Osnivač ‘krizologije’ već u 5. st. dao recept za izlazak iz (demografske) krize
Hrvatska umire! – viče gromko naslovnica VL-a 29. veljače, baš kao što je i NL 25.2. objavio važan prilog s nadnaslovom: ZABRINJAVAJUĆI TREND: BROJEM UMRLIH PRESTIGLI SMO ČAK I RATNU 1991., a naslov je: Hrvatska lani zabilježila rekordnu stopu smrtnosti. Za svaku pohvalu je pokušaj Večernjega lista – što je zapravo i fenomen, jer se to, koliko je meni poznato, dogodilo prvi put u našoj novijoj povijesti – da PET DANA zaredom objavljuje prilog o toj temi! Što na tome rade televizije (osim destrukcije), ne znam – vjerojatno ništa (novo). Na internetu zabavni sadržaji preplavljuju sve što ima veze s mozgom i dušom… Srećom, barem neki katolički mediji, poglavito portali, u tome su mraku iznimka…
U cjelini gledano, unatoč stravičnoj činjenici da je naš narodni brod – stara “Zvonimirova lađa”, a danas ‘Crotitanik’ – davno udario u demografsku ‘santu leda’ ter da ‘voda smrti’ velikom brzinom prodire u njegovu utrobu, odgovarajućeg snažnog (osim povrjemenog “bubnjanja” dr. Anđelka Akrapa i nekolicine demografa) nacionalnog poziva na sveopću uzbunu uopće nema! Zabrinjavajuća i začuđujuća je činjenica kako SVI MEDIJI u Hrvatskoj svakodnevno ‘talambasaju’ svoj uobičajeni program – umno zaglupljujući & moralno kvareći! (a to se najznakovitije odnosi na najslušanije RADIO postaje) – kao da se ništa dramatično ne događa! Čak se i Crkva ‘in capite et in membris’ gotovo potpuno utapa u moru i jezeru ter bari te nismo-još-potonuli-atmosfere!
Naravno, demografska drama – koja je kod nas već postala demografska katastrofa! – već odavno drma i cijelu Europu i Sj. Ameriku. Ali tamo ima barem nekih ozbiljnih pokušaja da se bolesti dade točna dijagnoza i pokuša naći lijek. Dovoljno je sjetiti se strašne knjige P.J. Buchanana SMRT ZAPADA…, prijedloga bivše njemačke ministrice koja je bila majka sedmero djece… itd. Kod nas, u Hrvatskoj? Ništa! Nitko ništa… odnosno gotovo nitko o tome svakodnevno ozbiljno ne govori a kamo li da nešto poduzima!
No, ruku na srce – pitanje je mogu li uopće tzv. društveni čimbenici išta pomaknuti naprijed, budući da, prema svjetskim iskustvima, nema MATERIJALNOG lijeka za ono što ima DUHOVNU etiologiju (= svEUkupnost uzroka nekoj pojavi). S druge strane, biblijsko iskustvo Izraelaca, kao i iskustva prvih kršćana pokazuju i što je uzrok BOLESTI i da LIJEK postoji. To se potvrdilo u svima KRIZAMA starozavjetnih članova Izabranog Božjeg naroda, kao i u svim KRIZAMA novozavjetne Božje djece do dana današnjega. Tijekom te duge SZ&NZ-povijesti bilo je odnosno Bog je svome narodu slao LIJEČNIKE, koji su narodu u krizama davali dijagnozu i propisivali lijekove. Tko redovito čita Bibliju ter malo bolje poznaje ili barem redovito moli Časoslov naroda Božjega, upoznat je i s tim dijelom duhovne demografske medicine. Budući da smo u Korizmi u Godini milosrđa, ovdje ću – i kao podsjećanje da KRIZOLOGIJA nije nikakva novost u povijesti Crkve i Božjega naroda, jer pojam GRIJEHA poznat je već s prve stranice Biblije! – prenijeti dio recepta (na bazi Biblije!) jednoga liječnika već iz petoga stoljeća, kojega bismo, zbog znakovitosti njegova prezimena, mogli nazvati utemeljiteljem ‘krizologije’.
“Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krjepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, MOLITVA, MILOSRĐE i POST, jedno su i uzajamni izvor života… Budi, čovječe, za sebe slika milosrđa. I zato onako i onoliko i kako brzo hoćeš da tebi budu milosrdni, tako brzo, toliko i tako i sam ostalima budi milosrdan. Molitva dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas…”
Eto, dakle, te je riječi napisao Sv. Petar Krizolog (grč.= zlatorječivi), biskup iz 4.-5. st., o kojemu najosnovnije možete naći ovdje – https://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Krizolog – a za bolje upoznavanje njegove veličine doista vrijedi odvojiti više vrjemena za čitanje! A u 21. st. naši uglavnom ekonomski stručnjaci, kao i razni drugi nametnuti nam od EU&EK, navodno traže za Hrvatsku tzv. “put izlaska iz KRIZE” – a da zapravo NAROD pojma nema u čemu je ta kriza i kako je do nje uopće došlo i zašto je važno da velike korporacije budu zadovoljne rješenjima koja će donijeti političari(!). Zato će nova Vlada još mjesecima “bauljati” u pokušaju da od naroda sakrije kako je nekoć lijepa i privlačna “mala voćka” famoznih REFORMA i lijeve i desne koalicije tek “obično jadno malo drvo” “poslije kiše” predizbornih ispraznih obećanja. Pritom se redovito ističe ili ostavlja dojam da će EKONOMIJA odnosno “savjeti” koje će nam dati famozni MMF riješiti i problem DEMOGRAFIJE – a to je teška zabluda, varka, obmana i laž! Jer davno je već u Americi ustanovljena dijagnoza da je “kapitalizam najbolja kontracepcija”!
Vrijeme je stoga za konačno buđenje i prestanak zavaravanja. Umjesto formule izražene kraticom MMF (=Međunarodni monetarni fond), i danas nas, kako je očito iz navedenih riječi Svetca s početka povijesti Crkve, može iz krize izvesti i spasiti samo recept izražen kraticom MMP = MOLITVA, MILOSRĐE, POST! Jasno, to mnogima sada zvuči smiješno, a neki će sigurno reći da Crkva opet pokazuje svoju retrogradnost i tzv. konzervativnu neusklađenost s 21. stoljećem. Ali – budući da će “Crotitanik”, ako se ništa ne promijeni, polako tonuti još oko 200 godina! – onoga trenutka kada doista i njima “voda dođe do grla” ter shvate “da je vrag odnio šalu”, mnogi će takvi skeptici, a s njima i kršćanofobi svih vrsta, kao i tvrdokorni ateisti, reći: Hajde da sada, kad više nema izlaza, ipak pokušamo to što predlažu ti srednjovjekovni fanatici! Za divno čudo – ni tada neće biti kasno! Zato što kod Boga nikada nije kasno odnosno živu čovjeku za povratak Bogu nikada nije kasno jer On nas stalno čeka – kao otac rasipne sinove!
Naime, BIT PROBLEMA je uvijek i posvuda u napuštanju Boga i okretanju samome sebi, u napuštanju BOGOLJUBLJA i opsjednutosti SEBELJUBLJEM (pa čak i domoljubljem – bez bogoljublja!). Zato naš narod IZUMIRE – jer je napustio Boga i okrenuo se egoizmu i materijalizmu! Jer kod mnogih zrelih mladića i djevojaka pa i kod mladih roditelja zabava i užitak prognali su osjećaj za žrtvu. Kod mnogih mladih čednost je protjerana vrlina, a predbračna čistoća proglašena je srednjovjekovnom zabludom… itd. Kultura smrti i grozničavo traženje “sigurnog seksa”, pod utjecajem globalne mediokr(eteniz)acije, potisnula je civilizaciju ljubavi i kulturu života! Zar nije paradoks i apsurd da izumiru upravo oni narodi i one civilizacije koji su totalno opsjednuti seksom i pornografijom. Rezultat toga posvuda je u svijetu i uvijek u povijesti (bio) isti – smrt! Bog na to izričito upozorava svoj narod stavljajući ga pred izbor: ŽIVOT BIRAJ ILI SMRT! (vidi: Pnz 30,15-20).
Ipak, i “u ovom strašnom času” ja sam realistični optimist. U našem narodu ima još uvijek zdravoga zrnja životne pšenice za kruh naše budućnosti. Mladi su već danas drukčiji od svojih roditelja – sve liberalne “(b)analitičare” zabrinjava njihova “konzervativnost”… Mnogo je primjera u Hrvatskoj u prilog našem optimizmu… Među ostalima česta je i ovakva vijest: Biskup krstio peto (šesto, sedmo… deseto!) dijete jedne obitelji! Zanimljivo, u Požeškoj biskupiji takvih je slučajeva najviše… a u našoj, Gospićko-senjskoj… – statistika je porazna! Zato sam već nekoliko puta napisao da će (u ne tako dalekoj budućnosti) Lika pripadati Požeškoj biskupiji… Biskup Antun Škvorčević, čiju sam Korizmenu poslanicu nedavno komentirao, što je neke zaprepastilo “kako sam se usudio…!” (ali to nije razlog da uvijek istaknem ono što je veliko i vrijedno!), u propovijedi na slavlju toga krštenja, na temelju misnih čitanja 3. korizmene nedjelje, istaknuo je – http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=177858 – prema upozorenju proroka Jeremije, kako narod koji ne sluša Boga neminovno ide u smrt. Veliki borac “za život” u Hrvatskoj don Anto Baković govorio je kako “Hrvati idu na groblje izumrlih europskih naroda!” pa su mu se mnogi (i ‘crkvenjaci’) smijali i rugali.
Mnogi su grijesi, i to u nebo vapijući, upravo na tome području – kao pošast abortusa i zlo kontracepcije – ali i u Crkvi su neki smatrali da nije moderno o tome govoriti, tj. da tim temama “ne smijemo ljude tjerati iz crkve”, jer da je to “kao srednjovjekovno strašenje ljudi paklom”! Zato će jednom povijest zabilježiti kao propust naše Crkve u 20. stoljeću to što je gotovo 50 godina (uz pljesak naše emigracije koja je na razne načine poticala opravdanu vatru želje za slobodnom hrvatskom državom) pod vidom domoljublja nekritički stalno isticala našu mučeniku povijest (“borbe za krst časni i slobodu zlatnu” i to čak “od stoljeća sedmog”!) – kao da smo time svi postali bezgrješni i sveti! Istodobno, izostala je trajna duboka duhovna formacija i odgoj naroda za krjeposti, uz ozbiljno i opominjuće “šibanje” narodnih mana (posebno psovke, pobačaja i korupcije) pa je to sve zajedno u narodu otupjelo osjećaj važnosti žrtve i nužnosti obraćenja! Zato je narod – u ozračju masovnog ‘domoljubno-duhovnog mazohizma’ – redovito pljeskao propovjednicima kad su na velikim ili važnim crkvenim slavljima “kritizirali vlast”, što je i duhovne pastire uljuljalo u sladak osjećaj kako je “naš narod dobar, ali ga politika kvari” pa su neki (ili u suočenju s grubom stvarnošću ili s vlastitom nemoći jačeg javnog utjecaja pa možda čak i s rezignacijom) običavali iskreno reći da im je kao i Isusu – žao naroda.
Srećom, Bog nam je za sve dao LIJEK pa on postoji i za te naše teške bolesti. Po proročkom nadahnuću pape Franje u Godini milosrđa za rane grijeha to je na poseban način SVETA ISPOVIJED, sakrament ozdravljenja, sakrament Božjega milosrđa… Evo još jedan sjajan primjer i dokaz koja je njegova snaga i kolika važnost – https://www.facebook.com/mladimisionari/videos/819967204815793/?pnref=story – s podsjećanjem da se u ovoj Godini milosrđa, po Papinoj odredbi, odrješenje za grijeh pobačaja (uz iskreno kajanje, to se podrazumijeva!) može u sakramentu pomirenja dobiti u svakoj crkvi. Stoga bi spas za Hrvatsku bio kada bi naši katolici, muškarci i žene, što prije masovno krenuli prema ispovjedaonicama radi kajanja za kršenje pete Božje zapovijedi: “Ne ubij” (nerođeno dijete)! Jer odgovornost za pobačaj je gotovo uvijek obostrana – premda se nepravedno osuđuje uglavnom samo žene! Isto je i potrebom kajanja za masovno preziranje ZADAĆE koju je Bog usadio u ljudsko biće kao temelj njegova identiteta, a to je RODITELJSTVO. Jer rađanje djece odnosno roditeljska zadaća doslovce je PRVA RIJEČ koju je Stvoritelj uputio prvim ljudima i zapravo PRVA BOŽJA ZAPOVIJED koju je dao ČOVJEKU, a istaknuta je već – na prvoj stranici Biblije: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!” (Knjiga Postanka 1,28)
Zato bi barem hrvatski katolički intelektualci morali govoriti i svjedočiti da za SPAS naroda iz sadašnje demografske crne rupe, kao i za opći izlazak iz krize, ne trebamo niti oslanjati se na MMF, niti vjerovati “savjetima” raznih šarmera-emisara tajnih EU-komesara… Odnosno ne klicati npr.: ZA DOMbrovskisa! – podpredsjednika Europske komisije za euro i socijalni dijalog, koji je nedavno u Zagrebu, kako je priopćio ured Predsjednice, s Kolindom Grabar-Kitarović razgovarao o “gospodarskim, ekonomskim, fiskalnim i socijalnim pokazateljima u Republici Hrvatskoj” ter je “obostrano naglašena važnost provođenja sveobuhvatnih strukturnih reforma s ciljem uklanjanja ozbiljnih makroekonomskih neravnoteža”! Usput – jeste li išta razumjeli, tj. shvatili o čemu su oni razgovarali? No takva su SVA njihova priopćenja javnosti i svi njihovi govori! Zato i ne zna narod što je KRIZA, tko ju je stvorio, dokad će trajati, tko će na njoj profitirati…! A dovoljno je u Google upisati DUŽNIČKO ROPSTVO i pročitati…!
Umjesto, dakle, zavaravanja da će nas spasiti ljudske REFORME treba povjerovati da je za SPAS NARODA potrebno podpuno se osloniti na Boga, obratiti se i vjerovati Evanđelju ter (po)slušati riječi Svetoga pisma. Doslovce, kako u Časoslovu u Korizmi, četiri tjedna zaredom, utorkom donosi molitva Jutarnja:
“Vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, On se nad zlom ražali” (Joel 2,12-13).
A Srednji čas nas potiče:
“Između trijema i žrtvenika neka túže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: Smiluj se, Gospodine, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda… Gospodinu, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušasmo glasa Gospodina, Boga svojega” (Joel 2,17 i 3,25b).
Večernja pak molitva ponedjeljkom, kao da zaključuje novozavjetnom opomenom:
“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,1-2).
Ima li išta jasnije & zar nam treba išta glasnije? Zato naši duhovni pastiri, baš kao naš sveti blaženik Stepinac, kojim se svi ponosimo i rado ga ističemo kao uzor (ali ga teško nasljedujemo!), hitno trebaju poput proroka Jone (usp. Jona 1,1-2 i 3,1-10) ‘proći Hrvatskom Ninivom’ vičući: Još 40 godina i Hrvatska će izumrijeti!
Ninivljani su povjerovali… Vjerujem da bi i Hrvati…!
Don Anđelko Kaćunko/blog.vecernji.hr
