Molitva – Subota, 4. lipnja
Božja prisutnost
Dok sjedim za računalom, Bog je ovdje prisutan,
on udahnjuje život meni i svemu oko mene.
Nekoliko trenutaka ću sjediti u tišini,
i postati svjestan Božje prisutnosti.
Sloboda
“Slobodan sam.”
Kada gledam te napisane riječi, čini mi se kako u meni stvaraju osjećaj divljenja.
Da, čudesan osjećaj slobode.
Hvala ti, Bože.
Svjesnost
Kada osjetim toplinu sunca na licu,
svjestan sam tvoje prisutnosti u ovome svijetu.
Riječ Gospodnja
Lk 2,41-51
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni daje među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome stoje Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Kao i svaka druga majka Marija je bila osoba koja je imala najviše utjecaja na sinovo srce. Učila ga je kako voljeti, dijeliti, moliti, biti blag i imati sućuti. Prva mu je govorila o Bogu. Isus je u svojoj majci mogao vidjeti vrijednosti koje oživljuju. Marijo, oblikuj i nauči moje srce da bude što bliže Isusovu srcu kao što je bilo tvoje.
Evanđelje otvoreno kaže da Marija i Josip nisu razumjeli sinovljev odgovor. Ne razumiju ga ni roditelji mnogih današnjih tinejdžera. Marijo, pomozi roditeljima da vjeruju svojoj djeci, pomozi im u njihovoj svakodnevnoj borbi da ih bezuvjetno ljube – čak i onda kada ih ne razumiju.
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
