Molitva – Srijeda, 20. srpnja
Božja prisutnost
U tišini mog najintimnijeg bića,
u fragmentima mog žuđenog jedinstva,
mogu li osjetiti šapat Božje prisutnosti?
Mogu li se sjetiti kada sam osjetio Božju blizinu;
kada smo hodali zajedno, a da sam si dopustio da budem zagrljen Božjom ljubavlju?
Sloboda
Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Mt 13,1-9
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet, te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.” “Tko ima uši, neka čuje!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isusove usporedbe mogu iscijeliti naš sluh i razumijevanje kako stvari stoje između Boga i nas. One su zrnca milosti koje testiraju spremnost naših srca da se predaju Božjoj velikodušnosti.
“Tko ima uši neka čuje.” To se odnosi na mene. Kad ja dolazim na molitvu jesam li tlo otvorenog srca prema Isusu i njegovu nauku? Jesam li voljan dopustiti njegovoj Riječi ući u moje često zatvoreno srce?
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
