Zašto je Milanović bio ispitan kao privatna osoba, ako je novac javni?
Slučaj Madison–Milanović (2M), iz onoga što prenose mediji, ima najmanje dva dvojbena mjesta koja dovode u sumnju same postupke DORH-a
Ovaj i slične slučajeve ne samo u SDP-u, nego i u HDZ-u itd. treba gledati u svjetlu zahtijeva MOST-a da se bitno smanje novčana sredstva koja stranke dobivaju iz javnih izvora, zahtijeva koji su igrom pankozmičke koincidencije odbili baš SDP, HDZ i druge stranke. Ako slučaj 2M gledamo u tom svjetlu, on postaje 3M i poprima obrise sasvim dostatne za identifikaciju.
Prvo ne manje važno mjesto jest kako je Z. M. navodno u Županijskom državnom odvjetništvu ispitan u tajnosti i u svojstvu državljana RH. S obzirom da se u prijavi navodno radi o tome kako je SDP isplaćivao novac konzalting agencije koja je na fiktivne ugovore isplaćivala taj novac u obrocima Milanovićevom prijatelju I. K. i koji je kasnije korišten u privatne svrhe , između ostalog i samog Z. M., a uz činjenicu da se prema javno dostupnim podacima stranke financiraju velikom većinom iz javnih sredstava, stvar je očito javna, a ne privatna i Z. M. trebao je biti ispitan kao predsjednik SDP-a, a ne kao državljanin RH. Pitanje DORH-u je ukratko sljedeće – ako je stvar javna, kako to da je osoba ispitana u tajnosti i kao privatna, a ne stranačka osoba?
Drugo, to dovodi u pod dvojbu legalnost i legitimitet rada samog DORH-a čiji su tužitelji odbacili prijavu nakon čega je vlasnik konzalting agencije od Glavnog državnog odvjetnika D. C. tražio reviziju cijelog postupka. Sprega politike, gospodarstva, državnog odvjetništva, sudaca i odvjetničkih ureda očito je napokon postala druga društvena tema, nakon prve koja je gospodarska. Za slutnju oko dvojbenosti postupka nije zaslužan vlasnik agencije koji je podnio prijavu, nego sam DORH koji ni sa čime nije opravdao svoj početni dvojbeni postupak.
Treće pitanje koje ovaj slučaj načelno otvara je ono o pranju javnog novca od strane političkih stranaka koje tim novcem financiraju privatne kompanije s čijim su vlasnicima i zaposlenicima u dugogodišnjim bliskim i čvrstim prijateljskim i obiteljskim odnosima i koje zatim isplaćuju taj isti novac na privatne račune tih članova stranaka koji su u ime stranaka prvotno i primili javni novac. Uzrok ove pojave je u samom izvoru novca. Ako se dodjeljuje javni novac, onda je i zlouporaba moguća. Ako tog novca ne bi bilo, onda ne bi bilo niti takve zlouporabe (moglo bi biti drugačijih oblika, ali ne i ovog). No pojava je očito legalna, jer se sve radi u skladu sa Zakonom o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i drugim zakonima i podzakonskim aktima i istovremeno je takva da jasno omogućuje opisani kriminal. Ako je to zakon države i ako zakon omogućuje kriminal, onda je i država kriminalna.
Ovaj i slične slučajeve ne samo u SDP-u, nego i u HDZ-u itd. treba gledati u svjetlu zahtijeva MOST-a da se bitno smanje novčana sredstva koja stranke dobivaju iz javnih izvora, zahtijeva koji su igrom pankozmičke koincidencije odbili baš SDP, HDZ i druge stranke. Ako slučaj 2M gledamo u tom svjetlu, on postaje 3M i poprima obrise sasvim dostatne za identifikaciju.
P.S.
Političke stranke su potrošači javnog novca, pri čemu ne isporučuju mjerljive rezultate rada. Da su privatne kompanije odavno bi bankrotirale i kao takve su same izvrsni primjeri lošeg upravljanja. Zašto ne žive od članarine svojih članova i od privatnih donacija nije jasno? Možda zbog zakona kojeg su si same napisale i kojeg ne žele izmijeniti. I najgore od svega, zašto im državljani RH, znajući da to čine već 20 i više godina, cijelo vrijeme daju svoj glas na izborima, još je manje jasno? Dva su zanimljiva objašnjenja: (a) glupost birača, (b) prefrigano-lopovski mentalitet koji bez imalo srama ostvaruje osobnu korist koja se preko stranaka prelijeva na članove, dugogodišnje glasače i simpatizere. Kakav god omjer (a) i (b) bio, preostaje činjenica da je RH država bedaka i lopova. Pametni i pošteni državljani RH odavno su počeli napuštati domovinu, napuštaju je, a ako još nisu, uskoro će, dok se za to vrijeme spirala negativne selekcije još bedastijih i još većih lopova nezaustavljivo i narkotički sunovraća vlastitoj apokalipsi i 3M postaje 4M, jer pridodaju se i „Murder“, „Mord“, „Mor“ i umorstvo.
Autor: Kristijan Krkač/direktno.hr
