DON DAMIR RAZOTKRIVA PRAZNOVJERJE: Vile, vještice i duhovi
Recite mi, što Katolička Crkva kaže o postojanju vila, vještica, duhova?
To me zanima jer su neki ljudi uvjereni da su vidjeli djelovanje vila i vjeruju u njihovo postojanje.
Npr.: Ljudi,u prijašnje vrijeme,kad su imali štale i konje,kažu da bi preko noći,u njihove štale došla vila i da bi tom konju plela njegovu grivu u pletenice. Ujutro, kad bi vlastih štale došao, njegov bi konj bio sam oznojan i da bi mu griva bila spletena u pletenice.
Nadam se da ste razumjeli moje pitanje.
Srdačan pozdrav! Josip
Dragi Josipe,
Vile prvenstveno spadaju u područje folklora, a ne religije. Iako su stariji ljudi uvjereni u postojanje vila, ono ne potječe iz izravnih susreta s njima, već je izvedeno iz nekih popratnih efekata – redovito konjskih griva. Zbog toga su i same ideje o naravi vila oprečne. U nekim krajevima one se smatraju zlima, dok u drugim krajevima (ponekad geografski vrlo blizu) one predstavljaju dobru stranu. Za vještice se pak opet veže čitav niz folklornih elemenata kao što su letenje na metli, krađa mlijeka od stoke itd. Ukratko, religijska svijest o postojanju zla toliko je isprepletena s mnoštvom mitskih i folklornih elemenata da je nemoguće teološki raspravljati o vilama, vukodlacima itd.
S druge strane, Crkva jasno priznaje postojanje demona, tj. zlih duhovnih bića. Oni nisu samo statični element negdje na „drugom svijetu,“ već imaju utjecaj na ljudske živote. Katekizam Katoličke Crkve ovako o tome govori:
414 Sotona ili đavao i drugi demoni jesu pali anđeli koji su slobodno odbili da služe Bogu i njegovu naumu. Njihov izbor protiv Boga konačan je. Oni pokušavaju čovjeka pridružiti svojoj pobuni protiv Boga.
394 Pismo potvrđuje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva “čovjekoubojicom od početka” (Iv 8,44), koji je i Isusa pokušao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca.[257] “Zato se pojavio Sin Božji da razori djela đavolska” (1 Iv 3,8). Po posljedicama je najteže od tih djela bilo lažljivo zavođenje koje je navelo čovjeka da ne sluša Boga.
395 Ipak Sotonina moć nije beskonačna. On je samo stvorenje, moćno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne može spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva u Isusu Kristu i premda njegovo djelovanje, za svakoga čovjeka i za društvo, prouzrokuje teške štete – duhovne, a posredno i fizičke naravi – božanska providnost dopušta to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom poviješću. To božansko pripuštanje đavolskoga djelovanja velika je tajna, ali “mi znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro” (Rim 8,28).
S obzirom da se iskušenje zla sastoji u izazovu na pobunu protiv Boga, ne iznenađuje nas da se određeni broj ljudi (više ili manje svjesno), prikloni toj pobuni. Krivim odlukama polako se odmiču od dobra. Tako s vremenom sve više sužavaju svoj horizont slobode da nakon nekog vremena postaju sve manje sposobni vidjeti i činiti dobro. U Crkvenoj praksi nisu nepoznati ni slučajevi posjednuća, kada osoba postane toliko pod utjecajem zloduha da je potrebno moliti posebnu molitvu otklinjanja ili egzorcizam kako bi se lakše vratila na pravi put. Međutim, bilo bi krivo zamišljati takve osobe kao pogrbljene starice s crnom mačkom koje dan i noć kuhaju neku zelenu kašu u kotlu. Dakle, jedna stvar je religijska stvarnost o kojom znamo nešto više iz Objave i tradicije, a nešto sasvim drugo je narodno sjećanje ili popularna kultura.
BTB,
Don Damir
Izvor: studentski-pastoral.com
