CSI nogomet: Gdje je dron s Maksimira, gdje kamen s Ugljana, a gdje autor svastike?
Ivana Rakitića napala su šestorica huligana. Porazbijali su sve prozore i vrata na vili u kojoj je odsjeo! To je teroristički čin! Prestrašen, Ivan Rakitić je s obitelji napustio otok...
Na ovaj se način isprva pisalo o incidentu koji se zbio na otoku Ugljanu. Bez provjere, dokaza, izvora, izjave policije ili ograde. Spremno su se na to nadovezali djelatnici Hrvatskog nogometnog saveza, a javnost se s pravom zgražala. Kako i ne bi, takav organizirani napad spada u domenu pokušaja nanošenja teških ozljeda, posebno kad znamo da je u trenucima napada u vili boravila i trogodišnja djevojčica.
Ipak, širom izazvana panika ugušena je istom brzinom kao što je i buknula. Priča se malo okrenula, ali su temelji ostali. Terorizam, napad na Hrvatsku, napad na reprezentaciju. Naravno da nema opravdanja za takav napad, kakvih god razmjera bio, ali zašto nikoga više ne zanima što se točno dogodilo i zašto se stvar zakotrljala na takav način?
Naime, nije bilo šest huligana, bio je jedan nepoznati počinitelj i njegov motiv “vjerojatno nije bio vezan uz hrvatskog reprezentativca”. Potvrdila je to policija, kao što je potvrdila da je bačen jedan kamen, razbijen jedan prozor i da nemaju osumnjičenog. Situaciju je prenapuhanom nazvao vlasnik vile u kojoj je odsjeo Rakitić, a zatim i sam ministar unutarnjih poslova. I to je to, nitko nije pozvao one koji su plasirali prvu informaciju da objasne otkud im i barem malo isperu mrlju neprofesionalnosti. Što ako je prozor razbijen ranije, slučajno, tijekom igre…? Što ako ništa nije razbijeno? Jer, nema niti jedne fotografije razbijenog prozora ili famoznog kamena, bez obzira na to što se oko vile u kratkom roku okupilo na desetke znatiželjnika. Prostora za insinuacije je mnogo, čak i previše…
I nije prvi put, u posljednjih godinu dana zbilo se mnogo toga. Pisalo se o dronu sa suzavcem koji je trebao napasti gledatelje na Maksimiru tijekom utakmice Dinama i Hajduka. I policija do dana današnjeg odbija potvrditi postoji li uopće taj dron! Medij koji je dobio ekskluzivu nije ponudio nikakve dokaze ili fotografiju drona, a strašno je i pomisliti da su ga iskoristili kao alat za nečiju prljavu igru. Pritom su nadležni samo sporedni promatrači i onemogućavaju javnosti predočiti barem natruhe istine. Mudro šute i ne žele se miješati. I stvaraju plodno tlo za još “terorističkih napada”.
Zastrašujuće je i pomisliti što se sve može kad znamo da policija ne može pronaći osumnjičene za nešto što se zbiva usred bijela dana u malom mjestu malog otoka, ili da ne može otkriti kakve marke je sporni dron te tako pomoći u istrazi. Zastrašujuće je kad znamo da nema ni milimetra pomaka u istrazi o svastici, koja je “oslikana” na travnjaku Poljuda baš ondje gdje nema kamera i baš kad zaduženi za sigurnost u HNS-u, policija i zaštitari nisu bili na svojim pozicijama, u noći uoči kvalifikacijske utakmice za Euro s Italijom… Zastrašujuće je i pomisliti da bi policija mogla poslužiti nekome kao alat za širenje panike, mržnje i netrpeljivosti za ispunjenje prljavih ciljeva.
Dajte nam malo razloga za optimizam. Jesmo u krizi na svim razinama, ali zar je moramo toliko ostrašćeno produbljivati i širiti? Držimo se činjenica i provjerenih informacija pa neka se na tome grade stavovi i mišljenja.
Izvor: ovdje
