Lažni dan antifašizma
Cijeli bogovetni dan mediji su izvještavali o proslavi “Dana antifašističog ustanka“ u Srbu, i to bez ikakve ograde, rezerve, navodnih znakova i s prvim velikim početnim slovom, kao što se pišu državni praznici.
Ta se proslava i taj dan, međutim, ne mogu tako nazivati zbog više razloga. Prvi je i osnovni, iako formalni, razlog taj što se taj dan naprosto ne nalazi u službenom popisu državnih praznika ili blagdana, dakle ne postoji.
Čak štoviše, kao datum antifašističkog ustanka izbrisan je odlukom Hrvatskog sabora, a danom antifašističke borbe proglašen je 22. lipnja, kada je u Sisku formiran prvi partizanski odred. Zbog čega sada netko na mala vrata vraća ukinuti praznik? Zbog neznanja, lijenosti, rutine ili s tendencijom?
Brojne kontroverzije
Osim toga, već smo na ovome mjestu pisali, a pisali su i drugi, kako su u srpnju i kolovozu 1941. počinjeni grozni zločina nad Hrvatima i muslimanima na toj tromeđi, s rukopisom kakvog smo mogli lako dešifrirati u Foči, na Bleiburgu, Srebrenici, Vukovaru ili Škabrnji.
I sam Milorad Pupovac i SNV, organizatori proslave, ovaj su put jasno priznali kako su se zločini zaista dogodili, ali, navodno, kao spontani izgred pojedinih četničkih i partizanskih skupina.
Oko tog datuma postoje brojne kontroverzije i različita tumačenja pojedinih povjesničara. Milorad Pupovac se poziva na Slavka Goldsteina, koji nije jedini, a nije ni najobjektivniji.
Dobro da se nije pozvao na Hrvoja Klasića, koji zločine nad nedužnima opravdava „borbom srpskog naroda za opstanak“, potvrdivši svoju objektivnost izjednačavanjem suđenja Stepincu sa suđenjima Petainu, Quislingu i Himmleru.
Dogovori s fašistima
Jedan drugi povjesničar, dr. Zlatko Begonja sa Zadarskog sveučilišta u “Hrvatskom tjedniku” podsjeća na činjenicu kako je u Benkovcu 23. srpnja 1941., dakle četiri dana prije pobune u Srbu, održan sastanak između predstavnika fašističke vlade Kraljevine Italije i nekoliko srpskih predstavnika na kojemu je zaključeno da će se kninski i gračački kotar odvojiti od Hrvatske i sjediniti s Italijom.
Dakle antifašističkom je ustanku prethodio dogovor s fašistima, a dogovori u istom duhu i s istim ciljevima nastavit će se i poslije.
Protivljenje obilježavanju 27. srpnja, koje zacijelo neće pridonijeti boljem razumijevanju i solidarnosti među narodima, nije negacija antifašizma nego prosvjed protiv zločina i blagonaklona odnosa prema njemu.
Zamjerke su na jednome mjestu upućene predsjednici države što ni ove godine nije poslala svog predstavnika u Srb. Taman posla! Odsutnost državnih dužnosnika jedino je dobro što se moglo vidjeti.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
