NIKOLA MILANOVIĆ: Dijabolična paralelna stvarnost
Poznati sveučilišni profesor na Švicarskom institutu za tehnologiju u Lausanni i hrvatski znanstvenik svjetskog glasa Davor Pavuna, prije nekoliko godina je izjavio: „U Hrvatskoj me u svakom razgovoru pitaju kako znanstvenik može biti vjernik. A slušajte ovo: jučer u podne, u mom uredu na Švicarskom institutu, onom istom na kojem su bili Einstein, Ružička i Prelog, u mom uredu se molilo jučer Isusu Kristu.
Već 23 godine u mom uredu na Švicarskom institutu za tehnologiju se moli. A tko to? Fizičari, profesori. I nikad mi nitko to u Švicarskoj nije prigovorio. Kako je to moguće? Pa znate kako počinje ustav Švicarske: ‘U ime dragog Boga svemogućega, mi građani…’ A ovo je tobože katolička zemlja s 85% katolika i 95% vjernika“, čudio se gospodin Pavuna.
I zaista, kako je moguće da u zemlji u kojoj se na zadnjem popisu 92,96 % njenih stanovnika izjasnilo vjernicima, a ateistima tek njih 3,81 %, čovjek u medijima stalno mora objašnjavati zašto je vjernik? Štoviše, to čak i nije objašnjavanje svog legitimnog uvjerenja, nego pravo opravdavanje pred medijskom porotom.
I ne radi se samo o dr. Pavuni. Sjetimo se žestokih napada na ministra Šustara prigodom jedne njegove posve utemeljene izjave, ili, pak, nedavnog intervjua prof.dr. Ivana Đikića, inače još jednog u cijelom svijetu cijenjenog hrvatskog znanstvenika, koji je dao za jedan domaći medij. U naslov tog intervjua stavljena je, pogađate, činjenica da je prof.dr. Ivan Đikić znanstvenik i vjernik. Kakva senzacija!!! Za neupućene svakako jest.
Stoga je lijepo podsjetiti se da su najveći znanstvenici kroz povijest uglavnom bili vjernici. Među takve spadaju Johannes Kepler, Galileo Galilei, Rene Decartes, Blaise Pascal, Isaac Newton, Robert Boyle, Michael Faraday, Francis Bacon, Gregor Mendel, William Thomson Kelvin, Max Planck, Albert Einstein, James Clerk Maxwell, Louis Paster, Ruđer Bošković, Georges Lemaitre, Andre-Marie Ampere, Allesandro Volta, Nikola Tesla, Werner Heisenberg, Robert Millikan, Guglielmo Marconi, Alexis Carrel, William Herschel, Carl von Linne, James Joule, John A. Fleming… niz bi mogao ići u beskonačnost. Ugodno se ovoga prisjetiti i pročitati poneki tekst na ovu temu iako to, nažalost, najčešće spada u zaista nepotrebnu vjerničku defenzivu.
A zašto su vjernici u Hrvatskoj u stalnom obrambenom stavu i zašto se stalno nekome moraju opravdavati. Pa to čine čak, kako vidimo, i hrvatski znanstvenici svjetskoga glasa. Kome se to moramo opravdavati i zašto? Problem je mnogo dublje i ozbiljnije naravi od pukog nadmudrivanja i prepucavanja na kakvo nerijetko nailazimo u domaćim medijima.
Kad bismo temeljito zaronili u meritum stvari i pokušali odgovoriti na gornja pitanja, otvorili bi pravu Pandorinu kutiju. Dotakli bi smrtonosno leglo opasnih guja pa bi nam se vjerojatno dogodilo ono što se već dogodilo ministru Hasanbegoviću. Jer došli bi do pravog izvorišta svih naših nevolja koje je duboko ukorijenjeno u četrdesetpetogodišnjoj komunističkoj strahovladi obilježenoj najgorom diktaturom, razbojstvima, otimačinama i ubojstvima. Lako bismo zaključili da su mnogi nositelji tog nečovječnog sustava s demokratskim promjenama samo presvukli odijela, usput kreirajući današnje stvarne vladare Hrvatske.
Mi kao njihov istureni dio vidimo razne rogliće, tedeschije, todoriće, ježiće… za koje konačno, iako teškom mukom, izlazi na vidjelo tko su i kako su došli do svega što imaju. A oni i njihovi mentori imaju stvarnu moć pod čijom su kapom svoje mjesto pronašli mainstream mediji i različite ‘nevladine’ udruge, čijem sinkroniziranom djelovanju u posljednje vrijeme često svjedočimo.
Dakle, stare komunističke strukture kolokvijalno poznate kao udbaši i kosovci (najčešće su to i bili), njihovi potomci koje danas možemo vidjeti u ulogama različitih političara, tajkuna i financijskih mogula (svi su međusobno umreženi) te na koncu (mainstream) mediji i tzv. civilni sektor, koji su dobrim dijelom pod njihovom kontrolom. Naravno da uz nabrojene postoje i drugi faktori, no oni u današnjoj Hrvatskoj imaju sporedno značenje.
Tolika koncentracija političke, financijske i medijske moći sposobna je stvoriti paralelnu stvarnost u kojoj je, primjerice, Stepinac zločinac, Tuđman uglavnom negativan, a vjernik pripadnik zatucane manjine. Tu dijaboličnu paralelnu stvarnost serviraju nam već niz godina, a ona se vremenom, jer čovjek nije izolirani otok i nije cijepljen protiv svih mogućih utjecaja i manipulacija, ljudima uvlači pod kožu.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
