TIN UJEVIĆ: Književna večer povodom obilježavanja 125. godišnjice rođenja Tina Ujevića (1891.-1955.)

Povodom obilježavanja 125. godišnjice rođenja velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića,

Dramski studio Ilirik i Hrvatska udruga Benedikt

organiziraju književnu večer

u klaustru samostana sv. Frane u Splitu, u utorak 5. srpnja 2016., s početkom u 21 sat.

U sklopu književne večeri na kojoj sudjeluju Silvana Dragun, glumci Marijan Grbavac i Ivana Giove Župa, publika će imati prilike uživati u interpretacijama Ujevićeve poezije, skladbama Arsena Dedića i dokumentarnom filmu Tomislava Sabljaka i Željka Senečića (2005.).Tin_-_književna_večer

Sjećanje na Tina Ujevića
Tin Ujević je rođen 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Prva tri razreda osnovne škole polazio je u Imotskom, a ostatak osnovne škole završio je u Makarskoj. U Splitu upisuje klasičnu gimnaziju i neko vrijeme boravi u bogoslovnom sjemeništu. Zatim odlazi u Zagreb na studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije i filozofije na Filozofskom fakultetu. Tin je kao Matošev učenik pripadao buntovnom naraštaju hrvatskih intelektualaca, a zbog svojih vatrenih govora i članaka nekoliko je mjeseci proveo i u zatvoru. U ranoj studentskoj fazi bio je pravaš, a zatim se okreće Beogradu i borbi za ujedinjenje južnoslavenskih naroda. 1913. odlazi u Pariz, a nakon šest godina se vraća u domovinu. U Beogradu je boravio nekoliko puta, a 1925. je bio protjeran. Nakon progonstva, od 1929. godine nastupa njegova boemska faza kada prekida sve političke veze s Beogradom i potpuno se posvećuje pjesništvu. Ubojstvo hrvatskih zastupnika u Skupštini 1928. i šestojanuarska diktatura 1929. zasigurno su prethodile takvoj odluci. Ovdje ćemo spomenuti njegovu plodnu splitsku godinu 1930., kada je u Jadranskoj pošti objavio oko 125 kritičkih tekstova, podlistaka i eseja. Tijekom boravka u Splitu objavio je dvije knjige eseja “Ljudi na vratima gostionice” i “Skalpel kaosa”. Nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske radio je neko vrijeme kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. Po završetku rata komunistička vlast ga je potisnula iz javnog života i tek je 1954. godine objavljena njegova zbirka pjesama “Žedan kamen na studencu”, iako je za tisak bila pripremljena već 1945. godine. Tin Ujević je umro u Zagrebu 12. studenog 1955. godine. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima “Oroz pred Endimionom” te “Sumrak poezije”. Neke od najpoznatijih njegovih zbirki su: „Lelek sebra“, „Kolajna“, „Auto na korzu“, „Ojađeno zvono“, „Skalpel kaosa“, „Ljudi za vratima gostionice“ i „Žedan kamen na studencu“ . Iako za života nije dobio nijednu književnu nagradu, danas se mnoge književne nagrade zovu njegovim imenom. O Tinu Ujeviću snimljeno je nekoliko filmova. Njegovim pjesničkim opusom bio je inspiriran Arsen Dedić, bard zagrebačke škole šansone (1938.-2015.).

Hrvatska udruga Benedikt

facebookShare on Facebook
TwitterPost on X
FollowFollow us
PinterestSave

1 comment

  1. Zdenko

    Pjesma BOEM TREBA SEBE je anagram pjesme MENI BEZ MENE. To znači da su obje pjesme, uključujući i naslove, napisane točno istim slovima.

    MENI BEZ MENE

    Ure od smole cure besmisleno,
    sumorni čovjek snatri bestjelesno,
    sutonska strast se boji bezimeno,
    a ljubav jeca, jeca bespredmetno;

    i sve je danas prazno beskonačno,
    a vjetar duva, duva bezutješno
    na gole duše koje neprestano
    ištu i grle beznadno, beskrajno.

    (Tin Ujević)

    BOEM TREBA SEBE

    I ljudsko srce kuca nespokojno,
    jerbo sudba baš vreba neumitno,
    u tami se krijemo nezamjetno,
    a suza blista, blista zagonetno;

    biserje veze slovo neugledno,
    a srok pjesme djeluje savršeno,
    riječ besjede zvuči transcendentno,
    a vers nesputano, nenadmašeno.

    (Zdenko Capan)

Odgovori

Skip to content