “Suočavanje s prošlošću nije lako. Mi se u SAD-u gotovo svakodnevno suočavamo.” – veli Dean. Kada Amer ujutro ustane, prva pomisao ustaše su američki Indijanci, koje su europski humanisti poubijali, skalpirali, i preoteli njihovu zemlju. Židovi i Srbi jedni drugima advokatski priskaču glede njihovih mitova o NDH i Jasenovcu.
Restitucija je jača razina odštete u odnosu na kompenzaciju, a židovska restitucija u Hrvatskoj je iznad uobičajene restitucije. “Zadovoljni smo, ne samo toplim dočekom, nego i konkretnim stvarima koje će se napraviti do kraja godine kad je riječ o restituciji” – izjavio je Nicholas Dean. Naravno da na svoje u Hrvatskoj ima pravo svaki onaj Židov i svatko drugi koji može dokazati da je nešto posjedovao ili naslijedio, ali su nam na naplatu stigli i grijesi “civilizirane Europe”, uključujući i grijehe komunizma. Zločinački Titov režim labradorski je razorio židovske sinagoge, recimo onu u Karlovcu, ali se račun ispostavlja nama. “Nadgrobne ploče sa židovskog groblja, koje su ustaše devastirale”, pronađene su ugrađene u partizanski spomenik, s natpisima židovskih pokojnika uzidanim prema unutra, a kuriozitet je prezime Goldstein. Židovi uporno šute o akcijama velikosrpskog Labradora za vrijeme osamostaljenja RH, kada su minirane židovske svetinje za potrebe kompromitiranja Hrvata i Hrvatske.
Sve što se događalo posljednjih godina na neki je način u funkciji židovske restitucije. Poljudska svastika nacrtana je za potrebe Partije, ali i za konverziju ustaša i Hrvata u naciste. Imali smo bjesomučnu protuhrvatsku kampanju zbog marijanskog poziva “Za dom”, koji je zapravo civilizacijski pomak u odnosu na rodoslovno isključive koncepcije židovstva i svetosavlja. Glede stalnog licitiranja s brojem žrtava u Jasenovcu, Hrvate love za autoritet Franje Tuđmana i njegovu neprihvatljivo visoku procjenu. Tako i Zoran Milanović slavi Tuđmana, kojeg su prometnuli u krunskog svjedoka je Jasenovac bio logor smrti. Zanimljivo, raspad Jugoslavije uklapa se u plan židovske restitucije. Židovsku imovinu zapravo su nacionalizirali pobjednici, suborci Slavka Goldsteina. Znate, od kako je krenula nova polemika o NDH, nitko u Hrvatskoj ne spominje gradnju židovskih naselja u palestinskom dijelu Jeruzalema, niti sve te oblike izraelske segregacije prema Palestincima.
Hoće li se naglo obogatiti Ustaški pokret?
Dok Hrvate rikta niži američki činovnik, američki državni tajnik John Kerry otišao je na komemoraciju u Japanu, tipa naše na Bleiburgu, i izrazio žaljenje zbog američkog bacanja atomskih bombi na Hiroshimu i Nagasaki. Još uvijek se to pravda potrebom bržeg okončanja Drugog svjetskog rata. Komemoracija je protekla u tihom ozračju pijeteta, bez da je itko osudio “japanski fašistički režim”. Kao, pustimo Nijemce i Japance na miru, oni su zaista više rase. Kada će se Ameri suočiti sa činjenicom da su nakon napada na Perl Harbour sve Japance u SAD-u strpali u rezervate? Jezovit genocid nad Hrvatima na našem Križnom putu zapravo je produljio rat, ali se Hrvatima nitko ne ispričava. Od koga možemo tražiti odštetu? Kao, nitko nam nije kriv, jer su nas potukli “hrvatski partizani”, a znamo da su takvi do pada Italije otišli pod zemlju.
Kao europsku podršku posjeti Nicholasa Deana, mogli smo u prošli utorak pogledati film “Rechts, zwo, drei – driftet Europa ab?” kanala Arte. “Dokumentarac” je tako nazvan po pionirskoj koračnici DDR-a. Uvodno se bavi usponom antiimigracijskih pokreta AfD i Pegide iz Dresdena, koji su na kraju Drugog svjetskog rata Saveznici naprosto rastalili, kroz prekomjerno bombardiranje sa zapaljivim bombama. Kada će konačno uslijediti antifašistička isprika? Englezi u svezi toga kažu da je “šteta kostiju jednog britanskog grenadira”, što je referenca na čuvenu Bismarckovu izjavu: “Balkanska rupa nije vrijedna kostiju jednog pomeranskog grenadira”. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić, pobočnik četničkog vojvode Šešelja, ponavlja pitanje Hannah Arendt: “A da su pobijedili, bi li itko od njih imao grižnju savjesti?” Pa eto, pobijedili su ubojice s Bleiburga, od Hude jame, Jazovke i tisuću drugih jama za Hrvate. I, tko od njih ima grižnju savjesti? Tko od Srbijanaca ima grižnju savjesti zbog zločina počinjenih za vrijeme posljednje agresije Srbije na RH i BiH? Film se bavi i s Nacionalnom frontom Marine Le Pen, s mađarskim Jobbikom i s poljskim PiS-om. Sve je to priprema za glavnu poruku, koja se vrtjela pola ure: fašizam i nacizam zapravo su hrvatski proizvodi. Kada se Židovi u Hrvatskoj naplate, slični filmovi više će se baviti s Poljskom, ili nekom drugom “antisemitskom zemljom”.
Najprije traže da priznate kako je NDH bila zločinačka država, i onda se uzima da ste time priznali kako je časni Ustaški pokret bio zločinački. Kao, sindikalni komunizam Barcelone bio je zločinački, jer su sve komunističke države bile zločinačke. A ono, svijet bezuspješno traga za državom koja nije bila zločinačka. Jasenovački popis ne može proći niti kao knjiga žalosti. Kada se bude razrezivala odšteta za stradale Židove i njihovu bližu i daljnju rodbinu, oni bi mogli povesti računa o tome da je Ustaški pokret nastao kao reakcija na zločin poznat kao Jugoslavija, kao reakcija na pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, kao reakcija na sve zločine u toj fašističkoj tvorevini, pa i kao reakcija na jugoslavenske rasne zakone protiv Židova, kao i reakcija na konkretne progone Židova u prvoj Jugoslaviji, što se ponovilo i u drugoj Jugoslaviji. U Ustaškom pokretu bilo je puno Židova, pa bi bio red da se i Ustaški pokret namiri, proporcionalno udjelu Židova. Nitko ne smeta Židovima da se okupe u nekom logoru u Srbiji, gdje je za Drugog svjetskog rata bilo desetak kampova poput Jasenovca i gorih od Jasenovca, a niti u jednom se nije dogodio proboj.
Tvrtko Dolić/croative.net
