JOSIP JOVIĆ: Pravosudno ludilo
U trenutku kad je iz Haaga pušten Vojislav Šešelj pod izgovorom da boluje od teške bolesti, on je faktički bio oslobođen. Jučerašnja prvostupanjska presuda Haaškoga tribunala samo je potvrda te očito političke odluke. Sa Srbije su skinute sve neugodne obveze i odgovornosti. Ipak, nitko, apsolutno nitko, bez obzira na sve rezerve koje ima prema ovome međunarodnom sudištu, nije mogao očekivati oslobađajuću presudu po svim točkama optužnice.
A posebno su šokantna obrazloženja koja smo slušali ne vjerujući vlastitim ušima, a koja proturječe mnogim ranijim presudama i svim poznatim činjenicama. Do sada se znalo govoriti kako je Vojislav Šešelj lud, no sada se pokazalo da je lud, ali na jedan sistemski način, sam Sud.
Od samog početka predsjedatelj Raspravnog vijeća Jean Claud Antonetti žestoko se okomio na optužnicu pa je prijetila opasnost da same tužitelje pošalje u zatvor. Spočitnuo joj je “maksimalistički pristup”, “zamagljivanje”, “vrludanje” i “dvosmislenosti”, uz dodatak kako je sve to skupa “za žaljenje”.
Vijeće se, s iznimkom jednoga člana, otvoreno stavilo na stranu optuženoga, djelujući upravo kao njegov kolektivni braniteljski tim, valjda zato što se ni sam s Šešelj nije ni pokušao braniti, umjesto čega je izabrao vrijeđanje Suda.
Ništa nije znao
Tu i tamo, proizlazi iz presude, srbijanski dobrovoljci koji su se nazivali “Šešeljevcima”, koje je on sam formirao, te neke druge paravojne jedinice možda su i počinili neke zločine, o čemu nema jasnih dokaza, ali sam Šešelj nije im bio nadređen niti je znao da će se oni dogoditi. Bilo je huškanja, ali to samo po sebi nije zločin.
Primjerice, Šešelj jest nekoliko dana prije pada Vukovara izjavio kako ni jedan ustaša ne smije izići živ iz toga grada, ali Sud ne nalazi “izvan svake razumne sumnje” kako je to bilo u kontekstu ratnih sukoba s ciljem ubijanja i potjerivanja stanovništva, nego tek kao podizanje ratnog morala.
Ostali dijelovi obrazloženja presude nose moguće vrlo teške političke implikacije. Na određeni način sam Sud ideju stvaranja velike Srbije ili njezina proširenja na teritorij drugih država smatra legitimnom! Tako smo čuli kako su plan i kampanja za veliku Srbiju legalni i tek politički.
Četnički dobrovoljci regrutirani su radi zaštite Srba i očuvanja Jugoslavije, a ne radi masovnih napada na civile radi njihova protjerivanja, čega nije ni bilo, kao što nije bilo ni rušenja gradova i sela. I nisu se naoružavali samo Srbi, nego i drugi. A sve se događalo u kontekstu odcjepljenja pojedinih republika. Itd., itd.
Sve u svemu, Šešelj, skupa s njim i njegovi suborci, vojvoda Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, to je jedino što se da iščitati iz odluke Haaškoga suda, mogu nastaviti sa svojom kampanjom širenja Srbije na susjede ili obnavljanja Jugoslavije, a mogu računati i na stanovitu međunarodnu potporu.
Izvor: slobodnadalmacija.hr