POSTAJE SVE JASNIJE: Petrov u prvi plan postavlja uništenje Karamarka i HDZ-a, a ne spašavanje Vlade!
Sve je jasnije da je Petrovu i ljudima koji ga podupiru u ovome trenutku zapravo ključni cilj uništiti Karamarka i razbiti HDZ, a ne sačuvati aktualnu Vladu.
Današnjim snažnim zatezanjem i odustajanjem od bilo kakvoga kompromisa, te vraćajući sve što se događalo zadnjih dvadesetak dana na početnu poziciju – izbacivanja Karamarka iz Vlade, Petrov je zapravo – odradio zadnju stvar za eventualni povratak SDP-a na vlast.
Ako ćemo, a to je posao ozbiljnih ljudi, racionalno pokušavati razumijeti današnji stav Bože Petrova, te ako mu je stvarno cilj spašavanje Vlade kako govori, onda on ili ima čvrste argumente da će HDZ za dan dva „srediti“ Karamarka i upisati se kolektivno u Most, ili – krije stvarne ciljeve.
Ili je neracionalan.
Ja mislim da Petrov krije svoje namjere i stvarne ciljeve.
Sve je jasnije da je Petrovu i ljudima koji ga podupiru u ovome trenutku zapravo ključni cilj uništiti Karamarka i razbiti HDZ, nego sačuvati aktualnu Vladu.
Oni su Vladu založili za taj cilj.
Iako nekorektno ističe da vodstvo HDZ-a nije HDZ, jer, uz to što je to nepristojno kao da njemu netko javno poručuje da nije dobar izbor njegove žene, to nije njegov posao niti pravo, Petrov čak i ukoliko istinski želi pomoći „dobrim“ Hadezeovcima riješiti se Karamarka i „loših“ Hadezeovaca, ciljano i svjesno zaustavlja već uočljive procese promjena u HDZ-u, uzimajući ljudima u stranci svaku mogućnost – opoziva Karamarka.
To ukazuje na vrlo podmukle namjere i cijeloj priči oko krize Vlade daje drugačiju dimenziju. Onakvu kakvu sam sinoć istakao kao racionalnu mogućnost u analizi političara Petrova.
Nejasno je što u tome radi Orešković jer više nego očito šalje signale da se Petrov oslanja i na njega. Ili su oni ili je Karamarko čudesni alkemičar. Jer niti jedni niti drugi, jedni bez drugih, ne mogu ništa više od – predati vlast Milanoviću.
Racionalno stvari izgledaju bitno drugačije.
Potpuno je legitimno i razumno da HDZ pokuša uz nužne kompromise složiti privremenu Vladu istih koalicijskih partnera, kako bi postigao nekoliko ključnih ciljeva. Jednako tako legitimno je i opravdano da SDP i HNS sa svojim koalicijskim partnerima nastoje što žurnije izazvati prijevremene izbore, jer njuše „krv“ što je praiskonski politički refleks svake političke strane. Bez toga nema ni svrhe ni opravdanja postojanje nikakve stranke.
Ključni ciljevi HDZ-a su u ovome trenutku pokušati preuzeti kontrolu upravljanja zemljom, nastaviti dio započetih poslova aktualne Vlade, osigurati vrijeme za preslagivanje u stranci koje je počelo i nezaustavaljivo je, te postići temeljne pretpostavke za posve izgledne izbore u najzgodnijem trenutku, figurativno rečeno – s uzdama u rukama.
Tako se ponaša pametna vlast.
A vlast je i – Most.
Zadovoljiti hrvatski narod, poslati poruku o dobrom vladanju, oduzeti antifama najvažniju igračku – HRT iz ruku i to potpuno, a ne djelomično, te osigurati korektne uvjete za izbornu utrku i izbore.
I, najvažnije, ako je stvarno i HDZ-u i Mostu toliko bitno hrvatsku politiku potpuno legitimirati koliko govore, moraju mjenjati Izborni zakon, jer je ovaj sadašnji ključni izvor trajne nestabilnosti Hrvatske.
Sve su to ciljevi u kojima se može naći razumna i odgovorna vlast.
I prije ulaska u bilo kakvu novu koaliciju to moraju dogovoriti, uključivo i eventualni termin novih izbora. Inače, ako HDZ i Most žele kakav takav savez, kakvu takvu uspješnu vlast, nikakvi ministri tome neće pomoći, tko god bili, niti će tko god bude predsjednik Vlade tome pomoći, ako ne postignu politički dogovor o nekoliko ključnih, bar privremenih, ciljeva, te da ciljeve postave kao zadaće svojoj novoj Vladi.
To je jedini način da Vlada ima samostalnost, da ministri ne vode svatko svoju politiku ili da svaki drugi dan trče u Nacionalno vijeće ili HDZ po – mišljenje. Ne može biti Vlade ako će Petrov govoriti o „našem“ ministarstvu, a Karamarko o „našem“. To je anarhija, a do sada se tako ponašao – Most.
U takvim okolnostima nema nikakve svrhe odlazak Petrova i Karamarka, jer oni u tom slučaju ne bi – otišli, nego se samo sklonili, a nastavili bi odlučivati.
To ne ide.
Bitno je u ovome trenutku također, odluke donositi potpuno ignorirajući navodnu „javnost“, „interese građana“ i slične budalaštine kojima kao strašilom mlataraju Milanović i njegovi jurišnici pozivajući se na istraživanja Ipsos pulsa ili izvješća gomile antifa aktivista iz Lekovićevoga HND-a.
Riječi kao „dramatično stanje“, „dramatična kriza“, „potpuni kaos“, „nepostojanje vlade“, „sramota“ i slično su – instrumenti antifa medija i dijela javnosti koje oni kontroliraju, a mogu se svakodnevno čuti i vidjeti i to po tisuću puta na N1, na RTL-u, novoj TV, te na HTV-u kod povećega broja izvjestitelja i novinara. A to snažno pojačavaju i „analitičari“, uz korištenje „neutralnih agencija“ čiji rezultati istraživanja zorno ocrtavaju pravac djelovanja takve kampanje i njene – političke ciljeve.
Svaki takav izraz već na dnevnoj osnovi potvrđuje „objektivnim istraživanjem“ Ipsos puls, a onda Bago, Šprajc, Ladišić ili Munižaba – objavljuju naciji i na temelju tih „saznanja“ nastave pritiskati Mostovce i Hadezeovce. Pa tako u vrtlog koji ih vuče sve dublje ispod površine.
Dok, kako kaže Petrov, ne poginu jedan za drugoga.
Teško je to ne prepoznati, a još teže ne razumjeti – kako to u Mostu i HDZ-u ne razumiju.
Zanimljivo je da se te riječi i izrazi nisu koristili kad je Grčić „popravljao softver“ godinu dana i kad je zbog toga prezadužena Hrvatska financirala Europsku Uniju iz skupo plaćenih kredita. Nisu se koristile kada je tisuće Arapa izbijalo iz kukuruzišta svjedočeći da Hrvatska ne kontrolira državnu granicu prema Srbiji, niti su se koristile kad su na vidjelo izbijale fotografije ministara u alkoholiziranom stanju na razularenim orgijama. Gdje je bila priča o kaosu kad je Hrvatska bila suočena s teškim financijskim malverzacijama u tzv.stečajnim nagodbama ili kad je policija mlatila branitelje u Crkvi, a pogotovo kad je svijet gledao Hitlerov znak na poljudskom stadionu prepoznajući preko njega fašizam koji je upravo tadašnja Vlada međunarodno promovirala kao bujajuću opasnost u Hrvatskoj, teško ogađujući – hrvatski narod. A ne građane.
Nitko se nije uzbuđivao kad su se piloti katapultirali i na taj način svjedočili evidentan krah jedne komponente oružanih snaga, ministri vozali, ne u sukobu interesa, već pod debelim mitom uz ruske investitore i stotine takvih slučajeva.
To je bio istinski kaos i zbog toga se danas, proizvodi kaos.
Je li u Hrvatskoj danas kaos?
Ma kakvi.
Nije kaos otkriti tu pustoš, već je kaos proizveden radi spriječavanja kažnjavanja proizvođača „stabilnosti“ kakvu smo imali za Kukuriku vlasti. Za vrijeme Kukuriku vlasti kaosa nije bilo jer ga nije imao tko javno proizvesti i svakodnevno ponavljati.
Kakvo je dakle najracionalnije riješenje u ovome trenutku za nastalu situaciju u funkcioniranju vladajuće koalicije? I, ima li ga?
Ima kod razumnih ljudi, koji, uz to samostalno i na temelju razuma i odgovornosti – donose odluke.
A nema ga kod onih koji reagiraju na daljinski ili kojima je cilj – povratak Milanovićevih trupa i završetak potpune okupacije zemlje.
Kako dalje?
Karamarko je dao naslutiti načelan pravac.
Predsjednik Vlade i oba potpredsjednika trebaju otići, i to tako,da Karamarko i Petrov odu iz Vlade, a Oreškovića sačuvaju kao jednoga od nositelja tzv. financijskog tima nove Vlade. Orešković je razuman čovjek i očekivati je da njemu ne bi bio nikakav problem zamjeniti mjesta s Marićem recimo, preuzeti financije, ali i mjesto potpredsjednika Vlade za – gospodarstvo. To bi mogao biti formalno Mostov izbor, a HDZ-u koji bi imao predsjednika Vlade bi morao biti potpuno prihvatljiv, jer bi na mjesto potpredsjednika Vlade za društvena pitanja – trebalo kandidirati Zlatka Hasanbegovića.
U ovome trenutku ni Mostu ni HDZ-u racionalno ne odgovaraju novi izbori.
Ponavljam ovo – racionalno.
Jednostavno, oboji prolaze kroz turbulencije, preslagivanja u strankama ili skupinama, a izravno su percipirani kao nositelji ključne odgovornosti za „kaos“, „dramatično stanje“ i slične pošasti proizvedene i njihovom zaslugom u antifa medijima, pa će im se u svakom slučaju razbiti o glavu svaka dodatna improvizacija ili nasjedanje na Milanovićevu matricu.
HDZ-u je bolje objaviti plaćeni oglas da su izdajnici, ako bi sklepali nekakvu Vladu s Pupovcem i sličnim tipovima, ili se pod nečijim diktatima odrekli Zlatka Hasanbegovića. Tek tad bi stradali.
Valja istodobno naglasiti da Most po definiciji i njegovi lideri u ovome trenutku nemaju ni blizu takvu obvezu racionalno se ponašati kao vodstvo HDZ-a, jer jednostavno mogu manje izgubiti. Oni nemaju konvencija niti strukturu kojoj će sutra odgovarati. Ipak, imaju već postojeću javnu sumnju zbog čitavoga niza vezanih poteza, pogotovo Petrov i skupina oko njega, da su trojanski konji SDP-a, pa je to jako velika obaveza za njih. Ili, kako sam već rekao – ako nisu čudesni alkemičari koje razum ne može shvatiti.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
