Molitva – Petak, 24. lipnja
Božja prisutnost
Dragi Isuse, dolazim ti danas i trebam tvoju blizinu.
Želim te voljeti kao što ti voliš mene.
Neka me nikada ništa ne razdvoji od tebe.
Sloboda
Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Lk 1,57-66.80
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Danas slavimo rođendan Ivana Krstitelja, rijetku posebnost koju dijeli s Isusom i našom Gospom. Kao jedna od mnogih starozavjetnih osoba koje su odigrale važnu ulogu u povijesti našeg spasenja Ivan je rođen od neplodne žene u njenoj staroj dobi.
Naše spasenje je Božje djelo. Naš svijet je previše samodostatan priznati da nam je potreban spasitelj. Sadašnje prilike u svijetu s toliko nasilja i boli u međuljudskim odnosima mogu nas potaknuti da više molimo Boga da nas spasi. Iako nas on ne spašava bez naše suradnje njegova je volja da se svijet spasi i ima sretan svršetak.
“Uistinu, ruka Božja bijaše s njime.” Sigurno je da nemam tako važno poslanje kao što je imao Ivan, no bez obzira na što sam pozvan znam da je Božja ruka i sa mnom. Zahvaljujem Bogu na njegovoj moćnoj prisutnosti u životu. Molim ga da učvrsti moju vjeru.
Razgovor
Dragi Gospodine, budi uza me uvijek.
Daj mi srce koje će ti uvijek vjerovati.
Hvala što me ljubiš.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr