OD TORCIDAŠA SA SJEVERA DO FRATRA
Ovo je nesvakidašnja priča. Priča o mladom čovjeku kojemu su život činili ljubav prema domovini, Bogu ,obitelji i Hajduku. Danas te ljubavi nisu iščezle, ali je jedna prevladala, priča je ovo o tridesetrogodišnjem fra Ivu Rastočiću i njegovom putu. Ivo je jedan od onih ljudi koji u svemu daje sebe, bio je aktivist i pokretač raznih akcija, pisao je kolumne, sudjelovao u političkom životu zemlje. Što ga je ponukalo da izabere duhovni put, kako je osjetio poziv, priča u jednom dahu,mada ni sam sebi ne zna to objasniti:
– Dogodilo se to kad sam imao 26 godina. Dotada sam bio Hajdukovac,Torcidaš sa Sjevera, kolumnist ,radio u jednom poduzeću. Sve je išlo nekim svojim tokom. Išao sam na neki prosvjed u Zagreb i spavao kod jedne prijateljice. Bilo je to oko blagdana sv.Franje.Ta je prijateljica radila i bilo joj je zgodno otići navečer na Misu u Palmotićevu u Baziliku Srca Isusova, pa da sad ja ne ispadnem ovakav onakav, pošao sam s njom. Ona se ide ispovjediti,
Što ću ,idem i ja. Ne znam zašto, ali sam pitao svećenika gdje se nalazi grob Ivana Merza i pošao sam i izmolio pokoru ,pao sam na koljena i molio. Sjećam se da sam čuo jednu rečenicu iz propovijedi,a ona je bila „Franjo,idi i popravi moju kuću“. Istu večer,nešto se u meni preokrenulo, uzeo sam ruksak i krenuo doma u Metković. Interesantno je bilo to što sam imao 172 kn,točno koliko je i koštala autobusna karta od Zagreba do Metkovića.
Ivo je stigao kući, u rodni Metković, povukao se u sebe ,nije izlazio, prestao pisati kolumne i- dao otkaz. Kako su na to sve reagirali ljudi koji su ga poznavali, poglavito najbliža obitelj i prijatelji?
– Mislili su da sam poludio,smije se fra Ivo. Kad sa 26, 27 godina više ne radiš, nego živiš na račun roditelja,naravno da se svi pitaju što se s tobom događa. A ja sam samo mislio jesam li dostojan. Moram reći da su moji roditelji bili moja podrška, pogotovo moja majka,koja je inače prosvjetna radnica, učiteljica u mirovini, nekako je bila puna povjerenja. Moj otac,koji je u komunizmu bio progonjen, također je bio moj oslonac, iako u samom početku nije shvaćao što se događa. Neki su me i ismijavali, a ja sam se povukao u neke svoje tišine. Znaš, tek sam tada utvrdio svoju vjeru. Bog se objavio u lahoru, ne u grmovitoj oluji, nisam bio zabrinut ni jednog jedinog trena, znao sam da sam na pravom putu. Neki su vjerovali da je to moj prolazni hir,a ja nisam o tome ni puno govorio drugima,jer sam se ne shvaćajući,bojao da se ta vatra u meni ne ugasi. Osjećao sam se jako dobro,a najbolje kad sam bio na Misi. Ma znaš kako kažu u mome mjestu,ako ti se selo smije,na dobrom si putu..
Zanimljivo je da se Ivo,kao mali dječak,vrlo često igrao da drži misu iako nije razumio što Misa znači ni kakve se riječi tamo izgovaraju.
– Stavio bi žuti šal kao stolu oko vrata, proparao bi lancun te ga stavio preko glave kao misnicu i stavio neku deblju knjigu na stol koja mi je služila kao misal. Tako sam ja služija Misu.
Nedostaju li ti neke stvari iz „prijašnjeg“ života?
– Kao i svakom čovjeku dođe mi neka sentimentalnost i sjeta. Međutim, Duh Sveti te uvijek vodi prema onome gdje se ostvaruješ u punini. Mogu i ja i danas otići na utakmice,ali moram biti svjestan onoga što sam sad. To je ono što me najviše i sputavalo,izbjegavao sam to jedno vrijeme da me ne bi „pribacilo“, smije se mladi fratar. Sad sam se ipak popeo jednu stepenicu više u vjeri i molitvi i smatram da ovakav trebam tim mladim ljudima.
Što misliš o huliganima, o prekidu utakmice Hrvatska- Češka i je li po tvom mišljenju huligani sjede i u svečanim ložama?
– Kao prvo osuđujem svako divljaštvo i nasilje neprimjereno bilo kojem sportskom igralištu, međutim otvaraju se mnoga pitanja. Pitam se, razmišljam naglas jesu li huligani u odijelima namjerno pustili da se ovo dogodi kako bi ove koji su bacili baklje mogli prokazati? Upereni su prsti u pojedince, a imamo samo jednu jedinu sliku kako se baklja baca na stadion. Smatram da nije dobro to što se po facebooku događalo, kako su olako objavljivana imena i slike. Znaš li ti kako je to kad te u malom mjestu za nešto prozovu? Ti si stigmatiziran,bio kriv ili ne. S druge strane, mislim da policija nije odradila svoj posao, karta se kupuje na ime i prezime,zna se gdje tko sjedi.. Pitam se kome je u interesu da unese nemir. Ti momci previše idealiziraju nogomet,oni su u stanju poginuti za svoj klub ili svoje ideale,to je jednostavno tako. Prije si imao Hajduk kontra Dinama,sad imas Hajduk i Dinamo kontra HNS-a..u nas uvijek neki razdori,a uvjeren sam da sutra zapuca, ti momci,sa sjevera Poljuda i Maksimira su prvi koji bi uzeli puške u ruke.To ne bi učinili huligani u odijelima.
Što misliš o trenutnoj politici u Hrvatskoj?
– Pojavili su se mladi ljudi, treća opcija koja je uzdrmala sustav, a pod sustavom mislim na većinu stranaka u Hrvatskoj. Na socijalnu priču dobili su određen broj mandata i na kraju ih je sustav pojeo.Mislim da su zaboravili i preskočili dvije važne stvari, koje shvaćam da nisu bile u njihovom programu,a to je istina o hrvatskoj prošlosti i lustracija. Pod lustracijom ne mislim samo na zločinačke crvene umove,mislim na lustraciju onih koji su doveli strane banke i lihvarskim kreditima od ljudi učinili robove,onih koji su opljačkali državu,onih koji se nalaze u određenim strukturama i lobijima. Nama je potrebna lustracija od kriminala, prije 90-te i poslije 90-te. Gdje je ta podjela na lijevo i desno? Ne možeš ti danas vikat da si demokršćanin, pa kad ti odgovara smještat se u centar. Ova je država stvorena isključivo na temeljima Domovinskog rata, to treba jasno reći. Kakav kompromis oko Zakona o pobačaju..mislim da kad budemo imali moralne političare koji će imati čvrsta moralna načela i da se zalažu za jedinstvo čovjeka da ćemo tek onda ići naprijed. Pozivaju se na demokršćanstvo ,a cijele obitelji i mladi ljudi odlaze iz Hrvatske, koja je to socijalna politika kad mi guraš GMO, kakva je to socijalna politika kad se obitelj raspada. Lijepo je to rekao papa Franjo: Kad se materijalna dobra stječu iskorištavanjem ljudi, bogataši ih rado izrabljuju, a bijedni ljudi postaju robovi. Iskorištavanje naroda danas je pravo ropstvo. Smrtni je grijeh živjeti od krvi naroda!
Što bi htio poručiti mladim ljudima?
– Čuvajte čistoću uma i duše jer nikada ne znate kad će vam zatrebati.Mlade pozivam da se vrate molitvi i pomognu bližnjem svome u svojim zajednicama. Danas mladi katolici nemaju izlike,imaju Marijanski hod za Hrvatsku, 40 dana za život, molitve na Kamenitim vratima. Nemaju izgovora da stvore sebi perspektivu. Kad te Duh Sveti vodi znaš da si na pravom putu i zato kažem,moramo zasukati rukave i stvoriti sebi uvjete za domovinu u kojoj ćemo bolje živjeti i vratiti se moralnim vrednotama. Ovo je duhovni boj i moralna kriza. Vjernik kad je na koljenima, nije izgubio. Tek je tada dobio.
Ivana Žuvela Kalina/nportal.hr
