PAPA: Tko ne živi da bi služio, ne služi da bi živio!
„Tko ne živi da bi služio, ne služi da bi živio“ – središnja misao današnje kateheze Svetoga Oca, na općoj audijenciji, u kojoj je govorio o djelima milosrđa, okupljenim vjernicima, na Trgu Svetoga Petra.
Na početku kateheze Papa je napomenuo da milosrđe nije neka apstraktna riječ nego stil života. Parafrazirajući riječi apostola Jakova rekao je: „milosrđe bez djela mrtvo je u sebi“. Ono što milosrđe čini „živim“ jest njegov stalni dinamizam i hod ususret potrebama onih koji su u duhovnoj ili materijalnoj potrebi. Milosrđe ima oči da bi vidjelo, uši da bi slušalo, ruke kako bi ponovno podiglo – rekao je Papa.
Svakodnevni život omogućuje nam da gotovo rukom dotaknemo potrebe najsiromašnijih i onih koji su najviše kušani. Od nas se traži ona posebna pozornost da se osvrnemo na stanje patnje i potrebe u kojem se nalaze mnoga braća i sestre. Nezainteresiranost je ona koja nas čini licemjerima, a da toga i nismo svjesni, javlja se jedan oblik „duhovne letargije“ koji otupljuje pamet i čini život neplodnim. Sjetite se – upozorio je Sveti otac – onaj tko ne živi da bi služio, ne služi da bi živio.
Koliki li su samo i koliko brojni vidici Božjega milosrđa prema nama! – nastavio je – Isto tako, kolika li se lica okreću prema nama kako bi zadobili milosrđe! Onaj tko je očevo milosrđe iskusio u vlastitom životu, ne može ostati neosjetljiv pred potrebama braće. Isusov nauk ne podržava bijeg. Djela milosrđa nisu teorijske teme nego konkretna svjedočanstva – smatra papa Franjo – i obvezuje nas da zasučemo rukave i patnju ublažimo.
Dajmo dakle prostora mašti ljubavi, kako bismo došli do novih načina djelovanja. Tako će put milosrđa uvijek postajati konkretnijim. Od nas se traži da ostanemo budni, kako se ne bi dogodilo da pred siromaštvom koje je posljedica „kulture blagostanja“, oslabi kršćanski vid, postajući tako nesposobnim naciljati samu bît – rekao je papa Franjo te objasnio kako ciljanje na ono bitno, znači u potrebitima gledati Isusa, jer Isus isto tako gleda nas.
Papa se osvrnuo zatim na svoj nedavni posjet Armeniji, zahvalivši Bogu za ovo putovanje. Papa Franjo se sjetio predsjednika Republike Armenije, katolikosa Karekina II., patrijarha, katoličkih biskupa te čitavoga Armenskoga naroda zahvalivši im svima za gostoprimstvo.
Papa je podsjetio kako će – ako se Bogu svidi – za tri mjeseca posjetiti Gruziju i Azerbajdžan, druge dvije zemlje toga kavkaskoga područja. Razlog tomu je dvostruk: cijeniti drevne kršćanske korijene tih zemalja – uvijek u duhu dijaloga te uz ostale religije i kulture – te potaknuti nadu i putove mira. U tom smislu Papa je zaželio da svi zajedno i svatko zasebno, daju svoj vlastiti prinos pomirenju.
Kao kršćani pozvani smo osnažiti među sobom bratsko zajedništvo kako bismo svjedočili za Kristovo evanđelje i bili kvasac pravednijeg i solidarnijega društva. Ponovno upućujem zagrljaj biskupima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, ali i svim armenskim vjernicima. Neka im Djevica Marija, naša Majka, pomogne da ostanu stameni u vjeri, otvoreni za susret i velikodušni u djelima milosrđa – zaključio je svoju katehezu Papa Franjo.
Radio Vatikan
