PROTUHRVATSKE SPLETKE: Osvrt na napade u europskom ljevičarskom tisku na Hrvatsku
Od siječnja ove godine bjesni velika međunarodna kampanja kleveta i dezinformacije protiv nove hrvatske vlasti, a naročito protiv njenog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.
Imajući u vidu kako su ti napadi sjajno organizirani i sinkronizirani, moglo bi se pomisliti da smo se vratili u vrijeme Agitpropa i sovjetskog druga Vladimira Iljiča Stepakova. Očito da lijeva inteligencija ne može smisliti da Istočna Europa, a posebice Hrvatska, bira desne političare koji ne žele prihvatiti loše upravljanje i rastuće društveno rasulo. Treba stoga posegnuti za teškom artiljerijom.
Zadnji u nizu napada je peticija protiv Hasanbegovića, kojom ga se optužuje za revizionizam, nostalgiju za ustaštvom, za genocidne simpatije i neprijateljstvo prema vrijednostima Europske unije. Mora da je taj mladi povjesničar u dobi od 43 godine nemalo iznenađen što se našao u središtu tornada. A mora da je iznenađen i postupcima “moralnih vertikala“ koje protiv njega poduzimaju ljudi kalibra jednog Tonija Negrija, koji je svojevremeno bio osuđen na 30 godina zatvora zbog ubojstva, a čije društvo čine sada prilično nepodesni likovi (barem kada je riječ o Hrvatskoj), kao npr. sveučilištarac iz Makaoa Wong Yi-Lee, francuski komičar Michel Boujenah, australski Židov i parlamentarni zastupnik Michael Danby, dvoje preživjelih iz genocida u Ruandi (Jean de Dieu Mirindi i Charles Habonima), kao i dobar svežanj američki feministkinja. Znaju li ti ljudi uopće locirati Hrvatsku na zemljopisnoj karti? Teško. Njima treba pribrojiti nezaobilaznu Caroline Fourest i patetičnog Alaina Finkielkrauta (koji sada očajnički skače za ekstremnom ljevicom, nakon što ga je ta ista ljevica dobrano popljuvala), a tu su i filmski redatelj Elie Chouraqui i dramatičar Dario Fo. Evo uistinu jednog nadrealnog koktela ljudi.
Bizarna strana cijele operacije ne svodi se samo na potpisnike peticije, već podrazumijeva i medije koji su njeni trbuhozborci. U Francuskoj je to dnevnik Libération (23.05.2016.) – pravi majstor po pitanju genocida, budući da je list svojevremeno bio pun entuzijazma za krvavog Pol Pota i njegove komunističke drugove iz kambodžanskog Angkara. Nema dvojbe da je taj list najbolje plasiran za dijeljenje lekcija… U Švicarskoj se može nabasati na dnevnik Le Temps (30.05.2016.) koji katastrofičarskim rječnikom najavljuje svojim čitateljima da će se „u Hrvatskoj uskoro početi spaljivati knjige“. Da, nešto slično kao 1960-ih godina, kada su švicarski sudovi dali spaliti knjige izvjesnog dr. J. Alberta Matheza. U Bruxellesu se i dnevnik La Libre Belgique (28.05.2016.) dao zapetljati u uvrede. List, naime, optužuje novu hrvatsku vlast da je „ultranacionalistička, fundamentalistička i ultra-liberalno-katolička“ – termine koji su u najmanju ruku kontradiktorni. Kao ilustraciju katoličkog fundamentalizma, taj list vrijeđa gospodina Hasanbegovića, zaboravljajući da je taj gospodin praktični musliman koji se u glavnini stvari nadovezuje na intelektualnu baštinu poganskog filozofa Alaina de Benoista! Ali kvragu s dosljednošću: štos je tome da se napada sa svih strana kako bi se pokušalo pod svaku cijenu uništiti sliku čovjeka i njegove zemlje!
Treba li spomenuti da lavina tog kretenizma nema nikakvih temelja? U izjavi od 26. siječnja 2016. Ivan Zvonimir Čičak, bivši disident (s dugim zatvorskim stažem u komunističkoj Jugoslaviji), veliki zagovornik ljudskih prava, i trenutno čelnik Hrvatskog helsinškog odbora, odbacuje optužbe čija je meta gospodin Hasanbegović. Čičak govori o “klevetničkim napadima i lažima”, protiv ministra Hasanbegovića i jasno odbacuje prevarantsku uporabu „antifašizma“, kojim se samo opravdavaju zločini bivšega komunističkog režima u Jugoslaviji. Nadalje, u izjavi od 31. siječnja 2016. godine 77 hrvatskih povjesničara (među kojima su mnogi akademici) i 67 drugih osoba iz akademske i znanstvene zajednice (uključujući tri akademika) daju podršku ministru i izražavaju zabrinutost zbog paralela i deformacija usmjerenih na “moralno, političko i profesionalno diskvalificiranje”.
Sve u strahu od trajnog gubitka svoje kulturne hegemonije, lijevi intelektualci u nekoliko europskih država, uključujući i Hrvatsku, ispaljuju salve sa svih strana, nastojeći tako diskreditirati svoje protivnike – i sačuvati svoje jasle. Jedino u tom kontekstu možemo dokučiti sadašnje uvrede i klevete protiv Zlatka Hasanbegovića. Nakon 45 godina komunističke tiranije, a na žalost i izostanka lustracije, Hrvatskoj ne manjka defetista, krivolovaca, protivnika domoljublja, i doušnika/potkazivača svih vrsta.
Kao dugogodišnji korisnici zakonske nedodirljivosti ti se ljudi i te kako boje izgubiti svoje sinekure, osobito u području medija i kulture. Njihovi napadi se odvijaju tradicionalnim oružjem: laganjem, ogovaranjem, insinuacijama i obmanama. Kao i uvijek, oni u svijetu mogu računati na veliku vojsku pristaša, naivaca i budala. Ni manje niti više sve je to samo obična propaganda, a budala je onaj koji u nju vjeruje. Nadajmo se, u svakom slučaju, da grupacije europske desnice neće opet prijeći žedne preko vode. U ovom trenutku, najmanje što možemo reći je da se glede solidarnosti s hrvatskom desnicom, one pokreću vrlo, vrlo sporo …
(Christophe Dolbeau autor je knjiga Face au Bolchevisme: petit dictionnaire des résistances nationales à l’Est de l’Europe 1917-1989, Arctic 2006., i La Guerre d’Espagne, Atelier Fol’fer, 2010.)
Autor: Christophe DOLBEAU
s francuskog preveo: dr. Tomislav Sunić
Izvor: dragovoljac.com
