Specijalna emisija HRT-a o reviziji procesa kardinalu Stepincu: Komunisti sve pokušali da ga unište
U specijalnoj emisiji HRT-a Revizija procesa kardinalu Stepincu gostovali su: Josip Jurčević, povjesničar, Institut Ivo Pilar, Hrvoje Klasić, povjesničar, Vladimir Šeks, jedan od osnivača HDZ-a i pravni ekspert, Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista. Iz Šibenika se javljao povjesničar Mario Jareb, Hrvatski institut za povijest.
Povjesničar Jurčević je istaknuo kako današnja odluka nema veze s Turudićem, ‘Komisija je odlučila’.
Klasić: Nije izložila javno. Je li proglašen svetim?
Jurčević: Čeka se potpis Svetog oca i komisija nema što više raditi. Uspoređivati s procesijama na zapadu…dozvolite mi da dovršim, komunistički sustavi od ’45. do ’90. vodili su procese gdje je osuđeno više od 100 tisuća osoba, baš kao Stepinac. Sve po političkom krimenu. Za Nijemce se napravila revizija, mi to još nismo prošli. Ne može se napraviti ova revizija masovno. Ovo je jedini ispravni put.
Pavičić: Tema je jako osjetljiva. Gospodine Klasiću, kažete da će se Stepincem baviti Vatikan, to nigdje ne piše. Nepotrebno je staviti naglasak na nešto što se ne događa. Vatikan je vrlo pažljivo nijansirao riječi. Stepinac će se promatrati u kontekstu vremena. Dobio sam mail, piše da u muzeju postoji dokument da je oko 15 tisuća ljudi Stepinac spasio, dakle 10 dnevno. Je li to puno ili malo? I ne smijemo zaboraviti, ova presuda je za srpsku crkvu je potpuno irelevantna.
Jareb: Kao član Povjerenstva dogovor je da se mimo javnih stvari ne govori. Važno je da će se rasprave obaviti temeljito i na znanstveno utemeljenim činjenicama.
Tko je u Povjerenstvu i koje su to činjenice?
Jareb: Zna se što su to. Povijesni izvori, literaturu i sve će se uzimati u obzir i ne treba posebno objašnjavati.
Kako se Stepinac držao za vrijeme rata?
Jareb: Bavio sam se njegovom navodnom šutnjom. Kada živite u totalitarnom sustavu i nemate mogućnost izaći u javnost onda je apsurdno govoriti o nekoj namjernoj šutnji. On je nastojao doći do javnosti i njegove propovjedi su ipak dolazile do javnosti. Tijekom rata se mnogo znalo o njegovom stavu o progonima. Pošto je komunistička vlast to htjela zanijekati to je druga priča.
Je li Stepinac bio otrovan?
Pavičić: Nalazi rimske bolnice, gdje su navedene količine otrova u njegovom tijelu; prema tome je definitivno da je sustavno trovan. To je dio službene dokumentacije.
Klasić: Čuo sam za te medicinske izvještaje i osim Manolića koji to osporava, imate još neke izvore koji potvrđuju da je problem i njegova bolest koju je imao i da je to razlog veće koncentracije metala u njegovom tijelu zbog načina liječenja u to vrijeme.
Jurčević: Ne treba dvojiti u egzaktne znanosti. Jer, 1946. u židovskoj zajednici se govorilo da nisu našli veću osobu koja se više borila protiv sustava. Postoji niz snimki koje potvrđuju da je Stepinac radio nadljudske napore. Postoje svjedoci i ne treba govoriti na temelju knjiga koje su nastale u vrijeme komunizma.
Šeks: Stepinac jest i ostat će pravednik i žrtva komunističkog režima i nikakve komisije neće to izmijeniti. Stepinac je povijesna ličnost od osobite važnosti za hrvatski narod, Kristov čovjek, tako da su sve druge stvari irelevantne. Ova presuda je deklaracija, jedno izražavanje stajališta hrvatskog sabora kojom se htjelo urediti odnos između Katoličke crkve i države koji je bio teško narušen osudom Stepinca. I sada kada se gledaju sve konzekvence iz te deklaracije, ključno je jedno, da nije ove revizije kojom se poništava ta presuda na temelju procesa koji je vrvio teškim povredama prava, da je ostala ova presuda iz ’46. Stepinac bi pravno gledajući, ostao osuđen za kaznena djela protiv naroda. Ova odluka dokida i pravno skida svaku odgovornost sa Stepinca.
Zašto se toliko čekalo?
Šeks: Profesor Horvatić je jedan od najzaslužnijih što je došlo do promjene. Uz njega smo prof. Jurčević i ja bili zaduženi da se otvori revizija. Nekoliko takvih revizija je obavljeno. U nekoliko sam navrata razgovarao u katoličkoj Crkvi o pravnom okviru za reviziju. Rečeno je da to učine nasljednici, ali nasljednici to nisu učinili. Još uvijek postoji jedan strah kod onih koji bi htjeli govoriti.
Pavičić: Istina, razgovarao sam s obiteljima. Tek sada nakon ovoga su se okuražili.
Klasić: Od koga ih je bilo strah?
Šeks: Danas su iz Krašića govorili ljudi o dugom procesu tog straha.
Je li strahovlada u pitanju?
Šeks: Zašto se šutjelo nakon Bleiburga, Križnog puta, o strahotama od ’45. do ’90.? Ima nešto u tome da je hrvatska pomirba, koja je bila uvjet obrane od neprijatelja, gdje se trebalo zajedno braniti od agresora i da to nije dovodilo u pitanje lustraciju i pitanje odgovornosti.
Je li nam već ranije trebala lustracija?
Šeks: Nakon 2000. godine je bilo prekasno. Ja sam bio državni neprijatelj broj 1. Ja sam otvorio pitanje Udbe gospodine Klasić. Tito je pitao Vrkića što taj Šeks radi tamo i da bi ustaška migracija mogla prštati.
Je li Tito napravio od Stepinca mučenika?
Pavičić: Upravo tako, stvoren je kontra efekt. Najviše se plašilo beatifikacije. Svim silama su se trudili, ali stvoren je suprotan efekt. Stvorena je jedna crkva koja se zvala Stepinčeva crkva. Na mise Kuharića ljudi su dolazili slušati ne samo priču o Stepincu nego potvrdu o ispravnosti i progonu hrvatskog naroda.
Jurčević: Ne smije se Titu davati takva zasluga, za to je zaslužan sam Stepinac. Što se tiče mješovite komisije, ona ne može narušiti ono što je zaključeno.
Kako se dogodilo da je Stepinac završio u Krašiću i kako je odlučeno da ga se iz zatvora pošalje upravo tamo?
Jareb: To je jasan pokazatelj da su komunisti znali kako nema veze sa stvarnosti jer zločince ne šaljete na slobodu. Riječ je o politici i međunarodnim odnosima. On je ostao prejak simbol da bi ga se držalo u zatvoru.
Što je krunski dokaz da je čuvao ljude?
Jareb: Niz krunskih dokaza. Postoje dokumenti da je prosvjedovao zbog zločina u Glini, intervenirao kod vlasti NDH, čak osobno kod Pavelića, javni nastupi-propovjedi, osuda rasizma. Teško je navesti samo jedan krunski jer je niz toga. Svi dokumenti su javno dostupni. Čudi me kada neki u RH idu u relativizaciju toga što je on činio tijekom rata i igraju se Boga. Čovjek je činio što je mogao i to brojni izvori pokazuju. Držim da je to dovoljno.
Jurčević: Dva su razloga, jedan politički, drugi da što duže on boravi u zatvoru, to ga Crkva više promovira. Odbijao je poslati žalbu za puštanje iz zatvora.
Šeks: Jedna je važna izjava kardinala Stepinca: ‘Jasenovac je najveća ljaga nad hrvatskim narodom.
Izvor: ovdje
