Zašto Pupovčevim Novostima smeta Treći program HR-a? Tko su Udbaši i KOS-ovci na FPZ-u!?
U ZADNJEM broju Novosti, pseudo-novinarska ekipa se žustro pridružila ”Hrvatskom novinarskom društvu” i “Hrvatskom društvu pisaca” u očajničkom i neargumentiranom napadu na novu v.d. urednicu programa Nevenku Dujmović (naslovna fotografija).
Treći program Hrvatskog radija konačno je prekinuo dugu tradiciju ljevičarskog nepotizma i ideološke pristranosti koji su do sada bili transparentni. Ovaj je put pripala čast šarlatanskom piskaralu Igoru Lasiću da još jednom nadmaši vlastitu glupost i plaćeničku rabotu kako bi u svom članku „Treća sječa“ pokušao dokazati tzv. „desnu ideološku pristranost“ i neprofesionalnost“ budućih voditelja emisija HRT 3 među kojima Vladimir Lončarević, Marito Mihovil Letica, Jure Vujić, Josip Mihaljević.
Naravno i Novosti brane Ljubicu Letinić, donedavnu urednice Dokumentarnog odjela HR zagriženu neojugoslavensku i ljevičarsku aktivisticu (poznata po radio-emisijama o jugo-pionirima kao najveći doseg hrvatske kulture), a tek onda novinarka, a dovoljno govori i činjenica da je jedna od osnivačica projugoslavenske inicijative Kulturnjaci 2016. Inače je Uprava HRT-a službeno reagirala na takve lažne optužbe HND-a, Kulturnjaka i tjednika Novosti sa slijedećim priopćenjem:
„Zagreb, 16. srpnja 2016. – U povodu medijskih napisa koji sugeriraju kako se na Trećemu programu Hrvatskog radija (HRT – HR 3) navodno provode čistke te guše novinarske slobode, a novinarima onemogućuje rad, Hrvatska radiotelevizija ovim putem odbacuje sve te navode kao neutemeljene.
Programsko vodstvo Hrvatske radiotelevizije u tome smislu posebno ističe kako radijska novinarka Ljubica Letinić, koja se u dijelu medija dovodi u vezu sa spomenutim tezama, i dalje radi svoj novinarski posao u Dokumentarnoj produkciji Hrvatske radiotelevizije. Štoviše, ona je od 1. lipnja 2016. godine kao jedina radijska novinarka Dokumentarne produkcije Hrvatske radiotelevizije uključena u realizaciju dviju serija Hrvatska moj izbor i Otkrivamo Hrvatsku, koji se za jesensku programsku shemu proizvode za tri programske platforme – Četvrti program Hrvatske televizije (HRT — HTV 4), međunarodni radijski program HRT – Glas Hrvatske i mrežne stranice Hrvatske radiotelevizije.
Zbog angažiranosti je kolegice Letinić na navedenim projektima vršiteljica dužnosti glavne urednice Trećega programa Hrvatskoga radija (HRT – HR 3) Nevenka Dujmović dvije dokumentarne radijske emisije ponudila dugogodišnjemu radijskom i televizijskom novinaru Zdravku Fučeku. Hrvatska radiotelevizija ovim putem ističe kako nitko od stalnih zaposlenika nije dobio otkaz te kako najveći dio honorarnih suradnika nastavlja najesen suradnju u programu.“
Uz iznošenje hrpa notornih i grubih neistina i laži, Lasić zamjera primjerice mladom povjesničaru Josipu Mihaljeviću s Hrvatskog instituta za povijest da „mu je najistaknutiji rad publikacija s državničkom prepiskom Franje Tuđmana koju je uredio s Miroslavom Tuđmanom i Ivicom Lučićem“.
Nadalje, Lasić si uzima za pravo, bez prethodne novinarske verifikacije, prozivati magistra Juru Vujića priznatog geopolitologa autora desetka knjiga i niza znanstvenih radova (pročelnika odjela za politologiju Matice Hrvatske) za navodno plagiranje bijednog rada poznatog jugofila i engleskog plaćenika Dejana Jovića koji je zbog političkih razloga prije pet godina pokušao lažno optužiti za plagiranje i diskreditirati Vujića zbog njegovog naglašenog hrvatstva na Fakultetu političkih znanosti i to preko fakultetskih KOS-ovaca Vlatka Crvtile (Mesićev savjetnik, predavao do 80-tih Obranu i Zaštitu u Zagrebu), Radovana Vukadinovića (poznati autoplagijator kupusarskih djela), Mirjane Kasapović (optužena za sukob interesa na FPZG) i Siniše Tatalovića (predavao Obranu i Zaštitu i bivši KOS-ovac, Mesićev savjetnik).
Nije ni čudo da takve lažne optužbe iz srpskog tjednika Novosti jer dio pseudo-novinara tog opskurnog lista je završilo političke nauke na FPGZ: Prisjetimo se kako je FPZG, leglo recikliranih bivših jugo-profesora, (takav fakultet ne bi sigurno zadovoljavao stručne i depolitizirane standarde koji su na snazi u EU) koji su do jučer predavali obranu i zaštitu, a danas recitiraju NATO i euro-integracije pred novim studenskim naraštajima politologa.
Taj se isti fakultet koji ne predstavlja cjelokupnu hrvatsku akademsku zajednicu a niti politološku znanost, u zadnje vrijeme specijalizirao za konstrukciju i režiranje tzv. plagijatorskih afera a možda i otvori katedru za „plagijatologiju“: Veliki dio studenata FPZG se buni protiv nastavnika koji troše cjelokupno vrijeme za izmišljanje podmetanja i afera umjesto da se bave ozbiljnom obrazovnom funkcijom za koju su i plaćeni (studenti sa FPZG-a znaju posprdno govoriti o fakultetu kao „Zagreb plagijat factory“).
Istina je da je FPZG već odavno na lošem glasu i da je stekao lošu akademsku reputaciju zbog nemoralnog i neprofesionalnog ponašanja dijela profesora i kadrova, zbog politizacije i ideološke pristranosti i same fakultetske uprave, nepotizma, diskriminacije, unutarnjih sukoba i obračuna i zbog znanstveno upitnog programa rada.
Mirjana Kasapović je poznata po raznim aferama pogodovanja, sukoba interesa i lažnih optužbi o plagijatu protiv svojih kolega i drugih političkih neistomišljenika. Primjerice kod Siniše Tatalovića kao i kod Mirjane Kasapović iz podataka njihove biografije proizlazi da se njihov znanstveni rad pojavljuje tek 90.-tih. Očito je kako pate od određene doze amnezije, pogotovo kad je riječ o njihovom školovanju i zaposlenju za vrijeme titoističke Jugoslavije.
Primjerice u biografiju Siniše Tatalovića stoji da je „bio pripravnik i stručni suradnik od 1982. do 1984. godine u općinskoj upravi Vrbovsko. Kao mladi istraživač bio je zaposlen od 1984. do 1986. godine u Republičkom zavodu za obranu i zaštitu u Zagrebu. U zvanje znanstvenog asistenta izabran je 1986. godine od kada je i zaposlen na Fakultetu političkih znanosti u Sveučilišta u Zagrebu. Za docenta je izabran 1997. godine, a za izvanrednog profesora 2001. godine. Za redovitog profesora izabran je 30. ožujka 2006. godine. Obnašao je dužnost prodekana Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u dva mandata od 1999. do 2001. godine.
Tatalović se u vlastitoj biografiji nije pohvalio da je krajem 80-tih pohađao i rezervnu oficirsku školu u Bileći i da je suradnik KOS-a. Treba napomenuti da se u tu školu rezervnih oficira išlo dobrovoljno i selektivno biralo pitomce privržene jugoslavenskoj titoističkih ideologiji. U mjestu Bileća kraj Trebinja postoji arhiva svih pitomaca škole rezervnih oficira JNA, (vidjeti: http://www.etrebinje.com/vijesti-sve/arhiva-tekstova-po-kategorijama/hercegovina/403-bileca-sro). Treba napomenuti da je on sin Milana Tatalovića suradnika UDBE kojeg se tereti za planiranje ubojstava političkih imigranata u Njemačkoj.
Naime, na Višem zemaljskom sudu u Münchenu, u procesu protiv Krunoslava Pratesa za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983., planirao Milan Tatalović, djelatnik hrvatske Udbe, koji je na vezi držao udbaše Ivana Simonovića i Vinka Sindičića. Tatalovićev sin Siniša je ujedno bio savjetnik predsjednika Stipe Mesića.
Kad usporedimo Tatalovićeve smiješne tzv. znanstvene radove primjerice „Nacionalne manjine I. K demokratskim standardima zaštite i prava, „Nacionalne manjine II. Zaštita manjinskih prava u Hrvatskoj“, „Manjinski narodi i demokracija” te “Manjinski narodi i manjine“ koje često izdaje Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, jasno je i malom djetetu da je riječ o dosljednom prepisivanju postojećih zakona i procedura o manjinama i auto-plagijatima na istoj temi.
Tatalović se također kiti radom „The Policies of the Protection of National Minorities in the Republic of Croatia” (Split : STINA d.o.o., 2008.) objavljen na engleskom jeziku, dok svi na FPZG znaju da on nema ni jedan znanstveni rad objavljen u stranim znanstvenim časopisima jer ne zna engleski jezik, a dok je bio na mjestu savjetnika predsjednika Josipovića izbjegavao je sastanke sa stranim delegacijama zbog neznanja jezika.
Slaba točka tzv. prof Siniša Tatalovića je razotkriveni plagijat (a on ulaže veliki trud da se to zataška preko bivšeg predsjednika I. Josipovića) knjiga ljubljanskog profesora Antona Grizolda i jednog teksta o manjinskim pitanjima preuzetog svojedobno s portala «Stina» od jedne mlađe novinarke. Također treba podsjetiti da se iza Tatalovića, nagađa kako stoji i Mirjana Kasapović poznata po svojim lažnim optužbama protiv kolega, inače profesorica koja se dovodila svojedobno u vezu s nezakonitim pogodovanjem promaknuća kontroverznih profesora Zakošeka i Grdešića na zagrebačkom Sveučilištu. Barem je tako stajalo u anonimnoj prijavi USKOK-u, prije, sada već davnih, pet godina skupina sveučilišnih profesora podnijela je anonimnu kaznenu prijavu USKOK-u protiv prof. Mirjane Kasapović, zbog „neovlaštenog pogodovanja, prijevara i lažnog predstavljanja“.
Spomenute afere se sjećamo kao afere u kojoj su sveprisutni, cirkusantski uvijek raspoloženi, Nenad Zakošek i Ivan Grdešić, označeni kao plagijatori. Profesorica Kasapović je tada bila predsjednica stručnih povjerenstava za izbor nastavnika u znanstveno – nastavno zvanje Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te Matičnog odbora za područje društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i navodno je propustila ” izvijestiti Fakultetsko vijeće da u slučajevima izbora prof. dr. Sc. Nenada Zakošeka i prof. dr. Sc. Ivana Grdešića u zvanje redovitih profesora nisu zadovoljeni minimalni uvjeti za izbor u zvanje. Štoviše, davanjem pozitivnog izvješća u oba slučaja M. Kasapović teško je povrijedila etički kodeks Sveučilišta te je počinila kazneno djelo prijevare, lažnog predstavljanja i neovlaštenog pogodovanja”, navodilo se u anonimnoj prijavi.
Mirjana Kasapović je poznata po svojoj karakternoj neuravnoteženosti i patološkoj zavidnosti, a voli se predstavljati kao veliki stručnjak politologije. Međutim Kasapović vješto izbjegava navesti u javnosti zanimljive životne pojedinosti. Naime, krajem 80-tih godina, iako je bila zaposlena na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu, u statusu asistenta, dobila je nepripadajuće veliki kadrovski stan na Sv. Duhu izravno od tadašnjeg predsjednika CK SKH Stanka Stojčevića.
U to vrijeme rektor Sveučilišta bio je Zvonimir Šeparović, osobno vezan za savjetnika za obavještajne poslove Predsjedništva SFRJ, pukovnika Dušana Vilića, preko njegovog zemljaka s Banije i šefa kabineta Stanka Stojčevića i Slavka Malobabića. Kasapović je sve do kraja 90.-tih (kao i kolega sa FPZG Nenad Zakošek) bila vjerni član UJDI-a (projugoslavenska organizacija koja je podupirala Miloševićevu politiku i očuvanje SFRJ).
Zanimljivo je u tom smjeru konstatirati kako se većinu političkih neistomišljenika i protivnika lijevo-liberalnoj kulturnoj hegemoniji koje Novosti nazivaju desničarima ili fašistima lažno su optuženi i prije za tzv. plagiranje, slučaj Ivice Šole u Večernjem listu, slučaj Bože Skoke, pa i lažne anonimne optužbe sa FPZG za plagijat (Nacional) protiv predsjednice Grabar Kitarović.
Samo eto, perjanica lista Novosti Igor Lasić koji pokuša diskreditirati priznate hrvatske intelektualce, nije ni završio fakultet, jer iz njegovog životopisa (http://www.h-alter.org/stranice/igor-lasic) sam priznaje da je „studirao voćarstvo i vinarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, ali neuspješno“. Sam priznaje da zbog egzistencije i zarade je krenuo o pamfletsko novinarstvo u Feral Tribunu i Tjedniku a sada je platnoj listi u tjedniku Novosti (tu su i bardovi huškačke profesije Boris Dežulović, Viktor Ivančić i pseudo-intelektualci poput Borisa Postnikova itd.).
Dakle, bez visoke stručne spreme i sa jedva završenom srednjom školom, „mali Igor“ s velikim rupama i nulama u životopisu, pokušava zaraditi koji sitni honorar šireći laži na račun magistara i doktora znanosti „desne orijentacije“. Hoće li mu itko povjerovati? Toliko o vjerodostojnosti, etičnosti i profesionalnosti tjednika Novosti.
Izvor: maxportal.hr
