AKADEMIK JELČIĆ: HSS je danas spao na najniže grane
Prije nekih 15-ak godina, otprilike, napisao sam kraću raspravu s naslovom i podnaslovom o Hrvatskoj seljačkoj stranci takvoj kakva je bila u davnoj i nedavnoj prošlosti i takvoj kakva je danas ovdje.
Tiskana je u mojoj knjizi 100 krvavih godina prikazavši u kratkim crtama povijest stranke i njene temeljne ideološke i političke zasade, kao i pragmatična taktiziranja i vrludanja u razdobljima kraljevske Jugoslavije, Drugoga svjetskog rata i prvih godina poraća komunističke Jugoslavije, i prvih desetak godina slobodne i demokratske Hrvatske.
Danas, nakon nedavnoga dogovora o koalicijskoj suradnji HSS-a sa SDP-om mogao bih ponoviti sve što sam tada napisao jer se još jednom pokazalo da povijest nije previše maštovita i da se prečesto ponavlja, ali u nešto izmijenjenim okolnostima pa su onda i posljedice utoliko drukčije, piše akademik Dubravko Jelčić za Hrvatski tjednik, od 14. srpnja 2016.
Budući da gotovo svi Hrvati još uvijek percipiraju HSS kao ne samo radićevsku nego upravo Radićevu stranku, bez obzira ima li simpatije za nju ili ne, jasno je da tu koalicijsku suradnju sa SDP-om, nasljednicom Komunističke partije, vide posve nelogičnom.
Jer ako je i u čemu Radić bio ideološki doslijedan i politički nepokolebljiv, onda je to bio njegov antikomunizam. Tome temeljnom načelu Radićeva HSS-a, ostao je vjeran i Maček.
Nakon što su to načelo prekršili prvi put Franjo Gaži sredinom ’40-ih godina prošloga stoljeća, a onda Zlatko Tomčić početkom drugoga desetljeća 21. stoljeća, o čemu sam govorio u spomenutoj svojoj raspravi, sada ga po treći put gazi novo vodstvo HSS-a, stranke koja je zbog svoje nevjerodostojnosti u neovisnoj demokratskoj Hrvatskoj spala na najniže grane u svojoj povijesti, osvojivši na slobodnim izborima tek dva, tri zastupnička mandata.
Ako želi opstati, rasti i napredovati, pred HSS-om su veliki zahtjevi i male mogućnosti da ih ispuni. Među tim zahtjevima na prvome mjestu je naći svoje mjesto radićevskoj politici u demokratskoj, slobodnoj, i neovisnoj Hrvatskoj. Mjesto graditelja a ne osporavatelja, mjesto suradnika a ne protivnika, konstruktivnoga branitelja socijalne pravde i nacionalne istine.
Jest, sve bi stranke u Hrvatskoj trebale biti takve, a da bi se ipak razlikovale jedna od drugih moraju u tome načelu posjedovati i svaka svoje specifičnosti.
Drago Stipac bio je na najboljem putu da to i takvo specifično mjesto nađe i dostojno profitira. Rekao bih štoviše, da su on i nekad popularni Josip Pankretić bili posljednji autentični radićevci u HSS-u i u hrvatskoj politici uopće.
* Antun Dubravko Jelčić, hrvatski je akademik, književnik, književni povjesničar, književni kritičar i političar. Od 1992. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od iste je godine tajnik Razreda za književnost akademije.
Izvor: narod.hr
