Biskup Uzinić: Isus je i danas veoma suvremen
12. nedjelja kroz godinu (C), 20
Jedna od prepoznatljivih značajki našeg vremena koju upotrebljavamo, ali i zloupotrebljavamo, je ispitivanje javnog mnijenja. Tom se tehnikom služimo ne samo da bismo saznali što o pojedinoj pojavi ljudi misle, nego i da bismo formirali to isto javno mnijenje koje ispitujemo.
Upravo na tom planu formiranja javnog mnijenja ispitivanjem javnog mnijenja, događaju se upotrebe, ali i zloupotrebe javnog mnijenja, jer se javnim mnijenjem nerijetko manipulira da bi se promijenila percepcija stvarnosti i prilagodila interesu pojedinca ili različitih interesnih skupina.
Zanimljivo je primijetiti da se tim istim sredstvom ispitivanja javnog mnijenja u današnjem evanđelju poslužio i sam Isus. I ovo je dokaz da je Isus, iako je živio prije dvije tisuće godina, i danas veoma suvremen. Ispitivanjem javnog mnijenja Isus ne želi manipulirati javno mnijenje nego ga želi formirati. Zato će, umjesto da se povede za javnim mnijenjem koje je očekivalo političkog Krista, u drugom dijelu evanđelja progovoriti o sebi i svom poslanju, ali i o svom očekivanju od onih koji žele biti njegovi, sasvim drukčijim porukama od onih koje je javno mnijenje očekivalo. Dok to čini, on je svjestan da bi se svaki pokušaj izravnog formiranja takvog javnog mnijenja, pretvorio u zloupotrebu tog istog javnog mnijenja. Zato on ne želi da se u javnosti o njemu govori kao Kristu. Čitamo: „A on im zaprijeti da toga nikome ne kazuju.“
Odustajući privremeno od izravnog formiranja javnog mnijenja ili javnosti, Isus poseže za njegovim neizravnim formiranjem tako što će umjesto javnog mnijenja formirati svoje učenike, one okupljene onda oko njega, koji su svoje mnijenje o Isusu saželi u Petrovu ispovijest: „Krist – Pomazanik Božji!“, ali i sve one koji će doći nakon njih, uključujući i nas koji smo danas okupljeni oko njega kao njegovi učenici u ispovijesti iste vjere da je on: „Krist – Pomazanik Božji!“
Postavljajući svojim učenicima, onima onda, ali i nama danas, pitanja: „Što govori svijet, tko sam ja?“ i „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“, kojim želi saznati javno mnijenje, ali i čuti naš odgovor vjere, Isus nas prije svega želi upozoriti na dva različita i međusobno suprotstavljena pogleda na Boga.
Prvi pogled na Boga proizlazi iz odgovara na ono prvo pitanje koje nam je postavljeno: „Što govori svijet, tko sam ja?“ Danas, kao i u Isusovo vrijeme, postoji puno odgovora na ovo pitanje. I uglavnom je riječ o viziji Boga kojega smo skrojili po svojim ljudskim mjerilima. Bog nam nije ono što on doista jest, nego je ono što mi mislimo o njemu. Ovo je osobito primjetno kad su u pitanju vjerska i moralna načela, koja su mnogima prestala biti načela jer svatko misli da iz vjere i morala može uzeti i slijediti ono što mu se sviđa, a zanemarivati, dapače i javno osporavati, ono što mu se ne sviđa.
Bog koji nam se objavio u Svetom pismu i osobito evanđeljima i koji je među nama živio u osobi Isusa iz Nazareta objavio nam se onakav kakav on doista jest. I to što ljudi o njemu misle, ništa ne mijenja na stvari. Pa ipak svijet ga, danas kao i u Isusovo vrijeme, svojim načinom življenja vjere, svojim kompromisima, sve jedno želi prilagoditi sebi, svojim potrebama i svojim interesima. Mi kršćani ne možemo i ne smijemo to ignorirati. Mi smo pozvani znati što svijet misli o Kristu jer drukčije im nećemo moći navijestiti Krista onakvog kakav on doista jest. Zato nas Isus to i pita. Ali se ne bismo nikad smjeli povoditi za tim i takvim mišljenjima. Zato nam Isus nudi i drugi viziju Boga. Tu smo viziju mi pozvani ponuditi svima.
Drugi pogled na Boga odgovara na ono drugo pitanje koje nam je postavljeno: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Za one koji su Isusovi učenici, danas, kao i u Isusovo vrijeme, na to pitanje može postojati samo jedan odgovor. To je onaj Petrov odgovor: „Krist – Pomazanik Božji!“ Taj odgovor je vizija Boga koju Bog ima o sebi samome. To je Bog po Božjim mjerilima. Bog je to kojega prepoznajemo u Isusu iz Nazaret koji je, kako nas uči papa Franjo u buli Lice milosrđa, „lice milosrđa nebeskog Oca“, onaj u kojemu je „milosrđe postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac.“
No, da bismo doista mogli shvatiti pravo značenje tog Božjeg odgovora uobličenog u ljudske riječi, kako za Isusa iz Nazareta kojega smo ispovjedili kao Krista, tako i za nas koji ga ispovijedamo kao Krista, potrebno nam je dodatno tumačenje. To dodatno tumačenje Isus je uobličio u rečenicu kojom po prvi put u Lukinom evanđelju navješćuje svoju muku: „Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.“
Evo pravo značenje onoga „Krist – Pomazanik Božji!“ Ovu, međutim, rečenicu nije moguće shvatiti izvan svetopisamskog konteksta, a svetopisamski kontekst toj rečenici u današnjoj liturgiji daje prvo čitanje, odnosno ulomak iz Knjige proroka Zaharije kojim nam je preneseno obećanje da će, dok budu gledali „onoga koga su proboli“, Bog „na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit … duh milosni i molitveni“ i da će se „u onaj dan otvorit … izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu grijeha“, odnosno da će se dogoditi za njih, ali i za sav svijet, spasenje koje nam je Bog obećao.
Ovo se tumačenje, međutim, nužno nastavlja kao poruka upućena učenicima koje Isus želi formirati, ali i svima onima kojima će oni biti poslani da bi ih formirali, a ne njima manipulirali. Naime to je poruka koja se tiče svih kršćana, dapače svih ljudi, jer Isus govori svima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“
I ova poruka ima svoj svetopisamski kontekst u današnjoj liturgiji. Taj nam kontekst nudi drugo čitanje, odnosno ulomak iz Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima koji nas poziva da se mi koji smo oprani od grijeha u onoj vodi o kojoj govori prorok Zaharija, a riječ je o krštenju, odrečemo onog svog pogleda na Boga kojeg pokušavamo učiniti Bogom po svojoj mjeri, kako bismo sebe same u potpunosti suobličili Kristu, prilagođavajući se njegovoj mjeri: „Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu!“
MONS. MATE UZINIĆ, BISKUP DUBROVAČKI/MISIJA
