IVICA ŠOLA: EU ima stotinu mana, ali je još uvijek daleko najbolje mjesto za život
O Europskoj uniji u zadnje vrijeme, kao najkompliciranijem projektu u povijesti, ne mogu pročitati nigdje ništa afirmativno. Svi se natječu u nabrajanju mana ovoga integracijskog procesa. Ne mogu razumjeti ovaj katastrofizam koji zaziva propast EU-a. Koje prigovore se najčešće upućuje na račun EU-a? Kao neznalica tvrdim – glupe.
Prvo, stalno se udara po briselskoj birokraciji, otuđenoj od naroda, skupoj, neučinkovitoj. To je posebno “jak” argument kada ga iznose naši briljantni analitičari. Moje iskustvo kao neznalice je drukčije. Prije dvije godine jednom tijelu u Bruxellesu mailom sam uputio jedan upit i odgovor dobio – sutradan! Kada sam slične stvari tražio od hrvatskih institucija i naše učinkovite birokracije, odgovor ili ne bih dobio nikada, ili bi bio idiotski, ili bi stigao za sto godina.
Njakanje protiv EU-a
Ako ste ikada trebali u većini zemalja EU-a u kojima se njaka protiv zle briselske birokracije bilo što, došli biste do zaključka da ta briselska birokracija ni u čemu nije, barem, manje loša od nacionalnih. Kamo sreće da je hrvatska birokracija kao briselska! Primjerice, ovdje u osječkoj gradskoj upravi zaposleno je ne desetine i desetine pravnika, ali zato za svaku ozbiljniju stvar trebaju “vanjsku pomoć”. Ne vjerujem da je drukčije u Splitu.
Je li “briselska birokracija” kriva što ne znamo povući novac iz EU fondova!? Lideri slavenskih zemalja koje su najviše profitirale od članstva u toj birokratskoj tvorevini, najviše gunđaju protiv ove zle tvorevine.
Drugi prigovor je famozni demokratski deficit. Da, baš nacionalne demokracije pa i Hrvatska, pate od “demokratskog suficita”. Biramo li EU parlament? Jesu li ključne osobe EU-a u svojim zemljama demokratski izabrane? Jesu! Merkel, Hollande, pa i taj Cameron…
Kao neznalica tvrdim, samo idiotska vlada može strateške odluke za zemlju povjeriti svjetini, referendumu, koja nerijetko glasa protiv nečega što nema veze s meritumom. Svjetina je iracionalna, uvijek ide protiv. Slika te svjetine je onaj lažov Nigel Farage. Takvi politički klošari i muljatori mogući su samo u “nedemokratskom” EU-u. Takvi demagozi koji su protiv EU-a, a ujedno beru masnu plaću u tom istom parlamentu, mogući su samo u ovoj “birokratsko – nedemokratskoj” tvorevini! Europska unija bi bila prihvatljiva samo kada bi Mate Kapović i referendumaši s Filozofskog u Zagrebu zamijenili Junckera.
Palanački anarhizam
Izravna demokracija, to je pametno zvučeći naziv za palanački anarhizam, posvuda je po EU-u, ne samo kod nas. EU je prijetnja nacionalnim identitetima, neka naddržava kao SSSR ili Juga? Da, baš se tijekom Europskog nogometnog prvenstva to vidi! EU je prijetnja suverenitetu i kulturi nacionalnih država? Mo’š si mislit, u uvjetima globalizacije i najjače EU gospodarstvo, ono njemačko, bez zločinačkog EU-a bi bilo znatno lošije. Pojam suvereniteta pak kojim se barata u toj kritici je iz kamenog doba.
Ali kada bilo kojoj članici krene po zlu, uvijek je kriv Bruxelles, Berlin…, samo ne mi sami. Eno, birokrati u Bruxellesu stalno smišljaju kako da naštete Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji… Kao da nemamo dovoljno svojih “majstora” i bez sotona iz Bruxellesa da nas rasture i razbiju naš suverenitet.
Razumijem kada jaka Europska unija ne odgovara Putinu ili Washingtonu, ali kada je opanjkavaju i za sve krive njezini političari i “analitičari”, onda je to već samomržnja, autodestrukcija. Europa je prepuna Putinovih korisnih idiota i “alternativa” “potrošenim strankama” lijevog i desnog centra. Marina Le Pen je pozdravila odluku Britanaca i najavila sličan proces u Francuskoj. No javno je objavljeno da je financira Putin. Kao, uglavnom, i mnoge druge nove lijeve i desne stranke, pokrete, posvuda po EU-u. Kao što ostaje misterij kako to da je gladna Venezuela financirala Podemos u Španjolskoj!?
Dobro, hajdemo rasturiti tu zlu Europsku uniju i svatko sebi. I što onda? U tom kontekstu EU doista ima tisuću mana, no scenarij raspada i povratak svakoga u svoju palanku ima samo jednu: to je kolektivno samoubojstvo. Ovo je u ovakvoj atmosferi zločin izjaviti: za narode Europe EU nema alternative!
Brexit je ništa
U kojem će se smjeru ona razvijati, o tome treba raspravljati, tražiti putove sučeljavanjima i kompromisima. Europa je oduvijek bila vrenje, a ne stanje, ona je permanentna kriza, ona se muči i traži, pada i ustaje, griješi i popravlja, ima stotinu mana, ali je još uvijek daleko najbolje mjesto za život na svijetu u uvjetima brzih promjena i globalizacije.
Europa je stalno vrenje, stalna kriza. Inače ne bi bila Europa. U tom kontekstu s Brexitom se nije dogodilo zapravo ništa. Vrenje se nastavlja, Brexit nije apokalipsa, tek jedan sumanuti eksperiment koji će mnoge otrijezniti. Ne škodi podsjetiti da se Europska unija rodila iz nečiste savjesti, nakon pokolja 2. svjetskog rata. Ona stoga nastaje kao moralna ideja, kao ideal. Zato ona nikada neće biti činjenica, već će uvijek ostati put, kuća koja je uvijek nedovršena.
Europu može voljeti i graditi samo ona vrsta duha koja ne bježi od napetosti i krhkosti ideala od kojeg je sve počelo…
Autor: Ivica Šola/slobodnadalmacija.hr
