Mama za pet: Božja Riječ u tišini čini čuda
POTIČIMO SE NA LJUBAV I DOBRA DJELA – Sve je krenulo od korizme i požara i samo se nastavilo. Bez obzira što je Isus uskrsnuo, moji križevi su se samo nastavili gomilati. Uporno sam molila Boga da mi da samo jedan dan odmora.
Ne mora taj dan biti dosadan ali da bude bez boli barem par sati. Da ne osjetiš bolest, da ne osjetiš patnju, da ne osjetiš muku, da ne osjetiš paniku i strah. Imala sam osjećaj da me ne čuje, da me samo gleda ali bez zvuka i tona. Ta dva mjeseca sam skroz potonula, živjela sam kao neki san, tužan i turoban bez obzira na sve pozitivno što se događalo ali nekako kao da me nije bilo.
Do jednog petka dok i mojoj mami nisu došli loši nalazi (inače, bori se već 14 godina s raznim karcinomima) – to me dotuklo do te mjere da sam se zabrinula za svoje psihičko zdravlje.
Imala sam osjećaj da umirem iznutra polagano i jako jako bolno. Nisam znala gdje da se stavim jer mi ništa nije odgovaralo – ni na jednom mjestu nisam imala mir, štoviše dolazili bi napadaji žestoke panike. Sve dok taj dan, taj petak nisam odvukla neku deku u vrt i legla si na tvrdu pokošenu zemlju.
Mislila sam, sve me preraslo, više ne mogu – sve su to mali problemi, ništa ozbiljno ali ih je jednostavno previše. Plakala sam dugo i tražila Boga. U jednom trenu sam prestala i počela sam razmišljati kako mi je tvrda zemlja i kako bi bilo super da mogu ostati tako još koji mjesec na toj deki, na tom suncu i na toj zemlji… jer za koji mjesec će narasti trava. Ona će me prerasti, ali ja ću premjestiti onda tu deku i ležat ću na finoj mekanoj postelji.
I u tom trenu, baš u tom trenu me dotaknuo Bog i vratio u život – predivan osjećaj kojeg želim imati čim duže u svom srcu i u svojoj duši. U hipu su nestale sve moje brige, moje sumnje, moje boli, panike, strahovi i pojavio se osmijeh iz srca koji je bio duboko zakopan a da ni sama nisam shvatila koliko duboko. Vratila sam se tako sretna i zadovoljna, tako spokojna. Vidjela sam koliko je bitno iskreno iz sveg srca svojeg i sve duše svoje zavapiti Bogu i On dolazi… On je tu i pomaže mi i rješava sve “moje” jer zna što i kako je potrebno…
U maminoj bolesti prvi put mi je dao mir, toliki mir da se uopće ne brinem. Nije da me nije briga, nego se ne brinem jer znam da kako god bude biti će Njemu na slavu.
Taj dan uz smirenost dobila sam i odgovore na životna pitanja moje obitelji u koje sam bila toliko sigurna da će se dogoditi na ovaj ili na onaj način. Nikako nismo mogli na zelenu granu oko stanovanja. Gdje, što, kako, koliko…?
Negdje treba smjestiti svu tu djecu i onu koja će tek doći. Renoviranje stana ili kupnja kuće ili ovo ili ono, kredit ovaj ili onaj. Na kraju, kuću smo – dobili!
Jer kad Boga tražiš iskreno i s vjerom, On te daruje obilato.
Uživam u svakom danu, u svakom trenutku. U svakoj kapi kiše koja je padala ovih dana, u vjetru koji je trgao kišobrane. Uživam u zrakama sunca, u svakom cvijetu, svakom ptičjem pjevu. U svakom zalogaju hrane, u svakom telefonskom pozivu. U svakom odlasku negdje s djecom, u svim njihovim ocjenama i događajima iz škole. Uživam u svom poslu sa svojim mužem, uživam s njim i doma, pričajući i pijući pivu. Uživam kuhati i čistiti. U svakoj dječjoj bolesti ali i svojoj jer ono što je mene spasilo od moje boli je pomisao da je to trpljenje za nekog drugog i to me vodilo danima. Uživam sada u svakoj napisanoj riječi i kavi koju usput pijem. Uživat ću danas u kuhinji jer pečem kolače za oko 60 ljudi uz njih petero ali još moram i kumi na rođendan. Pa evo, uživam i u tom gustom rasporedu i nekad ne stignem sve što sam zamislila i što bi morala ali uživam i u tome.
U svakoj isprici i u svakom oprosti – ako sam izostavila nekoga ili nešto.
Kad si s Bogom i kad je on duboko u tebi, ništa na ovom svijetu nije problem. Svijet je čudo, svaki dan je čudo, svaka situacija je čudo i lijepo mi je živjeti to čudo i uživati u svemu. I naći smisao u svakoj patnji i boli Bogu na slavu jer znam da je tu, znam da nas voli, znam da mi je podrška… samo ga treba pozvati i držati blizu sebe.
“I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela” (Heb 10,24)
Izvor: Narod.hr
