Milanovićeva “narodnooslobodilačka” koalicija strahuje od presude u Muenchenu
Čini se da je vodstvo SDP-a u potpunosti svjesno koliko će ih oštetiti presuda u Muenchenu. Najviše razloga za brigu ima nekadašnji veleposlanik SFRJ u Njemačkoj Budimir Lončar, koji se od djelatnika OZNA-e, utemeljitelja i šefa SID-a, te “legendarnog” zalaganja za stavljanje embarga na uvoz naoružanja u Hrvatsku, do dana današnjeg, putem raznih Račana, Mesića, Josipovića i Milanovića, grozničavo bori kako bi se obnovila “neprežaljena zemlja meda, mlijeka i pljačke” – Jugoslavija.
U nekim se neoboljševističkim medijima sad počelo pisati o Perkoviću kao James Bondu i junaku – dok ima i onih koji ga već tretiraju kao religioznu osobu i obraćenika. Velika je pažnja pružena Manolićevoj ženidbi i sličnim udbaško-novinarskim pothvatima, sve kako bi se dvojcu u Njemačkoj, odnosno svima koji su uz njih asocirani “osvjetlilo” jedno manje zločinačko, a više ljudsko lice.
Glede Jože Manolića, ne čudi toliko njegova ženidba u 97. godini, već činjenica da ne sudjeluje u hrvatsko-srpskoj komisiji koja se bavi problematikom istraživanja povijesnih okolnosti u kontekstu kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Naime, Manolić kao bivši šef svih svih političkih zatvora, i osoba izravno odgovorna za trovanje našeg velikog blaženika i skorašnjeg sveca, bi mogao biti jezičac na vagi glede tog politički insceniranog spora; on ima znanja iz prve ruke te su ga naši nepristrani i neovisni novinari mogli upitati nešto glede Stepinca, a ne oko vitalnosti i ženidbe.
Predsjednica je raspisla izbore i objavila nadnevak održavanja istih – 11. rujna. Ništa neočekivano, a ipak je izazvalo neočekivane posljedice u suđenju nekadašnjoj udbaškoj vrhušci na Zemaljskom sudu u Muenchenu. Čim se saznao točan dan održavanja sljedećih parlamentarnih izbora, Perković i Mustač su, koji se dvije godine brane šutnjom, odlučili ni manje ni više – progovoriti i aktivno iznijeti svoju obranu. Da stvar bude apsurdnija, Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo je zatražio izuzeće suca iz jednostavnog razloga: jer Manfred Dauster nije radio za UDBA-u, pa će njegova presuda protiv vrhuške jugoslavenskih tajnih službi, više je nego izvjesno, biti osuđujuća.
Kad je slovenski povjesničar Rade Pezdir, govoreći o partijsko-udbaškom kriminalu, posebno istaknuo obitelj Tedeschi, Emil (dobar Milanovićev prijatelj i uz Budimira Lončara, najžešći zagovornik t.zv. “Lex Perkovića”) je slovenskog pojesničara nazvao filoustaškom. Sad samo čekamo kad će netko iz Večernjeg ili Novog lista, ili možda iz Pupovčevih Novosti nazvati njemačkog suca Manfreda Daustera – ustašom. Taj se sudac drži zakona kao pijan plota i to je očito u očima partijske vrhuške njegov najveći “crimen”.
Hoće li partijsko-udbaška taktika besmislenog zavlačenja njemačkog suda uroditi plodom, vrijeme će pokazati. Hoće li hrvatsko državno odvjetništvo, nakon primitka presude iz Njemačke, početi odmotavati zločinačko jugoslavensko klupko stvarano od 1943. ili će se i dalje praviti ludi i čekati da se lustracija provede nasilno, također ćemo vrlo brzo saznati. Koje će biti pravne i moralne posljedice po sljednika KPJ, odnosno KPH, SDP i satelite, nakon presude u Muenchenu, za sada možemo samo pretpostavljati.
No, “narodnooslobodilačku koaliciju” predvode aferama opterećeni Zoran Milanović, “meštar sa šarafcigerom” Krešo Beljak, šef HNS-ovog “komesarijata” u javnim poduzećima Ivan Vrdoljak te korisnik stranačkih crnih fondova Silvano Hrelja. Kao u dobra stara vremena, za Jugoslaviju se opet bore nepismeni drumski razbojnici, a uskoro će i veliko slavlje pokolja Hrvata u Srbu, kad će se spominjati i prepričavati “nejunačkom vremenu uprkos” junačke podvige poput onog kad su katoličkog svećenika nabili na ražanj i ispekli.
Nakon presude u Njemačkoj, SDP i sateliti će sa svakog aspekta biti raskrinkani kao ono što jesu – nasljednici zločinačkog komunističkog režima!
Mila Marušić/hrsvijet.net
