SARA ABRAHAMOVA
Često mi Sara na pamet padne.
Da li je sve podnosila puna vjere, bez gorčine
ili se u njoj onako ljudski razočarenje javilo
i vapaj: “Gdje si do sada moj Gospodine?”
Kako li je trpjela života pljuske
dok se sluškinja njenom mužu podavala
i dok mu je sina rađala,
besramno se bahatila i Saru ponižavala.
Sve što je Sara imala je Božje obećanje,
a na licu sve dublje i dublje bore.
Vrijeme je od lijepe žene staricu stvaralo,
a mirno je čekala Božju volju i odgovore.
Nađem se i sama u nekoj situaciji
što zahtjeva vjeru i strpljenje uvijek iznova.
Kada je teško i puno prijetećih strahova.
Pa mi padne na pamet ta žena
Sara Abrahamova.
Nives Štambuk
