STIGAO ERDOGAN, A ANTIFE ŠUTE: Ostali bez novca pa vegetiraju
Nema sigurnijeg putokaza da je predsjednica Republike učinila pravu stvar od sadržaja komentara, osvrta i primjedbi na njen izgled prilikom dočeka turskog predsjednika Erdogana. Te je li suknja trebala biti dlan ispod koljena, je li smjela biti točno uz tijelo, je li kreacijom previše istakla poprsje, a, iako sam očekivao, nisam uočio prigovor da ističe poprsje – rukom na srcu prigodom emitiranja himne.
Potpuno sukladan tim primjedbama je i svojevrsni muk antifa sektora. Ljudi šute kao zaliveni. Ta šutnja je još uočljivija u kontekstu vrlo rijetkih i vrlo opskurnih reakcija, još opskurnijih osoba. Recimo poznate „splitske svastike“ Ranka Ostojića, te „mirnog prosvjeda“ pet-šest članova udruge zvučnog imena Platforme za međunarodnu građansku solidarnost ( CROSOL) na zagrebačkim ulicama s transparentom: „ EU, prodala si dušu vragu“!
Dodajmo im fejs poruku Centra za mirovne studije, špeditera Erdoganovih Arapa na putu za Njemačku, te Maju Sever i – to je sve.
Pitati antife zašto brinu o duši nema smisla, jel tako?
Ili, kako to da oni nekoga optužuju zbog suradnje s vragom?
Svašta!
Ako isključimo komentare na forumima, većinom gostiju iz Srbije ili Republike Srpske, te srpske anonimne „nejači i žrtava“ ispod Pupovčevog kišobrana, sve odreda krajnje uvredljive i neprijateljske prema Turcima i Hrvatima, može se dakle reći da je – maca popala jezik antifama.
Zašto?
Gdje je nestala Sanja Sarnavka ili gdje je Rada Borić, koju je bilo očekivati kako mlatara rukama i kopa asfalt teškim nogama između krupnih specijalaca urlajući na Erdogana zbog prava žena, gdje je nestao Pupovac da razdrljenih prsiju, makar i depiliranih, stane junački pred kordon policije i zaurla o manjinskim pravima Kurda?
Očekivao sam i zagrljene gayeve s obojanim transparentima, zatim Sašu Lekovića i Slavicu Lukić s lancima na zadnjim nogama kako batrgaju Zrinjevcem zbog progona novinara, a bilo je očekivano da se Mesić i Habulin s Budom Lončarom uhvate u antifašističko kolo i raspale neku slavnu, pod dirigentskim taktovima Urše Raukar i Vilija Matule.
Nestalo ljudi.
A u gostima nam jedan iz čuvene trojke antifa neprijatelja i globalnih nevaljalaca: Putin, Orban, Erdogan.
Teško je razumjeti ovakav muk antife, pogotovo u zamišljenom scenariju da u Hrvatsku ne daj Bože dođe Viktor Orban. Možete li zamisliti novinske komentatore, medije, nevladine udruge?
Ja mogu.
Kako to da je antifa odustala od principa kad je Erdogan u pitanju, a s druge strane „oči kopa“ za daleko banalnije stvari od onih koje se mogu realno pripisati turskom Predsjedniku?
Čuo sam jutos šeretski komentar da je to zbog kronične besparice, jer im je Hasanbegović, kao dobar musliman očito namjerno zaustavio dotok novca, bar dok njegov turski subrat ne ode iz Hrvatske. A kako mjesecima nemaju novaca vegetiraju u svojim rupama, dok im ne priključe kakvu crkavicu iz proračuna, a neki, tako se govori, otišli na nadnicu po zagorskim selima.
Navodno to Hrvoje Hribar planira dok još može, platiti kao –audio vizualni performans.
Više je nego očito da je i ovaj muk antifa pokazao da djeluju strahovito organizirano, uvijek na mig nekoga nevidljivog gurua, te da u ovome slučaju, ako isključimo par najneinteligentnijih među njima, jednostavno nisu dobili – neophodno mišljenje.
Odavno je jasno da tim ljudima nikada nikakvi principi, istina i ideje nisu bile bitne, niti pokretač njihovog aktivizma. Jedina zajednička pokretačka ideja njima svima je – biti protiv svega hrvatskog.
U tu svrhu i crni vrag može biti dobar, jer svakome se u antifa ispovjedaonici oprašta svako zlo, ako je spreman ići protiv – Hrvatske. I, naravno hrvatskog saveznika. Po antifa principu zala su amnestirani tisuće terorista iz Pupovčeve stranke, tisuće sudionika komunističkih zločina iz Saveza antifašista, te većine udruga i organizacija današnje – antife.
Znači li to da Erdogan nije mogući hrvatski saveznik?
Još ne znaju.
Ovaj put još nisu sigurni je li Erdogan u Zagrebu antihrvatskim ili prohrvatskim poslom. Njihovi im mentori nisu – poslali mišljenje. Zbog toga šute, iako s teškom mukom.
Gnjev se da napipati u zraku, na ulici, u sporadičnim komentarima.
Počevši od već spomenutih foruma, fejs poruka, do psovki na svakom koraku. Povod je – poseban režim prometa, pa onda krene lavina. E, na tom se iskaljujuju antife, koje je lako prepoznati u odnosu na normalne ljude koji progunđaju na čekanja i zastoje, ali to gunđanje nije uvod u političko nadosiranje i eskapade mržnje prema „Turčinu,“ koja završava bujicom uvreda prema „našoj ljepotici“.
Najgore će nesretnim antifama biti ako i kad shvate naknadno da je Erdoganov posjet bio koristan Hrvatskoj, ili, ako i kad im šefovi jave da je – trebalo prosvjedovati.
Bit će vriske.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
