Zlodusi Republike Srpske
Ta je tvorevina, od međunarodne zajednice blagoslovljena, uspostavljena na ratnom osvajanju, genocidu nad nesrpskim življem i zatvorenim vratima prema svima onima koje su četnici protjerali s njihovih vjekovnih ognjišta
Ponajbolju ocjenu prvostupanjske osude Haaškog suda kojom je nekadašnji vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić dobio 40 godina zatvora, dao je hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Miro Kovač. “Radovanu Karadžiću jest presuđeno. Ali još uvijek nije pobijeđen njegov duh, kao ni naslijeđe njegove zločinačke i genocidne politike. Tek kada se to postigne, moći će doći do pomirenja među ljudima u Bosni i Hercegovini i šire”, stoji u priopćenju koje je upućeno sa Zrinjevca.
Međutim, budimo precizniji. Ne radi se samo u duhu koji je iznjedrio Karadžić, nego o pravim zlodusima koje su za sobom posijali Karadžić, Mladić i njihovi sljedbenici i koji još uvijek opstoje u zloglasnoj Republici Srpskoj. Ta je tvorevina uspostavljena na ratnom osvajanju, genocidu nad nesrpskim življem i zatvorenim vratima prema svima onima koje su četnici protjerali s njihovih vjekovnih ognjišta. Nakon svega što su napravili Bošnjacima muslimanske vjeroispovijesti, osobito u Srebrenici, i Hrvatima katoličke vjere u toj na zločinima stvorenoj državi, koja je uz blagoslov međunarodne zajednice dana Srbima kao ustupak za Kosovo, gdje su ostali manjina u odnosu na brojčano jače albansko stanovništvo, žalosno je da osim Kardžića nije izrijekom osuđena i Republika Srpska.
Sljedbenici ‘likuju’
Jer, toga su se na Palama i u Banjoj Luci najviše i pribojavali. Pa i sama Karadžićeva kći, Sonja Jovičević-Karadžić, aktivna političarka, izjavila je nakon izricanja presude njezinu ocu kako “Republika Srpska definitivno nije genocidna tvorevina i to je najveće dostignuće obrane Radovana Karadžića u ovoj fazi”, dok je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik studentski dom na Palama nazvao po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
Očigledno kako Karadžićevi sljedbenici “likuju” nakon što tvorac Republike Srpske nije dobio ono što je stvarno i zaslužio u ovom sudskom postupku, a to je doživotni zatvor, kako je, uostalom, u Haagu presuđeno i srpskim zapovjednicima koji su direktno zapovijedali zločinima provedenima u Srebrenici i u Sarajevu. Kad je iz istog Haaškog tribunala nekoliko dana poslije stigla i oslobađajuća presuda za četničkog vojvodu Vojislava Šešelja, onda se, na žalost, na kraju može konstatirati kako je ovih 40 godina za Karadžića kakva-takva pravda.
Komentirajući sudsku presudu Karadžiću, banjolučki biskup Franjo Komarica rekao je kako mu je “žao svakog čovjeka koji se dao zloupotrijebiti, koji je potpao pod zloduha, da on s njim radi što radi, jer su dramatične posljedice njegova boravka na vrhu, ne samo jedne stranke, nego i jednoga naroda”.
Biskup Komarica godinama upozorava kako su stoljetne župe i hrvatska ognjišta na ovim prostorima preživjele i nadživjele povijesne egzistencijalne prijetnje od otomanskog doba do komunizma, no izumiru u Republici Srpskoj, u kojoj su tijekom rata spaljene crkve i kuće, a puk protjeran, dok se u poraću, do danas, ništa ozbiljno nije učinilo u području povratka, obnove i zaštite prava i imovine. Komarica je zbog svega toga javno optuživao međunarodnu zajednicu, a isto tako je prozivao i hrvatske političare koji šute o činjenici protjerivanja Hrvata iz njihovih domova i nemogućnosti povratka.
U stvari, Katolička crkva jedina je institucija u Bosni i Hercegovini zahvaljujući kojoj uopće opstoje Hrvati u susjednoj državi. Njezini predvodnici javno dižu svoj glas protiv nepravdi i zločina koji su počinjeni, te se skrbe o svojim vjernicima ne samo duhovno, nego i materijalno koliko je god to moguće. No, s druge strane, crkveni poglavari iz redova Srpske pravoslavne crkve ustraju u hvalospjevu zločinačke Republike Srpske. Tako je nedavno patrijarh Irinej Republiku Srpsku proglasio “Božjom tvorevinom”.
Odgovorio mu je kardinal Vinko Puljić u ime svih biskupa iz Bosne i Hercegovine. “Republika Srpska u Bosni i Hercegovini jest ljudska, a ne Božja tvorevina. To je zacijelo jasno i Vašoj Svetosti”, napisao je kardinal Puljić. “Mi kršćani, poučeni objavljenom Božjom istinom, dobro znamo: Sve što je čovjek stvorio prolazno je i ima rok trajanja; nije vječno niti je neprolazno… Samo je Bog vječan i neprolazan!… Izjavili ste da je ‘Republika Srpska, utemeljena na istini Božjoj, na pravdi Božjoj’? Teško da ikome s ovih prostora, a pogotovo Vama, mogu biti nepoznate u nebo vapijuće činjenice koje su u potpunoj suprotnosti s tom tvrdnjom.
Balvani u glavama
Prema crkvenim statističkim podacima, s prostora koji danas obuhvaća bosanskohercegovački entitet Republika Srpska nasilno je protjerano iz svojih domova oko 140.000 katolika… Samo u Banjoj Luci ubijena su 122 katolika, a više od 90 posto tamošnjih katolika, te svećenika, redovnika i redovnica, uključujući i majku i najbližu rodbinu biskupa Franje Komarice, protjerani su iz svojih domova… U Prijedoru je ubijen 151 katolik, brojna su ubojstva svećenika i časnih sestara, uništene su crkve i samostani, opljačkane kuće prognanih katolika… Za sve spomenute zločine i još puno više nespomenutih teških zločina, koliko je meni poznato, nitko nije osuđen na nekom od sudova Republike Srpske”, zaključuje vrhbosanski nadbiskup.
Štoviše, poznavajući Srpsku pravoslavnu crkvu, ne bi me čudilo da proglase svecima Karadžića, Šešelja i slične likove. Od licemjera koji očito imaju balvane u svojim glavama koje ne vide, a pokazuju na trun u oku svoga brata, pa tako pišu Papi protiv kanonizacije kardinala Stepinca, takvo što uopće ne bi bilo neočekivano. Bože pravde!
PIŠE IVAN UGRIN/MISIJA
