SDP-ova pljačka tisućljeća
Prenosimo jako zanimljiv članak s portala Hrvatskonebo.com
Prije određenog vremena Ivan Zvonimir Čičak je u javnost pustio određene informacije o postojanju tajnih računa SDP-a u zemlji i inozemstvu. Međutim, kao što se i očekivalo, spomenuta izjava nije izazvala neku osobitu pažnju hrvatske javnosti, DORH-a i aferama uzdrmane vladajuće stranke. U znatnoj mjeri tome su pridonijeli hrvatski mediji i njihovo selektivno „istraživačko“ novinarstvo, ali i najviše poluge vlasti.
Pokušat ću u nekoliko crtica otvoriti raspravu o „moralnim“ vertikalama iz nekadašnjeg projugoslavenskog krila SKH, odnosno o načinima stjecanja, kontroliranju i rasprodaji imovine stečene na vrlo zanimljiv i nimalo moralan način.
Kako je nekadašnji SKH došao do nekretnina
Da smo kojim slučajem demokratsko društvo i pravno uređena država, kao što nismo, onda bi se ti „čuvari čudoređa“ makar javno zapitali na koji je to način SDP, kao pravni slijednik nekadašnje KPH, došao u posjed imovine koja se procjenjuje na vrtoglavih 100 milijuna eura.
Poslovni prostori, stanovi, vile, kuće, garaže i zemljišta, od kojih je većina prodana ili iznajmljena, samo su dio plijena pravnih slijednika hrvatske frakcije jugoslavenskih komunista, stvorenog na dva načina.
Jedan dio te imovine došao je u posjed komunista nacionalizacijom, čitaj otimačinom privatnih posjeda, dok je drugi dio stečen u vrijeme „samoupravnog socijalizma“ u vidu „darova“, koje su razna društvena poduzeća i jedinice lokalne samouprave darivali „velikom vođi naših naroda i narodnosti“ i njegovoj svemoćnoj partiji. Naravno, po diktatu te iste partije.
Dakle, nema nikakve sumnje da je ogromna većina te imovine stečena na dva načina: golom otimačinom od klasnih neprijatelja, praćenom masovnim egzekucijama i progonima klasnih neprijatelja te isisavanjem iz proračuna i nekadašnjeg društvenog vlasništva.
Logičnim rasuđivanjem dolazimo do zaključka da su jedno i drugo teška kaznena djela, koja bi, pogotovo nacionalizacija, trebala biti ne samo predmetom istraga, nego i zakonskim rješenjima koja bi dovela do pravne zadovoljštine nekadašnjih vlasnika kojima su komunisti oteli imovinu a njihove vlasnike pobili ili strpali na višegodišnje robije
Račan ucijenio Tuđmana – Manolić i Mesić štitili Račana
Početkom devedesetih, točnije u vrijeme dok su Stjepan Mesić i Josip Manolić obnašali dužnost predsjednika Vlade, vodstvo tadašnjeg SKH-SDP stavilo je pred vladajući HDZ vrlo „vruć krumpir“.
Naime, u trenucima dok je rat bjesnio u svoj svojoj bestijalnosti a budućnost Hrvatske bila vrlo upitna, razmatrala se mogućnost formiranja Vlade nacionalnog jedinstva. Upravo u tim trenucima Ivica Račan je Franju Tuđmana stavio „pred zid“, čije posljedice i danas osjećamo i dvojbeno je hoćemo li se ikada uspjeti riješiti njihovih negativnih pojava.
Potporu SDP-a Vladi nacionalnog jedinstva, s Franjom Gregurićem na čelu, Račan je uvjetovao uknjižbom dotadašnje društvene imovine, koju je SDP do tada koristio, kao njihovog privatnog vlasništva.
Podliježe li SDP pod udar zakona o ratnom profiterstvu?
Prema tvrdnjama analitičara, vrijednost te imovine iznosila je u to vrijeme više od 12o milijuna njemačkih maraka, pa se stoga s pravom nameće pitanje: Da li je ovo jedan od prvih primjera ratnog profiterstva u Republici Hrvatskoj?
U međuvremenu, dobar dio te imovine je rasprodan, dio je uz najamninu dat u zakup a jedan dio je ostao u vlasništvu SDP-a. Novac namaknut od prodaje te imovine investiran je u poduzeća čiji su vlasnici bliski vodstvu SDP-a, dok se novac prikupljen od najamnina redovito deponira na tajne račune u nekim bankama u Hrvatskoj i inozemstvu, o čemu je nedavno govorio i Ivan Zvonimir Čičak.
Kad se ovome dodaju donacije i milijunske dotacije iz proračuna onda je više nego očito o kolikim se i kakvim iznosima novca radi. Međutim, odgovor na pitanje da li je temeljni kapital SDP-a, odnosno SKH, nastao nacionalizacijom i pretakanjem iz nekadašnjih OOUR-a i DPZ-a, stečen na zakonit način, nitko od državnih dužnosnika ne želi kazati.
Ta šutnja, naravno, nikako ne iznenađuje. Iz osnovnog razloga što oni pojedinci koji su po vrlo povoljnim uvjetima od SDP-a kupili kuće, stanove, vile ili nekretnine upravljaju današnjom Hrvatskom.
Ukoliko bi otvorili ovo pitanje i pokušali provesti denacionalizaciju ili riješiti enigmu otimačine društvenog vlasništva u vrijeme svemoćne partije, onda se svakako izlažu opasnosti da ostanu bez nekretnina, koje su kupili upravo od SDP-a, ali i novca koji su uplatili na tajne račune SDP-a. To je ta omerta, koju pojedinci stasali iz najmračnijih frakcija nekadašnje KPJ i danas provode.
Zbog toga im, uostalom, treba i sustavno podgrijavanje priče o velikoj pljački devedesetih, kao i šutnja o nacionalizaciji, zločinima komunizma i masovnim pljačkama društvenog vlasništva u vrijeme komunizma.
Ilija Zovko http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo
