Tko ruši ministra Zlatka Hasanbegovića?
Veleposlanici Austrije, SAD-a, Norveške, Švedske, Nizozemske, Njemačke, Velike Britanije navodno su silno zabrinuti za budućnost Hrvatske pa su puni seniornog pokroviteljstva i uzdignutog kažiprsta obavili vizitaciju Pantovčaka.
Po prilici kao da su posjetili predstavništvo Istočno-indijske kompanije, na primjer, ili negdje na rubu svijeta među urođenike protresli upravitelja kakve velike plantaže čaja na dalekim južnim morima. Ležerni posjet, onako usput s štirkom u ustima i znakovitom porukom od malo riječi. Neprestano ih brine ta neželjena samostalna i suverena Hrvatska, već im 25 godina smeta, a oni strogim roditeljskim pogledom križaju obrve i prijekornim mrštenjem čela žele joj dati do znanja da su oni seniori i mentori.
Po scenariju već viđenom u Poljskoj, sada žele znati što je sa slobodom medija u Hrvatskoj, jer nešto su načuli da su mediji i sloboda govora ugroženi?! Brinu se za lik i djelo lokalnog piskarala Anta Tomića, pitaju za njegov čuveni šešir, uznemirni su zbog umjetničkih sloboda Olivera Frljića i motiva provale u njegov stan. Možda na Pantovčaku traže „arkanušu“ koju je provalnik nosio?
Zapravo žele smjeniti Zlatka Hasanbegovića. Kad to ne mogu Pupovac- Pusićkini „kulturnjaci“ na razgaženom Zrinjevcu i tzv. antifašisti, evo internacionalaca kojima se obični smtnici obraćaju s Vaša excelencijo!
Iz ozbiljnih veleposlaničkih grimasa pljušte pitanja o neprofitnim medijima, njihovoj sudbini… po tko zna koji put Hrvatska je na promatranju, gotovo vještačenju. Posebno ministarstvo kulture. To više nije diplomacija i veleposlanici su izgubili osjećaj za mjeru i pristojnost; u pitanju je zloporaba domaćinstva, jer svu tu zabrinutost mogu usmjeriti prema svojim vladama, a osobnim iskustvom preispitati ulogu svojih država u davnoj i recentnoj povijesti šovinizma i nasilja.
Samo gdje su svi oni bili 2012. godine, kad su SDPartija i Ranko Ostojić kadrovirali i kiretirali u MUP-u stvarajući partijsku miliciju, na HRT-u kad je Bembo Novokmet obavio sječu i u ime Gorana Radmana formirao partijsku TV, u državnoj upravi, kad je obnovljena SRH u punom profilu, kad je SDPartija počistila stručne kadrove i postavila partijske. Zašto su diplomatski zborno šutjeli kad su 2000. godine Ivica Račan i Stjepan Mesić počistili hrvatske domoljube i držatvorne kadrove iz HV-a i državnih službi, upravo one koji su stvarali i stvorili neovisnu i suverenu Republiku Hrvatsku.
Je li nizozemska veleposlanica, njezina excelencija Ellen Derenc ikad dala objašnjenje kako su u Srebrenici nizozemski „plavci“ danima gledali prikupljanje, odvajanje i potom srpsko-srbijanski pokolj 8000 muškaraca i dječaka muslimana? Jesu li Mladićevi brojači pokolja iz nizozemske kvote „plavaca“ dodavali Srbima streljivo i gorivo za rovokopače; što su doista radili uz danonoćnu buku streljačkih rafala i jauke desetke tisuća izbezumljenih žena? Ili je nizozemska veleposlanca Predsjednici na Pantovčaku objasnila ponašanje i modus operadni ekstremne desnice, pravih nacista, u nizozemskom društvu i Parlamentu? Kako bi izgledalo da naša Predsjednica upita zašto jedan tako moderan i napredan narod još ima kraljevsku dinastiju, nešto zastarjelo iz mračnog Srednjeg vijeka, umjesto izabranog predsjednika? Zar Nijemci, veliki demokrat Angela Merkel, smije i može svog komičara, njemačkog državljanina Jana Böhmermanna, isporučiti Erdoganovoj zlovolji samo zato jer se narugao predsjedniku Turske. Imaju li Nijemci nakon toga bilo kakvo pravo bilo što govoriti o slobodi medija i satiri u medijima?
Što ima za reći i našoj Predsjednici spočitnuti norveški veleposlanik, možda o ravnopravnosti manjina? Je li zaboravio kakav su tretman u njegovoj zemlji imala djeca rođena u „miješanom braku“ u razdoblju 2. Svjetskog rata – „miješanom“ između njemačkog vojnika i norveške djevojke – o koncetracijskim logorima za takvu djecu i njihove majke, tisuće njih deportiranih u Njemačku pa kasnije vraćenih u Norvešku i rasnim zakonima kojim se Norveška koristila za takve slučajeve „miješanog braka“. Hoće li norveški veleposlanik objasniti Predsjednici kako se Norveška odnosila prema takvim ženama, kvalificirajući ih umno zaostalim kad su se mogle „pariti“ s Nijemcima?!
Koliko tek diplomatskog strpljenja treba posjedovati i ne upitati Britance o njihovim skandalima s prisluškivanjem i medijskim manipulacijama? I koliko su stvarno izjednačena prava izbjeglica, stanovnika Commonwealtha i britanskih građana? Jer nije sve u boji kože, nešto je i u povijesti: što je s englesko-škotskom netrpeljivošću, obostranim šovinizmom, i je li baš sve čisto u Sjevernoj Irskoj, naime prava katolika, ili IRA baš nikad i ni za što nije u pravu kad govori o irskom domoljublju i engleskom šovinizmu?
Americi se više krca nego zaslužuje, ali svjetski žandarm mora pogriješiti, takva je služba, kao što redovito griješi koristeći u svojim akvizicijama uhodanu komunističku križaljku i njene poslušnike. Hrvati i Srbi su ratovali, ali se čak ni u ozloglašenoj NDH nikad nisu vozili u odvojenim autobusima i željezničkim kupeima, A dvadest godina nakon II. svjetskog rata obojeno stanovništvo u Americi još se vozi odvojeno od bjelačkog stanovništva?! I da se ne nabraja i ne prisjeća koliko su prljavštine i zamračene prošlosti vizitatori Pantovčaka, naime njihove zemlje, ostavili čovječanstvu. Austrijancima valja preporučiti da se malo diskretnije ponašaju u BiH.
Švedski veleposlanik se u davanju lekcija posebno trsio. Kako bi bilo da hrvatski veleposlanik u Švedskoj upita njihova suverena, zapravo kralja, zašto od 2009. godine do prije nekoliko dana Švedska u svojoj Vladi ima za ministra graditeljstva Mehmeta Kaplana? Osobu koja dokazano prijateljuje sa „Sivim vukovima“, anticionističkom terorističkom organizacijom, inače organizatoru odgovornu za atentat na papu Woytilu. Isti taj, sad već bivši ministar, godinama izjavljuje da se Izrael odnosi prema Palestincima kao Hitler prema Židovima! Zar Švedska može ikome dijeliti lekcije kad potpredsjednica Vlade, Asa Romson, teroristički napad 11. rujna naziva „nesrećom“ (olycka) i na svaki način štiti Palestince hamasa i hezbolaha, a ministrica vanjskih (stanuje besplatno u stanu sindikata za koje lobira da se plaća diplomatskom osoblju ne umanjuje za 10%) poslova putuje službenim zrakoplovom i obilazi države i državice obećavajući im izdašnu pomoć. A sve to čini ne bi za Švedsku pridobila njihove glasove i osigurala mjesto u Vijeću sigurnosti. I švedski veleposlanik, njegova excelencija, Lars Smith, na Pantovčak dolazi dobro brifiran što, koga i kako rušiti; naime prvi tajnik veleposlanstva u Zagrebu ne zove se slučajno Dario Jović.
Ubuduće takve posjete mogu sebi priuštiti u svojim bivšim kolonijama (ako im dozvole) i vojnim bazama, a suverenoj zemlji seniornije državnosti od njihove, ne bi smjeli dijeliti pamet i packe. Pogotovo jer u vlastitom dvorištu imaju toliko razloga za stidom da godinama ne bi smjeli dizali glavu, ako smeće žele doista počistiti i pred svijetom se iskupiti.
Republika Hrvatska je suverena zemlja i staro kraljevstvo. Savjete primamo, a naputke samo kad je to i ako u interesu hrvatskog naroda i svih građana RH. Lekcije upućene Hrvatskoj neka drže za sebe, kao i sastav svojih vlada. Neće nekolicina veleposlanika kadrovirati ministre hrvatske Vlade. Umjeli smo se obraniti od turske najezde i komunizma, oslobodili se srpsko-srbijanskog jarma, znat ćemo izaći na kraj i s učiteljskim lekcijama dokonih veleposlanika koji djeluju po uputama Dejana Jovića, Tvrtka Jakovine, Joška Para, Vesne Pusić, i ostatka klana Bude Lončara.
Zlatko Hasanbegović je hrvatski ministar kulture i ne mogu ga opozvati njihove excelencije, niti njihovi “domaći” insiderski savjetnici.
Mila Marušić/hrsvijet.net
