Komunistička proizvodnja kaosa
Današnja Hrvatska ima više od jednog problema! Prvi problem je što su svi komunistički zasljepljenici ostali odani drugu Titu, komunističkoj partiji, UDB-i i KOS-u, te Jugoslaviji.
Na žalost, razumna Tuđmanova ideja o nužnosti hrvatske pomirbe zamijenjena je suludom Milanovićevom politikom: Hrvatska u modernoj komunističkoj “Četvrtoj Četničkoj Čiriličnoj ČEKA Jugoslaviji”!
SDP (Srpska Demokratska Partija) upregla je sve dužnike komunističkog sustava, svih onih 500.000 većih i manjih cinkaroša u Hrvatskoj koji su dragovoljno i manje dragovoljno radili u korist Titine Velike Jugoslavije (kao najprihvatljivije forme Velike Srbije!). Svi dužnici aktivirani su preko moderne Narodne fronte, u koju su ušle sve moguće i nemoguće udruge tzv. “civilnog društva”, u stvarnosti 50.000 udruga-plutajućih mina Vesne Pusić, kojima se HNS (Hrvatska Nenarodna Stranka), kao militantno krilo Srpske Demokratske Partije, osigurala za vrijeme intenzivnog sudjelovanja u najgoroj vladi u hrvatskoj povijesti.
Suludo kadroviranje Zorana Milanovića, ciljano zapošljavanje Srba i Jugoslavena po svim mogućim državnim firmama i institutima, također je u funkciji onemogućavanja normalnog funkcioniranja državne uprave. Svaka smjena “poštenog” Srbina i “poštenog” Jugoslavena razglašava se kao dokaz naraslog hrvatskog ustaštva i buđenja fašističke Nezavisne Države Hrvatske!
Strategija je imbecilna, no uz zaglušujuću medijsku potporu četničko-komunističkih medija, te lobiranja preko ultra-lijevih međunarodnih krugova, stvara se ugodni ugođaj “haosa”! A kaos treba Zoranu Milanoviću da bi bez grižnje savjesti mogao ići, o državnom trošku, u Takenoko i druge tradicionalne hrvatske restorane. Dok Zoran Milanović, u izmišljenoj borbi s nepostojećim hrvatskim fašizmom, ugađa sebi (slijedeći viziju druga Tita!), svi članovi njegove Srpske Demokratske Partije, od Ranka Ostojića – organizatora slikanja svastike na Poljudu i postavljanja čiriličnih ploča u Vukovaru – na niže ugađanju svojoj borbi za “Četvrtu Četničku Čiriličnu ČEKA Jugoslaviju”.
Zoran Milanović i njegova četničko-komunistička ekipa zloćudna su izraslina na tijelu moderne hrvatske države. No, da bi se ta izraslina širila i uništavala zdrave stanice, nužno je maksimalno oslabiti funkcioniranje države. MOST je korisniji Milanoviću, Budimiru Lončaru i Stjepanu Mesiću kao paralizator HDZ-ove vlasti, no što bi im koristio da su s njima došli na vlast. Srpska Demokratska Partija Zorana Milanovića može dijeliti vlast samo s Hrvatskom Nenarodnom Strankom Vesne Pusić, jer je ta stranka tek militanta filijala matične komunističke stranke.
Na žalost, pokazuje se da je strategija Budimira Lončara, čovjeka koji je svim silima onemogućavao naoružavanje Hrvatske u Domovinskom ratu, te Stjepana Mesića, udbaškog potrčkala od 1971. godine, s metastaziranjem projugoslavenskih kadrova na svim razinama, daje sasvim pristojne rezultate, gledano iz njihovog kuta, te vrlo neugodne, gledane iz mog, kao jednog urbanog Hrvata, koji prezire komuniste kao kastrate zdravog razuma – od Karla Marxa, preko Lenjina, Staljina i Berije, do druga Tita i lokalnih inačica ideološkog ludila koje je pobilo 100 milijuna ljudi!
Iz mog kuta, MOST je tek šlampavi udbaški projekt ostarjelog Budimira Lončara, a HDZ pokazuje svoje vječite boljke – lošu intelektualnu strukturu i slab politički nerv ključnih ljudi, što se dramatično pogoršava na nižim razinama. Nema rata s komunističkim farizejima bez ozbiljnih, dobro obrazovanih, intelektualno nekorumpiranih ljudi.
Ministar Šustar, formalno odlično obrazovan, pokazuje se posve nedorastao kriznoj situaciji, za razliku od ministra Hasanbegovića, koji je pokazao čvrstinu, odlučnost i efikasnost. Svatko (ili gotovo svatko!) može biti ministar u trenucima ugodne državne inercije i pravedne borbe s velikim škampima koje netko drugi plaća, no vrlo malo ljudi zaista to može u kriznim situacijama.
Hrvatskoj prijeti ekonomski kolaps zbog prezaduženosti, iseljavanja mladih i općeg naglog starenja stanovništva, a premijer priča nesuvisle pričice na katastrofalnom hrvatskom jeziku – gorem i od nepostojećeg, a Zoranu Milanoviću tako dragom srpsko-hrvatskom! – predsjednica daje podršku jugoslavenskoj reformi školstva Borisa Jokića, a Karamarko se zapliće u najrazličitija komunistička podmetanja.
Lažni drug i lažni bravar Josip Broz Tito oblikovao je komunističku Jugoslaviju po svom nakaznom cinkaroškom liku, prema moskovskom hotelu LUX, a svi cinkaroši dive se “njegovoj” Jugoslaviji kao modernoj i dobro uređenoj Velikoj Srbiji! U Titinoj Jugoslaviji samo je sustav cinkanja, pod budnim nadzorom UDB-e i KOS-a, bio dobro uređen – naravno u granicama primitivnih opančarsko-šinjelskih mogućnosti.
Prva svrha UDB-e i KOS-a bila je kontrola Hrvatske! Preko jasenovačkih laži, preko srpsko-hrvatskog jezika, preko reformi školstva, preko kontrole medija, preko pritiska na iseljavanje Hrvata. Ništa osim cinkanja u toj zemlji nije funkcioniralo! Odjednom više nitko se ne sjeća blistave cinkarošice Milke Planinc, koja je sudjelovala u masovnim likvidacijama Hrvata 1945., kako bi mogla postati premijerka u vrijeme totalnog raspada jugoslavenske ekonomije, praćene zastrašujućim nestašicama struje, auto-dijelova, benzina, kave, deterdženta, šećera, čokolade…
Josip Broz Tito, “prvi cinkaroš svih naših naroda i narodnosti” bio je inicijalni tumor, a lončari, mesići i milanovići tek su metastaze. Na žalost, a hrvatska povijest sva je u znaku na žalost, koliko god je Srpska Demokrlatska Stranka Zorana Milanovića bezvezna i nesposobna, HDZ se pokazuje kao nedovoljno ozbiljan lijek. Hrvatska treba ljude neoštećene komunističko-cinkaroškim metastazama, kojima je ideja općeg dobra iznad primitivne, svakodnevne pohlepe. Hrvatska je prekrasna zemlja unakažena do neprepoznatljivosti komunističkom proizvodnjom kaosa, političkim diletantizmom, te primitivinom darvinističkom pohlepom.
Kant, Fichte, Schelling i Hegel put su k Mercedesu, Audiju, BMW-u i Volskwagenu, a Marx, Engels, Lenjin, Staljin i Tito put su ka Gulazima i Golim otocima… Cinkaj bližnjeg svog i dođi na vlast, kako bi ti i žena i ljubavnica mogle voziti AUDI Q 7, dok idu na skup Srpske Demokratske Partije Zorana Milanovića, zvanog Takenoko.
F. Perić/hrsvijet.net