Zašto će neki narodi opstati, a Hrvati nestati?
Švicarskom je prije nekoliko dana odjeknuo slučaj iz malog mjesta Therwil, u baselskom kantonu, kad su se dva učenika muslimanske vjeroispovjesti odbila rukovati s učiteljicom.
Inače, to je običaj u Švicarskoj, odnosno njihova kultura i svakodnevnica. Takvih je događaja prijavljeno više u istoj regiji. Dotični su učenici rekli školskim djelatnicima da je fizički kontakt s ženom izvan obitelji protivno njihovoj vjeroispovijesti.
Tako se mjestašce Therwil našlo usred nacionalne rasprave o švicarskom identitetu, odnosno samobitnosti, nakon što je ta škola odlučila dopustiti tim učenicima da se ne rukuju ni s muškarcima ni s ženama. Christian Amsler, visoki dužnosnik iz švicarskog ministarstva obrazovanja, je ustvrdio da je škola pokušala ukloniti neugodan problem, ali da nije uspjela. Mjesna zajednica Therwilea, kao ni načelnik Reto Wolf nisu zadovoljni odlukom škole. Felix Mueri, zastupnik Švicarske narodne stranke, je mišljenja da se tom odlukom šalje opasna poruka te se zapitao: “Danas je rukovanje, a što će biti sutra?” Švicarska ministrica pravosuđa Simonetta Sommaruga je kazala da dopuštanje dječacima da se ne rukuju nije njezina ideja integracije. Čak su se i muslimanske skupine složile da je odluka škole loša i da u Kuranu nema temelja za takvo ponašanje. Što će se dalje dogoditi i hoće li odluka škole biti poništena, vrijeme će pokazati.
Potrebno je istaknuti kako se švicarski ministar pravosuđa oglasio u slučaju kad je dvoje dječaka (14 i 15 godina) odbilo rukovanje. S druge strane, dok je hrvatski branitelj Veljko Marić trunuo u srpskom zatvoru, ministri branitelja i pravosuđa ni riječi. Dok se na mala vrata uvođenjem jugoslavenskog kurikula (hrvatskom rječju: uputnika) dokida nacionalna osvještenost budućih naraštaja, ministar obrazovanja šuti. Dok se svakodnevno ponavljaju komunističke laži o “nepostojećim” žrtvama partizana i “antifašista” te o “milijardama” pobijenim za vrijeme NDH , ministarstvo kulture – šuti. Dok se sabotiraju hrvatske zračne snage i prodaju vojni objekti na hrvatskoj obali Rusima, ministarstvo obrane – šuti. Zaključno, dok Mađarska, Poljska, Slovačka, Češka i baltičke zemlje brinu o svojim granicama te nacionalnoj sigurnosti i upozoravaju ostatak Europe da se treba pripremiti – Hrvatska ne radi ništa.
No, važno je da Hrvatice i Hrvati zbijaju viceve na račun Švicaraca i njihove tradicionalne neutralnosti. Kod njih zavlada uzbuna na odsutstvo nečeg banalnog (što za njih nije banalno) poput rukovanja, a u nas se podupire izbacivanje oca hrvatske književnosti iz lektire?! Zato će Švicarci opstati kao narod, a Hrvati će izumrijeti, između ostalog, jer nitko ne sluša profesora Šterca koji već dvije godine uporno upozorava.
Da su se, ne daj Bože, novogodišnji pokušaji silovanja od strane islamista, koja su se zbila u Kölnu, dogodila u nekom hrvatskom gradu, vjerojatno bi silovatelje odlikovali, pozvali ih da sudjeluju u nekoj Frljićevoj predstavi ili ih učlanili u Antifašističku ligu.
Švicarci imaju malo (ali ne male) kriterija: poštivati njihov način života, njihove običaje, kulturu i način ponašanja. Tko god želi živjeti u švicarskom društvu, morat će se integrirati, inače nije dobrodošao. Švicarsku je javnost razjarilo odsutstvo rukovanja, a zar se u Hrvatskoj mora dogoditi “ličko rukovanje” kako bi se mediji i javnost zanimali za to?
Već je u samoj imenici drž-ava, dakle nešto što drži, sadržan pojam držanja; Švicarci drže do sebe i do svoga – zato jesu država, i to ozbiljna država. Hrvati svakim danom pokazaju da ne drže ni do čega, zato će s povijesne pozornice nestati, za pet, deset, sto ili tisuću godina, dok će zemlje i narodi poput Švicarske – opstati – jer štite i cijene vlastito.
Josip Gajski/hrsvijet.net
