LELJAK pokazao metode i sredstva koje je UDBA koristila za tihe likvidacije i skrivanje!
U ozračju aktualne javne rasprave o radu i zločinima UDBE i bivšeg komunističkog sustava, a posebno o umorstvima hrvatskih domoljuba u Saveznoj Republici Njemačkoj, u nedjelju 17. srpnja u kapeli Alojzija Stepinca u Münchenu, Akademski krug Hrvatske katoličke župe München, Udruga studenata München, Matica hrvatska – ogranak München i Hrvatska kuća München, zajednički su organizirali predavanje Romana Leljaka i predstavljanje njegovih knjiga.
Najpoznatija njegova knjiga Huda jama toliko je uzburkala javnost u Sloveniji i Hrvatskoj, da je autor knjige gospodin Roman Leljak dospio pod veliki pritisak medija i još uvijek doživljava prijetnje. Objavio je niz knjiga u kojima razotkriva djelatnost Službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije. U drugoj njegovoj knjizi Špiclji Udbe (Suradnici UDBA-e) objavio je popis svih slovenskih djelatnika te bivše službe i njihovih suradnika. Kako je sam autor na početku skupa naglasio, motiv za njegov rad bilo je isključivo otkrivanje istine. Sam poticaj za njegov rad bilo je pismo jedne majke koje je pronašao još 1989. godine, a koje je napisala svom nerođenom djetetu prije nego što su je smaknuli partizani. Prema procjeni i istraživanju Romana Leljaka, u Sloveniji je tijekom komunističke vladavine 65 000 građana iz svih slojeva društva bilo u kontaktu ili na bilo koji način sudjelovao u radu UDBA-e. Od toga napominje kako je čak 60% suradnika radilo iz čistog uvjerenja, dok je jedan dio surađivao zbog novca, a ostatak je bio ucijenjen. Komunistička vlast je preventivno upućenim suradnicima i direktnim suradnicima na svim društvenim položajima davala mnoge privilegije te time stvarala novi srednji sloj društva. Leljak navodi kako je od današnje populacije Slovenije, čak 35 % Slovenaca imalo kontakte s Udbom. Što se pak tiče Hrvatske, autor napominje kako u Hrvatskoj još nisu otvoreni svi arhivi iz toga vremena te zbog toga što nije provedena lustracija, Hrvatska i danas trpi velike posljedice. Kad god se počinje govoriti o temi lustracije ili pak neistraženih komunističkih zločina, u javnosti odjekuje kako bi se trebalo okrenuti sadašnjosti i budućnosti te zaboraviti prošlost, što sam Leljak kaže da nije dobro.
Svoj prvi članak o otkriću partizanskih zločina, Roman Leljak napisao je o masovnoj grobnici u mjestu Košnici kod Celja, gdje je pronađeno oko 700 posmrtnih ostataka Hrvata ubijenih na Križnom putu. Njegovo najveće otkriće bilo je otkriće masovnih grobnica u rudnicima Hude Jame i Pečovnika. U rudniku Pečovnik pretpostavlja se da je zakopano oko 12 000 ubijenih Hrvata, a u rudniku Huda Jama pronađeno je oko 3000 ostataka, među kojima je i 10% žena. Roman Leljak još je 1990. prvi puta pokušao ući u Hudu Jamu, no dobio je odgovor tadašnjih vlasti kako bi otvaranjem tog rudnika samo otvarali i novi revanšizam. Zahvaljujući pomoći Janeza Janše prvi puta uspjeli su ući u Hudu Jamu tek 2008. godine. Prema opisu Romana Leljaka, trebalo je prvo razbiti 11 pregrada i oko 100 metara prepreka popunjenih raznim materijalom kojim je komunistička vlast zatrpala ulaz kako bi zapečatila tajnu. Prizor koji su tada zatekli bio je strašan, a u to su se mogli uvjeriti i mnogi prisutni na predstavljanju knjige, jer sam autor prikazao je neke od ekskluzivnih snimaka i fotografija iz Hude Jame koje su napravljene odmah nakon otvaranja rudarskog okna. Čak i tijekom tih istraživanja 2008. godine, iz struktura tadašnje vlasti dolazile su poruke poput tih da je to uzaludno trošenje novca te da to nije baš potrebno. Unatoč takvom stavu, Roman Leljak nastavio je svoja istraživanja. Sve žrtve su na mjesto smaknuća u rudnik Huda Jama bili dovoženi u razdoblju od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. te su po troje odvođeni i bacani u okno. Među njima je osim Hrvata bilo Slovenaca i Austrijanaca. Oni su, prema mišljenju Romana Leljaka, ubijani zbog toga što nikada ne bi prihvatili komunističku vlast te su zbog toga žrtve komunizma. Nakon toga postavlja se pitanje tko je za to konkretno odgovoran? Leljak u svojim istraživanjima navodi kako je za zločin izravno odgovorna 3 brigada KNOJ-a, a same likvidacije izvršio je 1. bataljun te brigade pod zapovjedništvom Benjamina Žižmonda, a sam vrh države znao je za sve to. Roman Leljak prisutnima je prikazao i jedan pronađeni propagandni film komunističke partije, nastao u lipnju 1945., u kojem Tito drži govore u Ljubljani 26. svibnja, te u Celju 1. lipnja 1945., u kojima kaže kako će ruka pravde stići sve neprijatelje režima. U to vrijeme dok je Tito držao takve govore, njegove jedinice KNOJ-a vršile su ubojstva u Hudoj Jami.
Roman Leljak se u drugom dijelu svog izlaganja osvrnuo i na ubojstva hrvatskih emigranata od strane UDBA-e. Tijekom istraživanja arhiva i spisa, Leljak je pokušao rasvijetliti način djelovanja i organizaciju rada slovenske UDBA-e, prilikom čega je naišao na mnoga imena suradnika i operativaca koja su bila uključena i u praćenje hrvatske emigracije. Autor je prisutnima prikazao metode i sredstva koja je UDBA koristila poput sredstava za tihe likvidacije te bunkera koje bi gradili u podrumima kuća svojih suradnika, a koji bi služili za skrivanje pojedinaca i materijala. Leljak pretpostavlja da je takvih bunkera u Sloveniji izgrađeno oko 300, od kojih su neki i danas još puni stvari koje je služba koristila.
Na kraju susreta, Ante Moro se u ime Hrvatske katoličke misije München, Akademskog kruga, Hrvatske Kuće München i ostalih udruga, zahvalio Romanu Leljaku na njegovom radu i trudu na rasvjetljavanju istine o zločinima komunizma, jer kroz svoj rad Roman Leljak danas provodi i neku vrstu lustracije koja je prijeko potrebna.
Izvor: ovdje
