Politička (ne)stabilnost i viseći MOST
Svi još jako dobro pamtimo malomišćansku predstavu postizbornog koketiranja MOST-a sa SDPartijom i HDZ-om. Na veselje i radost medija kao i hrvatskih političkih sveznalica, ridikulozna je priredba trajala puna dva mjeseca i na koncu, kad se malo bolje osvrnemo gdje smo i što smo danas, možemo odmah zaključiti: s MOST-ovim izbornim uspjehom svi su izgubili!
Čak je i SDP, koji misli da je došlo njenih pet minuta trijumfa i da je nekakav moralni pobjednik ili da je pak dobro procijenila MOST – doživjela napuknuća kojih još nije svjesna. Napukline su „pokitane“, ali ništa bolje od toga, jer se i dalje u Partiji kuha i pišti. Uostalom nije li i Tomislav Karamarko do prije samo dva tjedna vjerovao da mu je stranka monolitno odana i da sa svakim njezinim članom, zastupnikom i dužnosnikom može računati? S MOST-ovim izbornim uspjehom izgubila je Hrvatska, čak i oni koji su osmislili MOST i drže mu zategnute uzde u žvalama.
To su prije svega oni što su glasovali za tzv. treću opciju, iskreni hrvatski naivčine koji su umislili da na ovim prostorima zatrovanim crno-crvenom podjelom postoji nešto treća, i da to treća stiže ni manje ni više nego iz provincije? I upliv medija, njihovih oglašivača i određenih prelatura, koje objedinjuje pater Ivan Tolj, ne treba potcjenjivati. MOST je projektiran upravo tu i poduprt samoupravljači kojima je bilo svega dosta, osim njihovih osobnih interesa?! Taj neprirodni savez samoupravljača, medija i djela udruga bliskih crkvi iznjedrio je viseći MOST, zato se sve njiše i sve je ispalo neprirodno i incidentno, zapravo neodrživo.
Nakon svega i kad se sve završi, MOST će ostati mrlja u hrvatskom političkom sjećanju, psovka u hrvatskom političkom vokabularu – primjer političkog primitivizma najgore vrste. Od samog početka, tj. nakon parlamentarnih izbora, MOST-ovih 19 saborskih zastupnika postaju odlučujući ponder bez kojeg nema saborske većine. I započela je neviđena predstava oklijevanja i muljaže. Kad se konačno formirala vladajuća parlamentarna većina, MOST-ova trgovina ucjenama ostala je non-stop otvorena čak i kad je broj njihovih zastupnika skoro prepolovljen. Međutim, još uvijek je to dovoljno za pritisak, ucjenu i promociju unikatnog političkog nadrealizma. MOST je u bogomdanoj situaciji da neprestano klacka, prijeti i ucjenjuje – čak i s Domoljubnom koalicijom (makar je s njom potpisao sporazum) i odlučuje o parlamentarnoj većini. I to ne prestaje nego se iritantno nastavlja uz pomoć svojih savjetnika i operativnih mentora. Smiljan Reljić, da spomenem makar jednog. Zbog toga je HDZ-ova relativna izborna pobjeda svakim danom postojala sve manje relevantna i tanja, a osim Bandićeve stranke 365, HDZ iskrenog podupiratelja u Saboru skoro da nema.
Odlaskom Tomislava Karamarka s pozicije potpredsjednika Vlade, spasio bi se ostanak HDZ-a u Vladi i to je doista dobar razlog svih kompromisa. Međutim za koliko dugo i je li nakon uskrate potpisa (za opoziv Tihomira Oreškovića) nekih zastupnika HDZ-a i HDZ-ovih europskih parlamentaraca ta stranka cjelovita i jedinstvena parlamentarna sila? Karamarkova pozicija predsjednika HDZ-a bila je prije toga dovoljno moćna da kontrolira i parlamentarne zastupnike HDZ-a i HDZ-ove ministre, a to je politička snaga i Tomislav Karamarko trebao je biti svjestan te snage u Saboru i u Vladi. No je li to još uvijek tako to zna samo Predsjedništvo HDZ-a, ako su još uvijek dovoljno iskreni ili barem korektni jedan prema drugome? Tomislav Karamarko ima dovoljno vremena da opozove premijerov opoziv i da, ako su imali iskreni, istrguje s Tihomirom Oreškovićem preslagivanje postojeće Vlade unutar gabarita sporazuma MOST – Domoljubna koalicija. I MOST se zaljuljao, nisu to više plahi provincijalci zatečeni situacijom, već pomalo ustrašeni ljudi koji su posrkali med s vrha bačve vlasti, a sada slijedi onaj gorki spust, za mnoge pravi pad u staru anonimnost.
Nove izbore nitko ne treba zazivati i prijetiti se kao da se zna kako će ispasti. Može Zoran Milanović trijumfalistički vikati i urlati „idemo na nove izbore“, ali ne zna rezultat, nitko, jer ankete su se pokazale pouzdano nepouzdane i ne treba s tim prediszbornim procjenama previše računati. Izbori su u prvom redu štetni jer će usporiti procese i po svemu sudeći donijeti rezultat sličan onom zabilježenom na prošlim izborima. Uz Most, koji ni u ludilu ne može ponoviti prošlogodišnji rezultat, prema svemu sudeći dobiti ćemo i njegovog brata blizanca – Živi zid.
Izbori stižu tek kad se iscrpe sva druga rješenja i o njima odlučuje Predsjednica
Kolinda Grabar Kitarović; ona je ta koja odlučuje o novom mandataru i procjenjuje pravu snagu stranaka u Hrvatskom saboru. To nisu samo njene ustavne dužnosti, nego i ovlasti, pa kako bi RH mogla politički funkcionirati bez saborske većine, znat ćemo kad Predsjednica upotrijebi svoje ustavne ovlasti, a one su prilične i za mnoge iznenađujuće.
H. Krmpotić/hrsvijet.net
