Sedmodnevno bdijenje za Domovinu, kritika Mikleniću i poruka biskupima
„Potaknuti događajima i okolnostima trenutnog stanja u hrvatskom društvu biskupi su izrazili duboku zabrinutost koja je povezana s teškoćama demokratskog funkcioniranja vlasti. Naime, bolno je promatrati postupke s nedostatkom odgovornosti i nebrige za vrijednosti koje su u temelju slobodne hrvatske države, a za koje su podnesene tolike žrtve hrvatskih branitelja.
Važno je to imati pred očima upravo u danima kada se spominjemo 25. obljetnice hrvatske državnosti. Biskupi smatraju kako je pogubno dopustiti da se produbljuju postojeće podjele, temeljem otklona od istine i uskih sebičnih ili političkih interesa, te stranačkih probitaka. Stoga se pozivaju vjernici neka u svoje molitvene nakane uključe rad odgovornih za politički život i brigu za opće dobro naroda i Domovine“. (7. lipnja 2016. Izvanredno zasjedanje HBK u Zagrebu)
„Najjača stranka umjesto da je strpljivo dogovarala i usuglašavala rješenja s partnerima, i umjesto da je gradila okvir i stvarala politički prostor za nositelje izvršne vlasti koji su pretežno ipak bili pravi ljudi na pravim položajima, neprestano je manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade. Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao, pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države. Jesu li to događanje prepoznali članovi te najjače političke stranke ili su po dobroj staroj maniri bivše partije bili sretni što im je stranka ponovno na vlasti i što su smatrali da je dovoljno da budu na liniji »vođe«, ostat će vjerojatno neodgovoreno pitanje, ali i gorak okus njihova zakazivanja i neodgovornosti. Isto tako, vjerojatno će ostati neodgovorena i pitanja, prvo: zašto članstvo te stranke nije htjelo, moglo ili smjelo iznjedriti predvodnike stvarno čiste prošlosti? i drugo još teže i dalekosežnije: je li gotovo nedemokratski izabrano vodstvo stranke zapravo imalo zadaću štetiti Hrvatskoj? Činjenica je da je Hrvatskoj učinjena golema šteta“.(Glas koncila, 12.lipnja 2016.-Komentar Ivana Miklenića.)
3. lipnja 2016. premijer Orešković na novinarskoj konferenciji kaže da ne daje ostavku na mjestu pre-mijera RH nego, dapače, poziva Karamarka i Petrova da oni odstupe iz Vlade RH. Karamarko se nije na to oglasio istoga dana kao Petrov iz Metkovića da je on spreman za boljitak Hrvatske dati ostavku, ali netko(I.Miklenić) izostavlja to kako će zapravo Most dati konačnu odluku o tome.
I dalje Petrov, istom iz Metkovića, poziva Karamarka da odstupi. Kao prvi predsjednik gradskoga vijeća grada Visa dao sam neopozivu ostavku na to mjesto(1993.) kad se naše vijeće prepolovilo, tj. ostalo je bez većine ko-ju je imala stranka HDZ, tj. 16 vijećnika naspram ostatku drugih vijećnika, njih 10. Malo je to bio čud-an sastav od ukupno 26 vijećnika. Naime izglasavalo se nepovjerenje ondašnjoj gradonačelnici. Dobili smo pat poziciju 13:13. Zaključio sam: nemam ovdje što tražiti, iako su me uvjeravali iz županijskog odbora HDZ (član sam i suosnivač HDZ u Visu 1990 te nositelj liste na prvim lokalnim izborima, gdje smo sa 63% bili dobitnici na izborima) da ćemo uspjeti dobiti većinu ili pak napraviti „preslagivanje“; a tada nije bio u upotrebi ovaj pojam.
Zato pitam I.Miklenića, a i više autoritete u našoj Crkvi: Da li je čista stvar s agencijom Grizli komunikacije i tko je otkazao suradnju: agencija Mostu ili obratno? I kako to nazvati čistom odnosno moralnom radnjom a ne usuglasiti potpis s predsjednicom RH oko otkazivanja povjerenja ravnatelju SOA-e Lozančiću te odmah, nego, u igri kancelara čak priječiti izbor novog po prijedlogu prvog potpredsjednika kojem je resor sigurnosti pod ingerencijom?
Ali, gotovo bi se mogao umoriti nižući i druge igre s jedne i druge strane, tj. domoljubne koalicije i Mosta. Ali za I. Miklenića je jedna strana kao čista, poštena(jer je spreman dati ostavku), a ovi drugi su kao isključivi krivci. Zato, dragi naši biskupi, upozorite dragog nam don ili monsinjora Ivana Miklenića da ne produbljuje još dublje podjele u našem društvu, a vi pozovite narod na sedmodnevne jerihonske pobožnosti kao što su bile obavljane prošlih dana na Poljudu u crkvici Presvetog Trojstva, pred Presvetim euharistijskim Kristom, od 1. do 7. Lipnja 2016. Baš sam, pretposljednjeg dana, iz Visa došao nekoliko vremena moliti pred Presvetim.
Nekako sam utješen, kad vidim simboliku, ovih dana da baš trojica mogu – trebaju – napustiti svoja mjesta u vrhu Vlade RH. I neka niti ne oklijevaju jer možemo i bez njih. Molitvom koju bi predvodili svi naši biskupi po svojim biskupijama bi “natjerali“ nebo da nas uredi po Božjoj volji odnosno da unese Mir i Pravdu u ovaj narod. Lako je na bilo kojoj konferenciji izdefinirati sadašnje stanje i soliti pameću, ali treba stati pred svojim stadom i ophoditi oko „jerihonskih zidina“(crkvenih zgrada) noseći Presveto Otajstvo-Krista, kao nekoć Izraelci Kovčeg Saveza ispred kojega su se sedam svećenika s ovnujskim trubama oglašavali (trubili) oko Jerihona. A Jahve je obećao Jošui (nasljedniku Mojsija) da će zidine Jerihona pasti i da ne posumnja u to dao mu je vidjeti čovjeka s isukanim mačem ispred Jerihona i na Jošuino pitanje da li je s njima ili neprijateljima on mu je odgovorio:“Ne, ja sam vođa vojske Jahvine, i upravo sam došao…“
Eto, ja u tom vođi vidim predskazivanje Kristovo. Tada je bilo zapovjeđeno da sedmoga dana, kada su Izraelci, vršili ophod i to sedam puta tog istog dana, a prethodnih 6 dana su jednom ophodili Jerihon, da na otežući zvuk trube viknu bojni poklič i nakon tog pokliča pale su jerihonske zidine. Danas bi poklič bio molitva okupljenog naroda uz svoje pastire pred Presvetim (u bijeloj Hostiji). Eto biblijski paralela i danas. I ne bojmo se stado malo, narode naš, imamo načina kako obarati zidine nesporazuma, nepravdi, neprijateljstava, mržnje, korupcije, otimačina i svakojakih zala. Samo neka svatko zauzme svoje položaje i izvede bojne pokliče!
Nikola Bašić, Vis
