Brexit je farsa, Britanija će preko NATO-a ojačati svoj utjecaj u Europi!
Operacija Brexita nastavak je dugoročne strategije šokiranja europske javnosti i korumpiranja političkih vodstava država članica s ciljem potiskivanja nacionalnih suvereniteta država članica i konačnog pretvaranja Europske unije u centralizirano, nadnacionalno carstvo casino ekonomije, apsolutnog društvenog i gospodarskog liberalizma, uz jačanje američkog i britanskog utjecaja na europske poslove.
Paradoksalno, Brexit je zapravo u funkciji jačanja britanskog utjecaja na europskim prostorima, a ne njegova slabljenja kako se čini na prvi pogled. Projekt Brexit dovest će, istina, do povlačenja britanskog utjecaja iz EU-a, ali će ukupno ojačati britanski položaj u Europi preko NATO-a pod američkim vodstvom koji nije ograničen na samu Europsku uniju nego je jamac euroatlantskog poretka na cijelom europskom prostoru.
U suštini je riječ o čistoj farsi, jer Velika Britnija ne ide nikamo. Ona će vjerojatno istupiti iz strukture EU-a, u koju nikada nije bila stvarno uklopljena, ostati i dalje u NATO-u i kao svjetska sila sa stalnim pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a nastaviti podržavati ključnu američku poziciju u NATO-u i cijelom euroatlantskom poretku. Pritom će i dalje zadržati status specijalnih odnosa sa SAD-om kao vodećom silom europske geopolitičke arhitekture.
Nije EU, nego NATO, čimbenik mira u Europi
Možda je teško priznati, ali stvarni čimbenik mira i stabilnosi na europskim prostorima nije Europska unija, kakav se mit uporno stvara – nego baš NATO pod američkim vodstvom. Europska unija nikada nije imala stvarnu moć održanja stvorene euroatlantske mirovne konstrukcije.
Da bi to mogla – po promišljanjima američkih i europskih stratega – neizbježna je njena ubrzana transformacija u centralizirani državni sustav, koji će imati stvarnu geopolitičku odgovornost i biti čvrsti oslonac američkog partnerstva i NATO-a. Ovakva kakva je sada Europska unija je istinski geopolitički invalid i zapravo postaje čimbenik ugroze sigurnosnog poretka. Politička vodstva njenih članica, redom i članica NATO-a, spremno su javnim novcem spašavala privatne banke, ali nikada nisu, osim časnih izuzetaka, uspjela izdvojiti niti dogovorenih 2 posto BDP-a za obrambene potrebe, licemjerno se uzdajući da će ih štiti NATO kišobran pod koji su se stisnuli. NATO bi, dakako, po njima i dalje trebali hraniti Amerikanci, a oni bi teoretizirali o stvaranju nekakve europske vojske u situaciji kada su i vlastite oružane snage gotovo onesposobili za djelovanje. Već je u legendu ušlo britansko i francusko traženje američke dostave dodatnog zrakoplovnog streljiva nakon svega nekoliko dana djelovanja po ciljevima u Libiji. Britanska ratna flota vjerojatno nije nikada bila slabija, ratni brodovi se rashoduju ili stavljaju u pričuvu, a posade raspoređuju na kopnene poslove. Moćna Njemačka je ukinula vojni rok i srezala vojsku. NATO zapovjedništva umjesto s jednim europskim zapovjednim središtem moraju se posebno uvezivati sa zapovjednim strukturama pojedinih država članica. Dio europskih država nije osigirao ni pričuve streljiva i goriva za svoje vojske provodeći politiku proračunske štednje. Takvo stanje više nije bilo održivo nakon jačanja napetosti i sučeljavanja s Rusijom.
Stvarna zadaća Brexita na strateškoj razini
Stoga je Brexit na strateškoj razini treba svojim šokom uzdrmati ustajale pozicije i omogućiti jačanje američkog i britanskog utjecaja na europskim prostorima pod izlikom očuvanja, sada eto, Brexitom ugroženo euroatlantskog liberalnog poretka, a s druge strane bruxelleskim središtima moći navodna tragedija s Brexitom osigurat će napokon izliku za daljnju centralizaciju i federalizaciju političke gospodarske strukture EU-a i potpunog potiskivanja nacionalnih suvereniteta država članica.U konačnici ta centalizacija ojačat će konstrukciju Europske unije, dati joj geopolitičku stabilnost i učiniti ju čvrstim osloncem euroatlantskog mostobrana i europske sigurnosne strukture. Floskule koje će sada uslijediti kroz vodeće europske medije o navodnoj ravnopravnosti i zajedničkom životu ravnopravnih državnih subjekata bit će na razini onih plasiranih neposredno pred raspad mnogih neprirodnih i suštinski prisilnih državnopravnih tvorevina u povijesti . Uz taktove „Ode radosti“ i hvalospjeve europejstvu ubrzano će se graditi nadnacionalna državna struktura Europske unije.
Inače, Brexitov programirani učinak bi bio isti kako god završilo referendumsko izjašnjavanje – da je izglasan ostanak europska elita time bi pritisnula sve snage u Europskoj uniji koje žele izlazak svojih država, ismijala tzv. euroskeptike, i krenula u daljnju centralizaciju i izgradnju nadnacionalne države – EU-a. Ovakav rezultat europskoj i američkoj eliti odgovara još više, jer će širenjem panike moći razmjerno lakše izvršiti centralizaciju i usto osigurati priljev američkih vojnih snaga na prostore EU-a, ojačati obrambene snage i učvrstiti pozicije pred neprijateljskom Rusijom. Nagovještaji takvog planiranog razvoja događaja ovih dana na svjetlo dana izranjaju u studijama analitičkih organizacija povezanih s američkom i europskom politikom.
„Raspad povjerenja i solidarnosti, najveće snage NATO-a“
Tako, Brent Scowcroft Centar za međunarodnu sigurnost(Brent Scowcroft Center on International Security) pri think tanku Atlantskog vijeća kojeg financiraju institucije EU-a već 24. lipnja otvoreno objavljuje agendu iskorištavanja Brexita prema kojoj je „prije Brexita postojao izvanredan stupanj jedinstva u NATO-u, no glas za Brexit promijenio je ton odnosa. Povjerenje i solidarnost , najveća snaga NATO-a, već se počinju raspadati. S obzirom na te okolnosti strateški izazov za Veliku Britaniju na skorom summitu NATO-a u Varšavi je isticanje njene predanosti NATO-u u kritičnoj prekretnici europske politike. Velika Britanija mora pokazati vodstvo i predanost europskoj obrani i povući natrag SAD prema Europi radi zaštite kroz širu prisutnost američke vojske na kontinentu.“ Organizacija Atlantskog vijeća zasjedala je i u Washingtonu , gdje je analizirana buduća uloga SAD-a nakon tobožnjeg velikog obrata u europskoj politici izazvanog Brexitom. Zaključak je izrekla Natalie Nougayrède, nekadašnja glavna urednica Le Mondea, sada kolumnistica britanskog Guardiana: „SAD treba razmotriti svoj pristup Europi. Nije dovoljno reći da je Europa u kaosu. SAD treba shvatiti britanski referendum kao signal za obnovu i povrat svog aktivnog sudjelovanja u europskim pitanjima. Treba pronaći novi put djelovanja američke politike jer tradicionaalni način nije dovoljan.Trebamo novi plan za ono što SAD može učiniti za europski projekt i stanje europskog kontinenta.“ Nougayrède upozorava da SAD pri tome mora biti oprezan kako ne bi pogoršao stanje jer „antiamerički osjećaji u Europi rastu“.
Sasvim je očigledno da Brexit služi povratu težišta američke politike prema Europi, što je pak nezamislivo činiti bez Velike Britanije i njenih specijalnih odnosa s Washingtonom. Kako će rasti američki utjecaj tako će usporedno jačati i britanska uloga u europskim poslovima. No, nije riječ o angloameričkoj uroti, nego su svi koraci projekta Brexit u zajedničkom interesu dogovoreni s bruxelleskom elitom i političkim vodstvom najmoćnijih europskih država.
Mnogi zaboravljaju da NATO nije samo vojni savez
Sve u svemu, Brexit će samo ojačati položaj Velike Britanije u Europi. Očito se olako zaboravlja da NATO – kojega je Velika Britanija ključni član sa specijalnim odnosima prema SAD-u – nije samo vojni savez, nego i politička organizacija koja osigurava stabilnost euroatlantskog liberalnog mirovnog poretka u cijeloj Europi, a nije vezana isključivo za EU. Utjecaj NATO-a u Europi i Europskoj uniji je nemjerljiv i on čini fizičku osnovicu opstanka ovakve Europe i EU-a. Stoga će američki i britanski utjecaj u sklopu specijalnih međusobnih odnosa nakon Brexita u potpunoj suglasnosti s vodećom elitom strukture EU-a predvođene političkim krugom oko njemačke kancelarke Angele Merkel samo ojačati.
Slična metodologija kao i s Brexitom ranije je primijenjena instaliranjem Tsiprasove vlade u Grčkoj, bliske europskim političkim i finacijskim središtima moći, koja je tobože pokušala slomiti moć vjerovnika i osigurati svoju verziju rješenja grčke dužničke krize. Kada im to, kako je i planirano, nije uspjelo njihov ministar financija Yanis Varoufakis odletio je od tamo odakle je i došao, u središta liberalne ekonomske i političke misli i sada nalazimo njegove analize u Sorosevom glasilu „Project Syndicate“. Takvim promišljenim lomljenjem grčkog otpora poslana je poruka svim ostalim zaduženim državama članicama EU-a – Španjolskoj, Portugalu, pa i Italiji – kako će proći ako se usude usprotiviti gospodarskoj i financijskoj agendi oligarhije EU-a predvođene političkim krugom Angele Merkel.
Centralizacija i federalizacija EU-a uz jačanje američkog i britanskog utjecaja iskazuje se tako kao pravi cilj igre s Brexitom, jer sada liberalni vladari EU-a tobože nemaju izbora nego stegnuti omču oko nacionalnih suvereniteta država članica. Očigledno, od samog početka to je bio zajednički plan SAD-a, Velike Britanije i bruxelleske poslovne i političke elite. Na kraju nitko ništa ne gubi, Velika Britanija i dalje ostvaruje svoj utjecaj na europske poslove u još većoj mjeri preko NATO-a i njegove političke strukture, s njom i SAD, a bruxelleski vladari imaju izliku za konačno pretvaranje EU-a u nadnacionalnu strukturu.
Slijedi ‘invazija’ američkih vojnih snaga na europsko tlo
Može se stoga predvidjeti masovno dovlačenje američkih vojnih snaga na europsko tlo kako bi se osigurao Brexitom ugrožen euroatlantski liberalni poredak, izvršio pritisak na neprijateljsku Rusiju i osigurao nastavak njenog geopolitičkog izoliranja od Europe. Britanska politika kroz NATO kao političku organizaciju s moćnim vojnim instrumentima odigrat će pritom uz Njemačku ključnu ulogu u transformaciji Europske unije.
Britanska tradicionalno lukava politika u dosluhu s moćnicima oko Junckera i Merkel otvorila je tako svojim Brexitom, koji de facto sam po sebi ništa ne predstavlja, put centralizacije EU-a i zauzvrat ojačala svoju poziciju na europskom političkom planu.
U svakoj vojnoj, gospodarskoj i političkoj operaciji postoje nepredvidivi čimbenici, pa tako i u Brexitu. Zbog nepredvidivih elemenata u kojima se kreće europski demokratski poredak, gdje još uvijek postoji formalno političko izjašnjavanje građana, postoje rizici koji bi se mogli otrgnuti kontroli i stvarno ugroziti vladajući atlantistički geopolitički poredak i režim društvenog i gospodarskog liberalizma.
U operaciju Brexit ukalkuliran je i rizik širenja zahtjeva za izlaskom iz EU-a i moguće disolucije samog Ujedinjenog Kraljevstva, ali se računa da će učinci takvih djelovanja biti uspješno amortizirani i prigušeni. No napetost u europskoj javnosti nakon serije programiranih šokova dosegla je razinu kada se politička zbivanja mogu oteti planski uspostavljenoj kontroli. Štoviše takve opasne igre šibicama na eksplozivnoj smjesi frustracija europskih građana mogle bi dovesti do stvarnog narušavanja europskog mirovnog poretka uspostavljenog izgradnjom atlantskog mostobrana između SAD-a i Europe nakon 2. svjetskog rata i to u okolnostima rasta napetosti u odnosima s Rusijom nakon agresije na Ukrajinu i aneksije Krima. Brexit i sve njegove posljedice plasiran je nakon serije šokantnih zbivanja za europske građane od otvaranja ukrajinske krize, detoniranja Bliskog istoka pod maskom rušenja autoritativnih režima i širenja liberalne demokracije, financijskog gaženje slabijih država članica i koncentracije kapitala i političke moći u rukama nekoliko najmoćnijih država, kao i strateški programirane migrantske opsade. Svakom novom akcijom napetost se dodatno podiže, što je učinio i Brexit, a rizik nekontroliranih zbivanja je sve veći.
Tim prije što će ruska politika pokušati iskoristi svaku i najmanju pukotinu u europskom rasporedu i stoga ono što se misli postići Brexitom neće biti dovoljno jer trajni izvor europske nestabilnosti je zapravo neobuzdani društveni i ekonomski liberalizam pod krinkom globalizacije koji generira nezadovoljstvo, raspadanje srednje klase i osiromašivanje većine stanovništva i postupno postaje sigurnosni problem i geopolitički čimbenik.
Financijski iluzionisti i europsko gospodarstvo
Osim jačanja NATO-a potrebno je stoga promijeniti konstrukciju europske ekonomije i osigurati uvjete za ekonomski napredak većine građana.U protivnom oni će i dalje glasovati protiv svega što ima veze s EU-om i politikom njenog sadašnjeg nedoraslog vodstva računovođa i financijskih iluzionista umjesto istinskih državnika. Stabilne financijske bilance ne znače istovremeno i stabilnu Europsku uniju. Američki i saveznički stratezi morali bi napokon u svoje jednadžbe ukalkulirati i taj čimbenik ekonomskog nezadovoljstva europskih građana jer je on uistinu sigurnosni problem, posebice u trenucima rapidnog rasta inteziteta sučeljavanja s ruskom politikom na europskim prostorima. Trebali bi se prisjetiti koliki je učinak imao životni standard građana na Zapadu tijekom hladnog rata sa sovjetskim carstvom. Nikakvo zapadno oružje nije moglo biti moćnije od pogleda preko zida na tadašnji zapadni Berlin kao izlog slobodnog svijeta, ekonomski potencijal i optimizam običnih građana. Iz iskustva hladnog rata također je razvidno da su zapadnoeuropske države bile uspješno okupljene oko zajedničkog geostrateškog cilja uz istovremeno zadržavanje punih suvereniteta svojih država.
U protivnom, zapostavljajući i dalje ekonomske opcije građana EU-a i nastavljajući oduzimati suverenost njihovih država, Brexit i slične operacije stalno će proizvoditi samo kratkoročne učinke, a dugoročno podizati unutarnju napetost unutar EU-a koja bi ustinu mogla dovesti do sloma europskog poretka, a time i narušavanja geostrateških pozicija cijelog euroatlantskog partnerstva. Brexit je stoga na kratki dah za angloameričku i europsku vladajuću politiku korisna operacija, ali istovremeno i opasna igra šibicama oko fitilja nezadovoljstva građana i potiskivanja suvereniteta njihovih nacionalnih država.
Izvor: ovdje
