Ponovno okupljanje partijskog vučijeg čopora
Nije toliki problem u ponovnom okupljanju partijskog čopora, nisu poteškoća ni njihovi proglasi, poput onog Štrokovog o „Novoj narodno-oslobodilačkoj borbi“, jer to je ono što zločinačka organizacija poznata pod imenom KPH/KPJ jedino i zna raditi – problem je njihova trenutna umreženost i nazočnost u represivnom i obavještajnom aparatu Republike Hrvatske kao i njihove neraskidive veze s negdašnjom sovjetskom, danas ruskom obavještajnom zajednicom.
Tu je još nešto partijskih seniora i značajan podmladak tih raznih mustača, perkovića, manolića, brozova, špiljaka, štrokova, mesića, pejnovića, račana i njihovih jednako komunizmom i bratskim ruskim narodom zadojenih mlađih klonova.
Nisu li svi politički sastanci KPH/KPJ nekad u ilegali, u kraljevini Jugoslaviji, redovito bili s oružjem za pojasom – uostalom uobičajne mjere „lične bezbednosti“ kao kod svih „poštenih“ terorista! Nije li komunistički terorist Josip Broz bio osuđen za bombaški napad, a je li prošli tjedan bio bombaški napad u istambulskoj zračnoj luci „Ataturk“, a prije nekoliko mjeseci u Briselu, prije toga dvaput u Parizu, je li cijeli svijet pod neprestanim bombaškim napadima raznih (islamskih) terorističkih organizacija?
Koja je razlika između druga Tita bombaša (1928. godine) i, na primjer, bombaša u Parizu, Briselu, Bagdadu, Istambulu, Ankari… u današnjim danima. Nema razlike; Tito se bombama borio za komunističku jugoslavensku državu, a islamistički teroristi sličnim sredstvima bore se za ISIL, odnosno islamističku državu. Štrokovi jurišnici, sudeći prema pripremama čiji su detalji procurili u javnost, spremni su, jednako kao i njihov politički uzor Tito, boriti se istim ili sličnim metodama. Možda ipak ima neka razlika: Tito je samo priznavao sud Partije!
Nego na koji se način suverena i demokratska Republika Hrvatska, članica EU-a i NATO-a, može obraniti od najavljenog partijskog terora?
To je pravi sigurnosni izazov za MUP, SOA-e i predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović, jer potencijalni partijski teroristi, vrlo vjerojatno, imaju svoje doušnike i operativce u MUP-u, SOA-e, Uskoku i Uredu predsjednice – i to može biti veliki problem i sigurnosna prijetnja. Je li upravo za potrebe takvih akcija namjene nestalo 300 komada strojnica iz varaždinske PU ili je dio kontingenta već prodan ekstremnim skupinama koje naoružanje i te kako zanima?
Možda u ovim okolnostima, zbog korupcije i očite komunističke infekcije u represivno-obavještajnom aparatu, treba ipak potražiti pomoć prijateljskih, communist-free država, i njihovih obavještajnih službi?
Od odlaska s vlasti srbo-hrvatske komunističke Vlade, Zoran Milanović u svojim istupima stalno priziva unutarnje sukobe u čemu mnogi vide pozive na novu agresiju na Republiku Hrvatsku, ovaj put iznutra. Naime, partijski bi terorizam, najavljen kao “pakao”, bio djelomično poduprt srbo-četničkim korpusom u Hrvatskoj i samo djelomično onim uvoznim iz Srbije, dok bi ključnu ulogu odigrali ostaci KOS-ovih operativna mreža „Opere“ i „Labradora“ koje i danas funkcioniraju u svim porama društva. Upravo zbog toga, SOA u svom godišnjem izvješću, kao objektivnu opasnost po sigurnost Republike Hrvatske, navodi pojačan četnički aktivitet u Hrvatskoj i njenom neposrednom susjedstvu. Kako bi dali prividni legalitet svojim nastojanjima osmišljena je navodna opasnost od “ekstremističkih ustaških elemenata” koja se jednako može čuti od aktivista i projugoslavenskih političkih aktera u Hrvatskoj kao i nositelja političke vlasti iz Banja Luke i Beograda.
Dakle, u praksi imamo sličan scenarij kakav smo imali i 1991. godine, samo bez balvana na cestama i otvorenog prelaza državne granice srpskih tenkova i topništva, ali s mnoštvo diverzija i sabotaža u Hrvatskoj. Dakle, širenje dezinformacija i panike putem propagandnog medijskog rata, cijeli teritorij Republike Hrvatske postao je prostor unutarnje agresije. Eksplozivni pojasi i samoubilačke akcije, kakve smo viđali u Parizu, Bruxellesu ili Istambulu, u Hrvatskoj nisu izgledni. Međutim, mogućnost ciljanih sabotaža i mogućnosti nasilnog obračunavanja s političkim neistomišljenicima ne treba isključiti. Jednako, kao što možemo računati s nastavkom paleža šuma i zaselaka na jadranskoj obali ili huliganskim ispadima poput napada na obitelj Ivana Rakitića. To su sve prepoznatljivi antihrvatski potpisi koji imaju za cilj oslabiti hrvatsku državu.
Zato je zanimljivo pismo-apel Gorana Štroka, generalskog sina i partijskog tajkuna, svojim drugarima u zemlji. Jednako tako zanimljiva su i imena osoba kojima je njegov apel za revoluciju upućen. Dosta zanimljivo djeluje i činjenica da se preko Sobodana Kuvelje aktiviraju i hrvatski masoni (srpskog predznaka) i tako otvoreno priliježu uz svog istinskog i jedinog mentora – pravnog slijednika KPH/KPJ.
Mnogi će reći da to nisu ljudi koji će dizati oružane ustanke i ginuti. I doista oni od naoružanja posjeduju samo trofejni pištolj svog oca „radi lične bezbednosti“ ili pištolj-egzekutor s kojim je otac „lično“ čistio Hrvatsku od ustaške pošasti. Međutim, oni su očito ideolozi specijalnog rata protiv Hrvatske. Među njima treba tražiti planere iscrtavanja svastike na Poljudu, huliganskih ispada u Francuskoj ali i napada na obitelj Ivana Rakitića.
Očito, stara teroristička organizacija KPH/KPJ ponovo okuplja svoj vučiji čopor. Komunistički čopor ovaj put neće predvoditi srbijanski nacionalist, netko poput Aleksandra Rankovića, Slobodana Miloševića ili četničkog vojvode Tomislava Nikolića.
Posljednja događanja na ozemlju Hrvatske, kao i informacije koje dolaze sa suđenja u Munchenu, daju naslutiti kako možemo očekivati pojačane aktivnosti pripadnika tzv. YUTA-e, odnosno ostataka tzv. komunističkog plemstva poput Gorana Štroka, Vanje Špiljka, Jasminka Umičevića, Svetozara i Emila Tedeschia, Davora Šterna, Nikice Valentića, Franje Gregorića, Franje Lukovića, Mladena Pejnovića, Branka Roglića, Miše Viraga, sve odreda momci iz onog prvog, Markovićevog kruga privatizacije.
Nema nikakvih dvojbi da će iz svojih pričuva sve to financirati sama YUTA iz ranije akumuliranih rezervi. Troškovi će se, po obavljenom poslu namiriti novom preraspodjelom društvenog bogatstva, jednom kad ponovo ostvare svoju voljenu i neprežaljenu Socijalističku Republiku Hrvatsku, u sastavu neke nove Jugoslavije.
L. C./hrsvijet.net
