KAKO SE KORUPTIVNI LANAC DOVODI DO SAVRŠENSTVA: Priča o Hrvoju Hribaru
Hoće li konačno vladajući u MOSTU i HDZ-u shvatiti opseg kriminalne Hribarove hobotnice i njezin razarajući utjecaj na hrvatsku kulturu i hrvatski državni proračun?
Na posljednjoj sjednici HAVC-a 31.03.2016.g., kada je dodijeljeno daljnjih 11.628.600,00 kuna iz hrvatskog budžeta, dovoljno je vidjeti tko je bio u tročlanoj komisiji umjetničkih savjetnika za komplementarne djelatnosti – Mima Simić, Teodor Celakoski i Boris Poljak.
Zajedničko za svo troje jest da su pohađali neke fakultete no nema podataka da su ih i završili, ali to za Hribara sigurno nije bitno, da zadovoljavaju barem formalne uvjete jer odobravaju toliki novac.
Mima Simić je svojoj prijateljici i suradnici Mileni Zajović odobrila uz pomoć Hribara 140.000,00 kuna za razvoj projekta „Savska 66“, dokumentarnom filmu o hrvatskim braniteljima iz vizure LGBT zajednice, dok je Teodor Celakoski poznat po svojim aktivnostima nasilnog prosvjednika koje je zbog remećenja javnog reda i mira Prekršajni sud u Zagrebu proglasio nezakonitim. Ta Hribarova trojka je od 355 prijava na javnom pozivu odabrala 233 programa, pri čemu je najviše novca dodijeljeno Hrvatskom filmskom savezu ukupno 1.678.500,00 kuna.
U procesu odlučivanje o dodijeli tog novca suprotno članku 21. Zakona o audiovizualnim djelatnostima učestvovao je i Boris Poljak, član Hrvatskog društva filmskih djelatnika i Hrvatskog udruga filmskih snimatelja kojima je na ovom javnom pozivu odabirom omogućio 325.000,00 kuna odnosno 80.000,00 kuna. Tu valja istaknuti da mu je Hrvatski filmski savez producirao do sada 31 film, dok je jedan i distribuirao. Takvo što je samo po sebi nemoralno i nezakonito, ogledni primjer kako je Hribar posljednih 6 godina stalno dijelio državni novac.
Dakle, kada Hrvatskom filmskom savezu zatreba novac, onda koristeći svoje ljude u svim segmentima HAVC-a to izgleda ovako; Vera Robić Škarica kao predsjednica Hrvatskog filmskog saveza zajedno sa Hrvojem Turkovićem, bivšim predsjednikom i sadašnjim članom Hrvatskog filmskog saveza šalje program na izbor Borisu Poljaku, kojeg produkcijom financira Hrvatski filmski savez, zatim kad ovaj to „obrazloži“, Vera Robić Škarica, ovaj put kao Predsjednica AV Vijeća HAVC-a, prihvaća program svog Hrvatskog filmskog saveza te ga nosi na potpis Hrvoju Hribaru, dok sve to nadgleda nitko drugi nego ovaj put u ulozi člana Upravnog odbora HAVC-a Hrvoje Turković. Naravno, daljnji tijek utroška novca, gdje se nalaze i veće nezakonitosti od ovih navedenih, a odnose se na višestruko lažno uvećane troškove i prikrivanje odlijeva novca u privatne džepove, kontroliraju ponovo Hribar, Vera Robić Škarica i Hrvoje Turković. Tako je koruptivni lanac doveden do „savršenstva“.
Iako bi svaki drugi građanin ove zemlje, osim ovog zaštićenog zločinačkog udruženja, odgovarao zbog izvršenja više kaznenih djela pred zakonom, Hribaru se prema tada vladajućoj nomenklaturi, nije moglo suditi ni zbog sukoba interesa, kamilice koju su izmislili političari da bi nezakonito trošenje državnog novca prikazali prekršajčićem a ne stvarnim zlodjelom, jer je predsjednica Povjerenstva Dalija Orešković unatoč jasnim dokazima o direktnoj umiješanosti u ovom zločinačkom udruženju, oslobodila svake odgovornosti Andreu Zlatar Violić jer je napravila nekakovu kvazi kontrolu rada svog miljenika, dok je za Hribara navela, obzirom da ga bira Upravni odbor HAVC-a, da nije državni dužnosnik! Naravno, kada ga je oslobodila mogućnosti da mu presudi, onda je korektno navela sve nezakonitosti i netransparentnosti u radu Ravnatelja HAVC-a! Nikome u tadašnjoj vladajućoj strukturi nije palo na pamet da istraži zaključke i preporuke predsjednice povjerenstva za sukob interesa.
Zašto je u policiji i DORH-u zaustavljeno mnoštvo prijava? Treba se prisjetiti 2012.g. kada je proslava Dana policije održana u dvorani kina „Europa“, unatoč činjenici da MUP ima i u Ravnateljstvu i na Policijskoj akademiji odgovarajuće dvorane, no netko je proslavu prebacio kod Hribarovog Borisa T. Matića u kino Europa, gdje je Dominićev posinak važan faktor. Naravno, nepotrebno trošenje državnog novca nije zanimalo Unutarnju kontrolu MUP-a, tako da je Hribar osim Ministarstva kulture, svojim pulenima dao i nešto novca iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Hoće li konačno vladajući u MOSTU i HDZ-u shvatiti opseg kriminalne Hribarove hobotnice i njezin razarajući utjecaj na hrvatsku kulturu i hrvatski državni proračun?
Cijela nevjerovatna priča o krađi proračunskog novca od strane Hrvoja Hribara i njegove bratije dolazi u javnost kada su predsjednik Upravnog odbora HAVC- a Enes Midžić i šefica pravne službe Amalija Šeparović, još 2012.g. uputili tadašnjoj ministrici kulture, Hribarovoj prijateljici Andrei Zlatar Violić, pisma u kojem su nabrojali sva, tada još uočena ,kaznena djela i nepravilnosti u radu Hrvoja Hribara, predmnijevajući da će ista u skladu sa svojim zakonskim ovlastima iz čl. 20 Zakona o audiovizualnoj djelatnosti pokrenuti postupak kontrole navedenih jasnih optužbi. Međutim, nisu znali da „dite tuže materi“, pa su iz HAVC-a udaljeni oni! Od tog trenutka Hribar je postao neprikosnoveni vladar novca iz državnog proračuna, podijelivši svake godine od 2010. do 2015.g. oko 70.000.000,00 kuna .Tako postavljena struktura sa Hribarom na čelu služila je kao bespovratni bankomat svim ideološkim prijateljima koji su se razmilili po portalima, novinama, medijima….
Cijeli članak pročitajte ovdje.
