Hrvati su nadareni svaku temu ispolitizirati. Tako je medijsku buru najprije podignula vijest kako se u crkvi u Palmotićevoj u Zagrebu slavi Sveta misa s nakanom za pokojnoga Antu Pavelića. U crkvi su bili vjernici i, nadam se, iskreni molitelji, a vani su bili prosvjednici s transparentima. Nekoliko dana kasnije u crkvi Svetoga Marka u Zagrebu slavljena je Sveta misa s nakanom za pokojnoga Josipa Broza Tita. Tu misu za Tita je, očito s ne baš plemenitim nakanama, naručio novinar Indexa Vojislav Mazzocco. Na toj misi, kako izvijestiše mediji, nije bilo nikakvih incidenata. Stvar je jasna.

Provokacija nije uspjela. Plaćenik Indexa valjda je sada shvatio tko u Hrvatskoj, uglavnom, pravi nerede i ponaša se poput političkih piromana. Na misi za Tita svećenik je rekao da treba moliti i za one koji nisu htjeli Hrvatsku. Misu za Tita nisu pratili prosvjednici ispred crkve, dok su misu za Pavelića pratili prosvjednici s pogrdnim usklicima. To je valjda ta lijevo-liberalna tolerancija koju još svi nisu proučili.

Što reći o ovakvim “paradnim” misama? Teško išta pametno osim da bi trebalo sve učiniti da ih ne bude. Inače, Svete mise se slave za naše pokojne. Sveta misa nije komemoracija i proslava nečijega života u što se neke od strane rodbine i pretvore. Mise se slave za pokojne da bi im se Bog smilovao i oprostio im grijehe. Svetu misu ne treba slaviti za svece i bezgrješnike kako bi išli u raj, niti ima koristi moliti za one koji su već u paklu. Pretpostaviti nam je da su naši pokojni, ako nisu već u raju, u čistilištu i zato molimo za njih kako bi došli u stanje vječnoga blaženstva u raj.

Što se Pavelića i Tita tiče, premda je teško suditi, ali nije teško zaviriti u činjenice, za njih je, realno, malo moliti samo jednom godišnje. Možda bi puno češće trebalo moliti Božju milost za one koji su bili, i zbog svoga položaja, javni grješnici. Za Antu Pavelića se posmrtno brinula njegova rodbina koja je često naručivala mise s nakanom za pokoj njegove duše. Za Pavelića su, ruku na srce, i mnogi svećenici što potajice što javno slavili mise. Za Tita se nema tko od rodbine vjerski brinuti. On je vjersko “siroče”. Znajući kakva je zla Tito prouzročio ovaj novinar Indexa, i njemu slični, bi trebali češće ići na misu za njega. Možda bi mogli dio novaca koji im država preko poreza godinama oprašta upravo koristiti za pokajništvo i mise za pokojne zločince i sljedbenike tamne prošlosti.

U svakom slučaju, daleko od toga da držim pristojnim, a kamo li vjernički uputnim, slaviti Svetu misu za Pavelića iz isključivo ideoloških razloga. Crkva nije mjesto za ideološka obračunavanja niti politička razvrstavanja. Oni koji nekoj osobi žele iskazivati poštovanje trebaju zaobići oltar kojeg tako pretvaraju u svoju ideološku propovjedaonicu. Isto tako, držim svetogrdnim i licemjernim naručivati Svetu misu za Tita samo iz razloga da bi se provjerilo hoće li je svećenik primiti i hoće li doći “crnokošuljaši” prosvjedovati. Svete mise treba slaviti za sve ljude i od toga ne treba praviti medijski presedan.

Osim što umrlima treba reći pokoj im dušu, možda bi korisnije danas bilo reći pokoj vječni ideologijama koje su sijale smrt, mrak, jednoumlje i tugu. Iluzorno je naručivati Svete mise bez iskrene nakane da molimo, nego više da poruke u javnost odašiljemo. Možda niti jedan svećenik ne bi trebao primati takve mise u kojima nisu iskrene nakane. Te mise, kao i ostale trebaju se slaviti na teritoriju župa kojima su u trenutku smrti pripadali Pavelić i Tito ili gdje žive njihovi potomci. Možda bi tako ušutkali manipulatore i to bi vjerojatno stišalo prepucavanja kojima crkveni prostor ni kriv ni dužan postaje poligonom.

FRA MARIO KNEZOVIĆ/MISIJA

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save