Znaju li SOA i MUP raditi svoj posao?
Nakon ISIL-ova napada na zračnu luku u Bruxellesu 22. ožujka ove godine, uporno se tražio čovjek sa šeširom, onaj koji nije aktivirao eksploziv, a bio je dio terorističke skupine.
Međutim, mnogima je promaklo da na snimkama dvojica uz „šeširdžiju“ imaju navučenu po jednu rukavicu; krupnu crnu rukavicu, odjevni predmet posve neprimjeren klimatiziranom prostoru aerodromske zgrade.
Trostruki teroristički napad na istambulsku zračnu luku „Ataturk“ izvele su osobe odjevene u crnim skafanderima i s navučenim rukavicama; isto tako potpuno neprimjereno obučeni godišnjem dobu i klimatiziranom prostoru u istambulskoj zračnoj luci. I opet rukavice, naime u rukavicu je detonator najlakše sakriti i zato je nošenje rukavica (naročito u klimatiziranom prostoru) indikator mogućeg teroriste. Detalj za neuke i neiskusne, prevažno za one upućenije i iskusnije.
No pogledajmo kakvu sigurnost možemo očekivati od hrvatskog MUP-a i SOA-e: stotine tisuće migranata prošli su lani kroz Hrvatsku. Doslovno su iz ratom zahvaćenih područja, na kojima već godinama ratuje nekoliko frakcija i sukobljenih političkih skupina, ušli u migrantsku kolonu tzv. balkanske rute prema EU. I svi su oni (migranti i teroristi) prošli kroz Hrvatsku bez ikakve kriminalističke obrade ili makar brze trijaže. Nije mi poznato da su se na okolnosti terorizma, i dojava partnerskih službi, sumnjivim uzimala, na primjer, „parafinska rukavica“, tj. provjeravalo jesu li dotične osobe pucale iz vatrenog oružja. Ili da dvojbu – imamo li dobar i pouzdan sigurnosni sustav? – riješimo pitanjem o huliganima na nogometnim utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije i zagonetnom „poljudskom svastikom“. Do danas nisu izašla imena navijačkih terorista koji su na San Siru (Milano) na utakmici Italija – Hrvatska napravili pravu antihrvatsku diverziju i ozbiljno kompromitirali i HNS i hrvatsku državu.
Ranko Ostojić je za vrijeme svog ministarskog mandata vješto skrivao njihova imena. Nikad niti jedno ime nije izašlo u javnost, i po čijem je nalogu ta diverzija izvršena. Slično je i s „poljudskom svastikom“; isti ministar MUP-a nije želio naći počinitelje. Današnji ministar, Vlaho Orepić, takođe krije imena „milanskih diverzanata“ isto kao i imena crtača svastike po poljudskom travnjaku. Naravno, jer bi neposredni počinitelji prokazali naručitelje, a oni su Ranku Ostojiću itekako poznati. No to je već ozbiljan posao za SOA-e, jer je riječ o otvorenoj ugrozi nacionalne sigurnosti.
Sve te diverzije na nogometnim stadionima u inozemstvu kad se pokušavala diskreditirati hrvatska nogometna reprezentacija, isto tako i igrokaz sa „poljudskom svastikom“ su pokušaji kompromitacije hrvatske države u očima svjetske javnosti, kao i traljava obrada migranata (jer su se kroz RH provlačili i teroristi i oružje), pa nestanak 300 strojnica iz PU Varaždin… sve je to pravi posao za SOA-e, jer neprestano je ugroženo ime Republike Hrvatske, a šlamperajem s migrantima ugrožena je sigurnost hrvatskih građana i građana EU. Oružje počinitelja pariškog masakra nesmetano je prošlo Ostojićevu graničnu operativu, a njegovo blazirano lice otočkog „kampijuna“ zaklinjalo se pred TV kamerama da teroristi i njihovo oružje neće nikad proći kroz Republiku Hrvatsku.
U svom mandatu ravnatelj SOA-e, Drago Lozančić, nije po tom pitanju učinio doslovno ništa! Nije umio, a laici će pomisliti nije htio, ali kad je došlo vrijeme nije se dao iz ureda. Njegov nasljednik Danijel Markić ima za sada sličan učinak, i pitam se kako SOA-e štiti hrvatske građane i teritorij ako su joj problem nogometni navijači-diverzanti i crtači “poljudske svastike“? Da su kojim slučajem bile bombe umjesto bengalki i pesticida, bi li znali spriječiti masakr? Dolazi špica turističke sezone, obala je krcata turistima: hoće li ovakva SOA-e znati prepoznati mogućeg teroristu i preventivno spriječiti teroristički napad? Ili širitelja vatrene stihije, što nam se događa svake godine?
A što je s rastućim četništvom koje je podvuklo ovogodišnje, kao i prošlogodišnje, javno izvješće SOA-e, koje radnje i mjere je SOA-e poduzela i možemo li joj doista vjerovati?
Što SOA poduzima prema hrvatskim političarima i aktivistima koji, ignoriraju pojavu četništva u Hrvatskoj, lažno šire teze o navodnom oživljavanju ustaštva i tako subverzivno djelujući štite jačanje četničkog ekstremizma u Hrvatskoj? Prisjetimo li se kako se radi o aktivnostima istih onih skupina i pojedinaca koji su za potrebe Haškog tužiteljstva prikupljali, pa čak i krivotvorili, dokaze o zločinima Hrvatske vojske, ignorirajući stvarnost i zločine srpskih agresora i pobunjenika, jasno je o čemu se ovdje radi. Vide li to, ili ne smiju vidjeti, i u vrhu SOA-e?
Daleko je ova SOA-e od finog veza, od šešira i rukavica, od stotina potankosti i suvremene analitike. Za nju je, očito, još uvijek ugroza i neprijatelj samo ono što Partija proglasi neprijateljskim elementom. Da umiju i da imaju dovoljnu količinu profesioinalnosti sami bi zavapili da treba pod hitno napraviti tranziciju službe u modernu polugu društva kadru za uhvatiti se u koštac s novim izazovima u zaštiti svoga puka i državnog teritorija.
L. C./hrsvijet.net
