Prof. dr. sc. Jurčević: Umjesto Šešeljem bavimo se pitanjem suvereniteta; Hrvatska je okupirana i kolonizirana
Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda oslobodilo je u četvrtak vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH. To nam je bio povod za razgovor s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem, koji nam je otkrio što misli tko je krivac za ovakvu presudu, ali i mnoga druga svoja razmišljanja.
Oslobađanje Vojislava Šešelja je praktički rehabilitacija projekta ‘Velike Srbije’ i u Hrvatskoj i u BiH. Kakve su posljedice toga?
Posljedice su katastrofalne. To je prva presuda od niza presuda od onih koje su izrečene u Haagu koja legitimira Šešelja, odnosno daje legitimitet projektu ‘Velike Srbije’. U svim ostalim presudama i optužnicama projekt ‘Velike Srbije’ je proglašen temeljem zločinačkog poduhvata. Sada je dobio legitimitet, znači tko god radi na projektu ‘Velike Srbije’, a to podrazumijeva okupaciju velikog dijela BiH iz Srbije, to je nešto legitimno. Iz toga će proizlaziti goleme nestabilnosti u BiH i Hrvatskoj. Postoji infrastruktura, pogotovo u BiH gdje je Republika Srpska, oni participiraju u vlasti u Sarajevu. S druge strane u Hrvatskoj imate velikosrpstvo kakvo nije bilo zastupljeno ni prije devedesetih. To znači da će se ići na ostvarivanje projekta, u prvi trenutak neće to moći ići tako lako, ali postoji puno drugih političkih, financijskih i drugih instrumenata koji će se nametati našim neučinkovitim institucijama. Tu ni mi ni BiH nemamo samoobrambene mehanizme. Bit će zanimljivo, osobito nakon izbora u Srbiji.
I prije donošenja presude izrazili ste skepsu u pogledu odluke tribunala?
Točno. Dvadeset minuta prije izricanja presude rekao sam kako sam skeptičan. Obrazložio sam i zašto. Međunarodni interesi ponovno igraju na Srbiju kao čimbenika na ovim prostorima bivše Jugoslavije.To je nedvojbeno od politike, gospodarstva, financija, koji god dio da analizirate vidite da su se oni vratili na scenu. Zbog toga se zataškavaju zločini, ali pustimo to, to je srbijanski interes. Problem je što u svemu tome bitno sudjeluju naše institucije, od kulture pa do određenih političkih opcija u Hrvatskoj. Dakle, nitko nam neće pomoći ako si sami ne pomognemo.To je ključ problema.
Četništvo u Hrvatskoj jača?
Točno. Toliko je toga lošeg u Hrvatskoj da se zaboravlja, nitko od institucija se time ne bavi. Recimo imate činjenicu da je Šešelj kao četnik koji je suđen u Jugoslaviji zbog četništva, 1984.g primljen u Hrvatsko filozofsko društvo, a isključen je tek 1992.g., dakle nakon Vukovara, nakon nakon svega što su učinili. Nemojmo se baviti Šešeljem, bavimo se jačanjem četništva u Hrvatskoj.Toliko pokazatelja imate da je glavni problem Hrvatske u svakom pogledu bilo četništva ili ne, pitanje suvereniteta.
Na što konkretno mislite?
Ovdje imaju precizne planove da specijalnim sredstvima, poput globalističkih poduzeća, politički blokovi država koji imaju interesa na ovom području, od društvenih pocesa do gospodarstva, nametnu svoje interese. Naše nevladine udruge, najveći dio njih koji mi plaćamo u funkciji su tih tuđinskih interesa. Tu treba tražiti odgovornost, ja sam osobno o tome toliko toga napisao, argumentirao iz tjedna u tjedan, ali nikakve reakcije nije bilo. Koji god dio društvenog života analizirate u Hrvatskoj njegova ishodišta završavaju u Srbiji, ili negdje drugdje, ali uglavnom rade u korist protuhrvatskih interesa. Radi se o čistim interesima raznih vrsta, kultura je interes, a da ne spominjem sve ostalo od gospodarstva nadalje. Kada pogledate vlasničku strukturu Zagrebačke banke primjerice, sve je to u interesu „Velike Srbije“, ja sam i o tome pisao i javno govorio u više navrata.
Kolika je krivica naših političkih elita za ovo stanje?
Godinama sam na to upozoravao. Problem je što, pogotovo u vrijeme Ive Josipovića, mnoge naše institucije stavljene su u funkciju velikosrbijanskog projekta. Sve ovo što HAVC financira u filmskoj produkciji, to je pogodovanje ‘Velikoj Srbiji’. To je samo dio priče, nadalje ovo što pišu Novosti, ima primjera koliko god hoćete.
Recite mi oko funkcioniranja DORH-a ima dosta prijepora?
DORH ima doista veliku moć, samo je pitanje kako je koristi. Recimo slučaj Lora, o kome je dosta pisano. Svu dokumentaciju o slučaju „Lora“, sam dobio pa to je zastrašujuće što se događa s time. Zatim neprocesuiranje Stanimirovića iako je podnesena kaznena prijava protiv njega, a postoje i svjedoci.
Nije li ovo i poruka Hrvatskoj da neće dobiti potporu u blokadi poglavlja 23?
To je posve izvjesno. Potreban je zajednički politički okvir, jer ćemo biti izloženi političkim pritiscima, da se ukloni blokada poglavlja 23. Potrebno je, također, angažirati intelektualce i napraviti plan djelovanja.
Kako ocjenjujete rad SOA-e?
Ja sam u svibnju prošle godine objavio članak,nadnaslov je „Služba državne nesigurnosti“,a glavni naslov je „Šef obavještajne službe Drago Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri.“ Pazite, kada vam šef sigurnosne službe padne na sigurnosnoj provjeri onda vam je sve jasno. I da je Lozančić ucjenjen i da radi protiv Hrvatske, i nitko da me nazove, da kažu „on laže!“,“nije to istina što tamo piše“, pa neka me procesuira. Međutim, odgovor je bila šutnja.
Kada gledamo izglede bosanskih Hrvata u Haagu ova izopačena logika bi rekla da ih čekaju drastične presude?
Upravo tako. Koliko god se u ovom trenutku pogoduje Srbiji, toliko će se ići protiv interesa Hrvatske, tako da će se oko sudbine bosanskih Hrvata morati daleko odlučnije i studioznije postaviti, nego što je to bio slučaj do sada.
Na kraju će nastojati prikazati da je Hrvatska vodila rat za Veliku Hrvatsku?
To i ispada tako, pogledate film o Dvoru na Uni koji mi financiramo, koji se prikazuje po Europi, tko je počinio zločin? Hrvati! Što ćete više? Uostalom, HNES je osudilo za velenacionalnu izdaju tadašnjeg predsjednika, premijera, bivšeg predsjednika Mesića, Vesnu Pusić i nikome ništa. A sedamdeset ljudi je u tom sudištu.
Ovo sliči na svojevrsnu okupaciju?
Mi smo okupirani i kolonizirani, na sofisticirani način. To se tako radi i nije to od jučer. Nemate nečije vojne postrojbe, ali imate još gore, nevidljivu okupaciju. Mladi ljudi masovno napuštaju domovinu pa tako Hrvatska gubi najvitalniji dio populacije. Istovremeno masovniji proces povratka naših uspješnih ljudi iz dijaspore nikada nije proveden. Između ove dvije stvari postoji uzročno posljedična veza, i ona nije slučajna.
Izvor: narod.hr
