OTVORENO PISMO PREDSJEDNICE KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ
Javnosti se danas otvorenim pismom obratila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Ako vam djeca nemaju odgovarajuće obrazovanje, nemate šanse – sažeo je u jednoj rečenici slavni ekonomist sa Sveučilišta Columbia Jeffrey Sachs važnost obrazovanja u okviru dugoročnog i održivog razvoja i gospodarskog prosperiteta u uvjetima globalne konkurencije. Tu je poruku na UN-ovu skupu o ciljevima održivog razvoja, na kojem sam nedavno sudjelovala, uputio svakoj državi, svakom obrazovnom sustavu i svakom društvu koje gleda dalje od završetka jedne školske godine.
Ostvarivanje uključive i jednake kvalitete obrazovanja i promicanje cjeloživotnog učenja jedan je od 17 ciljeva održivog razvoja, kapitalnog okvira za daljnji svjetski razvoj do 2030. godine. Sasvim je jasno da bez obrazovanja nema razvoja. Važnost pitanja obrazovanja ne ovisi o stupnju razvoja – tko to prije i bolje shvati, to će njegov napredak biti brži i bolji. Obrazovanje mora pratiti potrebe tržišta rada, ali i neprestano voditi računa o novim tehnologijama i novim znanjima.
Koliko god se nekome činilo bitnim naučiti sve o dijelovima tijela i prehrambenim navikama člankonožaca, ili koliko kilograma riže godišnje pojedu stanovnici pojedine azijske države, ili pak o za nacionalnu književnost bitnom romanu iz 19. stoljeća, još je važnije stjecati znanja bez kojih se ne može uspjeti u 21. stoljeću.
Okosnica znanja za novo vrijeme svodi se na englesku skraćenicu STEM: znanost (Science), tehnologija (Technology), inženjerstvo (Engineering) i matematika (Mathematics). To, naravno, ne znači da i druga znanja nisu važna (bez dobrih pravnika, primjerice, nema dobre državne uprave), ali neosporna je činjenica da su one države koje su stavile naglasak na STEM bitno profitirale u svojem ukupnom razvoju koji se temelji na inovacijama. Južna Koreja znakovit je i možda najbolji primjer toga.
S novim, još nedavno nezamislivim tehnologijama koje omogućavaju da sa sobom u džepu nosite informacije koje volumenom nadmašuju sve tomove svih u Hrvatskoj tiskanih enciklopedija, ima li smisla učiti napamet podatke do kojih se može doći s nekoliko pokreta prstiju na zaslonu nekog od novih pametnih elektronskih pomagala koje danas svatko nosi sa sobom? Puno je važnije od memoriranja činjenica znati ih staviti u pravi kontekst i znati ih koristiti.
Konkurentnost i globalno natjecanje od znanja i kompetencija učinili su najpoželjniji resurs. Stoga je nužna prilagodba tržištu znanja kako bi se premostio jaz između današnjih ograničenja i sutrašnjih potreba. To znači napuštanje programa koji se temelje na znanjima koja danas više nisu potrebna i uvođenje novih bez kojih se sutra neće moći. Hrvatska ima mnoge kompetencije i znanja, ali se moramo znati odreći tereta nostalgije i nekih davno zastarjelih tradicija. Traženje rješenja u starim receptima i starim uspjesima vodi nas pogrešnim putem te nas vraća nazad. Ne vodi nas naprijed. Modernizirajmo nastavne sadržaje, metodologiju učenja, načine prolaska kroz obrazovni sustav. Pripremajmo našu djecu za globalno, moderno gospodarstvo. Nužno je pristupiti ekonomskom opismenjavanju djece i mladih, kako bi naučili gospodariti i upravljati osobnim resursima te time postali društveno odgovorni građani. Pripremajmo ih na način da se osjećaju kao da pripadaju najrazvijenijem dijelu svijeta, ali da s tim znanjem i osjećajem ostaju u domovini.
Modernizacija školskih programa prije svega je pitanje održavanja koraka s razvijenim svijetom kojem pripadamo. Iskustva najuspješnijih država, koje su otporne na sve krize i sustavno iz godine u godinu generiraju novi razvoj i nove vrijednosti, pokazuju da su najbolji oni obrazovni sustavi koji potiču kreativno razmišljanje vlastitom glavom. Formula obrazovnog uspjeha zapravo je jednostavna: ne učiti napamet, nego učiti s razumijevanjem. Znati koristiti se na pravi način svime onim što znaš. Podatak ili činjenica, bez odgovarajućeg konteksta i mogućnosti primjene, ostaje samo neiskorišten (i u praksi bezvrijedan) podatak. Iz ovog razloga snažno podržavam provođenje cjelovite kurikularne reforme. Zbog nove metodologije koju ona donosi, a koja će naše učenike učiniti aktivnijima, samopouzdanijima, dati im mogućnost kritičkog razmišljanja i učiniti ih ljudima koji svoja mjesta neće tražiti uvijek u zadnjim pasivnim klupama, nego u prvim klupama, iz kojih će aktivno utjecati na svoj život i šire društvo.
Nadasve važnom pitanju obrazovanja ne pristupam samo kao Predsjednica Republike; o njemu svakog dana promišljam i s njim sam svakim danom suočena kao majka dvoje školske djece. I kao majka najbolje mogu vidjeti koliko je važno da djeca uče za život, a ne samo za ocjene. Ako je obrazovanje budućnost, ima li išta važnije od dobre budućnosti?
Sustav odgoja i obrazovanja tijekom posljednjih sto pedeset godina nekoliko se puta prilagođavao društveno-političkim promjenama, više ili manje uspješno. Republika Hrvatska, naslijedivši sustav odgoja i obrazovanja iz bivše države, iako ga razriješivši ideoloških uza, nije do sada provela znatnije reforme u njemu. Već ta činjenica, ako bismo i zanemarili da je u međuvremenu prošlo više od četvrt stoljeća, dovoljan je argument u korist provedbe kurikularne reforme.
Neuravnoteženost obrazovnog sustava i tržišta rada, nezadovoljavajući materijalni položaj nastavnika i nedostatak ulaganja u njihovo kontinuirano stručno usavršavanje, preopterećenost učenika nepotrebnim gradivom samo su neki dodatni razlozi koji upućuju na potrebu reforme koja će odgojno-obrazovni sustav uskladiti sa suvremenim i predvidivim potrebama hrvatskoga društva.
Stoga nedvosmisleno treba ustvrditi: kurikularnu reformu potrebno je nastaviti pripremati i provesti. To je utoliko važnije što je Stručna skupina za njezinu pripremu na čelu s dr. sc. Borisom Jokićem do sada učinila velik posao. Taj napor s pravom uživa poštovanje velikog dijela hrvatske javnosti. I stručna javnost daje potrebi kurikularne reforme nepodijeljenu potporu.
Utoliko je, uvjerena sam, imajući na umu željenu općedruštvenu prihvaćenost, važno s uvažavanjem razmotriti primjedbe koje su tijekom dosadašnje stručne rasprave pojedinim njezinim segmentima uputile kulturne i znanstvene ustanove te ugledni članovi akademske zajednice. Smatram stoga sasvim nepotrebnima napetosti i neizvjesnosti koje se već tjednima stvaraju u vezi s daljnjom provedbom kurikularne reforme, a koja je kulminirala ostavkom Stručne skupine.
Ona je posve razumljiva kao sredstvo da se od kurikularne reforme otklone politikantski pritisci. No, utoliko je neprihvatljivo da se ona sada koristi za nove politikantske pritiske. Svatko u ovom procesu ima jasno utvrđene zadaće i odgovornosti. Jasno je istodobno, što je i Stručna skupina istaknula, da reforma obrazovanja mora imati opću političku potporu. To uključuje i potporu resornog ministarstva i Vlade Republike Hrvatske. Ona, koliko mi je poznato, nije upitna. Utoliko treba pozdraviti ponovno izraženu nedvosmislenu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a samim time i Vlade Republike Hrvatske, daljnjoj pripremi i provedbi reforme, uvažavajući, kako rekoh, potrebu razmatranja do sada prispjelih primjedbi i prijedloga, kao i onih što će doći tijekom buduće javne rasprave, sve do konačne stručne recenzije, a u korist što boljeg konačnog rezultata.
Nastavak kurikularne reforme nužno je stoga osigurati u duhu demokratske kulture i najviših standarda akademske i javne rasprave. Utoliko nikakvi partikularni interesi, stranački, ideološki ili bilo koji drugi, pozicijski ili opozicijski ne mogu i ne smiju imati prednost pred konačnim dobrom naše djece i mladih, a samim time i društva u cjelini. Svako odgađanje još će nas više koštati jer, upozoravam, i ovom reformom samo lovimo već uspostavljene najbolje prakse. Pred nama je dug put do predvodnika i postavljača trendova.
Nužno je podsjetiti pritom na potrebu da kurikularna reforma u svojoj konačnici mora, s jedne strane, biti izraz hrvatske kulturno-prosvjetne baštine i njezinih stožernih nacionalnih vrijednosti, dok, s druge, mora inovativno odgovoriti suvremenim i predvidivim potrebama razvoja hrvatskoga društva na svim područjima. Imajući sve spomenuto u vidu, potpora nastavku kurikularne reforme koja dolazi kako od Stručne skupine i njezina voditelja dr. Jokića, sada u ostavci, tako i od resornog Ministarstva, upućuje na to da imamo potrebnu sinergiju volje da se ona nastavi željenom dinamikom.
Očekujem stoga od svih njezinih dosadašnjih i budućih dionika, kao i od cijele javnosti, krajnje ozbiljan i konstruktivan pristup javnoj raspravi i daljnjim koracima njezina dovršenja te eksperimentalne i konačne, cjelovite provedbe. U tome smislu treba izraziti zahvalnost dr. Jokiću i njegovu timu na dosadašnjem doprinosu. Demokratski izražena potpora njihovu radu zato je dobrodošla i ja joj se pridružujem, no unaprijed, kao što su i oni učinili, otklanjajući bilo kakve politikantske manipulacije, s koje god strane one eventualno dolazile. No, isto tako, imam potrebu pozvati Stručnu skupinu da nastavi posao. Najlakše je dati ostavku. Najlakše je odustati. No, vi na to nemate pravo jer nijedan razlog ne može biti dovoljno snažan u odnosu na budućnost naše djece.
Očekujem od Ministarstva obrazovanja, prosvjete i sporta da, uvažavajući glas javnosti, što prije osigura nastavak pripreme kurikularne reforme i njezinu provedbu. To zaslužuju naši odgojitelji i nastavnici, naša djeca i mladi, i naša domovina.
1 comment
Kako je Predsjednica svima lijepo objasnila način kako se treba provesti reforma školstva.
Tako su u povjesti jos “neki” govorili. Što će nam radne grupe kad Ona sve to zna. Kako može podržati, bez ograde, sadašnju radnu grupu, kada se većina od Akademika do običnih ljudi ne slaže sa dosada urađenim. Nije lijepo da Predsjednica ignorira mišljenja velikog dijela građana. Za ilustraciju akademici tvrde da je cijeli koncept pogrešan. Osim koncepta tu su primjeri iz književnosti, gdje su izbačeni najutjecajniji hrvatski pisci, ili iz povjesti gdje se na deset stranica razglaba o n-toj ofenzivi, a Domovinski rat opisuje kao ratovi na prostorima bivše Jugoslavije. Ne znam tko savjetuje Predsjednicu, i može se samo nagađati radi li se o neznanju, ignoranciji ili namjeri.