Je li u pitanju povrijeđenost ili uznemirena savjest?
Danas postoji uvriježeno mišljenje o seksualnosti, a ogleda se u filmskoj umjetnosti, reklamama, oblačenju, glazbi i stavovima; “svi to rade”, “to je normalno i prirodno”, ” treba uživati”, “samo zabava” i slično.
Ne znam tko je autor navedenih sintagmi niti mi je takvo mišljenje ikada argumentirano i obrazloženo. Znam samo da se nameće kao poželjno. Suprotan stav je redovito dočekan “na nož” iako je crno na bijelo obrazložen i znanstveno utemeljen. Zašto je onda tako problematičan i zbog čega nasjedamo na najave u stilu: “Kada je bliskost zabranjena, a strast je grijeh, ljubav je najdrskiji zločin od svih!”?
Naravno da se pritom uvijek misli na religiju kao glavnog protivnika ljubavi, bliskosti i strasti. Zašto? Zato što u svemu traži red i smisao da bi se izbjegla zlouporaba i već dobro poznata situacija kada čovjek s osjećajem poniženja i iskorištenosti pada na dno, jer je dao cijeloga sebe, a onda shvatio da je bacio biserje pred svinje. Čisto srce i iskreni motivi ni malo ne olakšavaju takvu situaciju. Naprotiv!
Čovjek teško podnosi osjećaje poniženja i poraza. Posebno vlastitu naivnost. Pa kako i ne bi, kada mu se uporno šalje poruka da je sve to normalno i prirodno, zbog čega se ne bi smio osjećati pogrešno. Međutim, on ipak osjeća da nešto nije u redu, ali kako ići protiv vrlo agresivnog društva?!
Društva koje će te s lakoćom ismijati na svakom mogućem portalu i facebook stranicama. Pretvorit će te u ‘meme’ sliku i postat ćeš žrtva gegova koji će se “šerati” u ime “prosvjećene” i “tolerantne” mase. Društvo u kojem je Nietzsche simbol ateista jer je Google uz njegovo ime izbacio slavnu rečenicu: “Bog je mrtav!”, a ne zbog pročitanog djela ili kritičkog promišljanja o životu.
Zbog toga je lakše podignuti nekakav obrambeni mehanizam i zakoračiti u svijet kao nova osoba. Nova u smislu nove frizure, bolje tjelesne linije i nove odjeće. Nema tu temeljne promjene stava. U tome je problem! Ali, zato na površinu izlaze frustracije u stilu: “svi su isti!”, “ne pada mi na pamet više”, “veze me ne zanimaju”, a ono što je uzrokovalo patnju i povrijeđenost postaje stil života jer se tada čini da problema više nema. Osim kada se netko usudi javno progovoriti i reći da ipak sve ne mora biti tako! Tada će se podignuti bura jer će se poljuljati ionako nestabilni temelji pojedinaca.
To se dogodilo i ovog puta u govoru jednog kardinala. Učinio je samo jednu pogrešku! Nije usporedio ženu sa “štracom” nego je upozorio da se drugačije može, što je novi poraz u glavama mnogih, jer u našoj povijesti postoji primjer žene koja se usudila izdignuti iznad mase i čiji je život urodio bezbrojnim plodovima! Pri tom je uporabio žargon. Govor koji masa, s druge strane, podržava dok se izgovara u kući “Velikog brata” u serijama, na facebooku i za vrijeme privatnih “ćakulona”.
Zaboravio je da najveće kritičare ne zanima što je rečeno nego tko je rekao. Sama činjenica da Crkva postoji, njenim je
“dušobrižnicima” dovoljna za kritike i govor mržnje. Stoga me i ne čudi bura koja se podigla oko jedne jedine riječi “štraca”. Ta bura je pokušala zasjeniti i buru koju je podigao Duh Sveti na očigled čovjeka na blagdan Pedesetnice. E to me čudi! Kako je lako nahuškati narod da vikne: “Raspni, raspni ga!”.
Na grijeh se više ne gleda jednako jer ni oko moralnih načela nismo usuglašeni. To ne može opravdati napade i mržnju posebno onih kojima riječ nije ni bila upućena niti su dio Crkve. Komentirati mogu, ponižavati nikako jer se ne bi smjeli toliko ponositi svojim neznanjem! ” Što svećenici znaju, niti su oženjeni, ne prakticiraju seks, nemaju djecu, ne plaćaju porez, a misle da nas mogu učiti o životu”, samo je jedna u nizu izjava ponosnih članova “registara štraca”. Po tome pravo glasa nemaju ni razvedeni, nezaposleni, oni bez djece ili u celibatu. Besmisleno!
Ova bura je otkrila koliko je ranjenih ljudi željnih prihvaćanja. To ne znači da istinu treba prešućivati niti da je onaj tko je izgovara bezgrešan i bolji od drugih! Kada ranu dezinficiraš, to boli, ali je nužno za oporavak. Treba biti nježan i obziran jer Bog nikada nije osudio grešnika nego grijeh! Također nije bio ni mlak: “Idi i ne griješi više!”. U njegovo ime Crkva ima pravo to tražiti i danas. Ako i nisam upravu, budite bolji od mene pa mi to objasnite na mudar i tolerantan način kako i priliči naprednom čovjeku.
IVA IVKOVIĆ/MISIJA
