Genocid nad hrvatskim narodom u Titovoj Jugoslaviji nakon što je okončan Drugi svjetski rat bio je najstrože zabranjena tema i najbrižnije čuvana tajna u bivšem zločinačkom komunističkom sustavu u Hrvatskoj.

Genocid nad hrvatskim narodom u Titovoj Jugoslaviji nakon što je okončan Drugi svjetski rat bio je najstrože zabranjena tema i najbrižnije čuvana tajna u bivšem zločinačkom komunističkom sustavu u Hrvatskoj. O strašnim zločinima koju su počinjeni na Bleiburgu i diljem cijele tadašnje Jugoslavije znali su samo najviši partijski dužnosnici. Prema nekim procjenama, na Bleiburgu, Križnim putevima i drugim bezbrojnim stratištima diljem bivše Jugoslavije na najgori mogući način zlostavljano je i ubijeno najmanje 200.000 nenaoružanih civila, od djece do staraca i razoružanih hrvatskih vojnika, uglavnom domobrana. Izvrstan doprinos u rasvjetljavanju Bleiburške tragedije dao je Josip Jurčević u svojoj knjizi Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb, svibnja 2005.

O izvršenju genocida nad Hrvatima, koje su Britanci na prevaru izručili Titovim partizanima na austrijsko-slovenskoj granici, vrlo se dugo ništa nije znalo, niti se o tome pisalo u medijima tzv. slobodnih i demokratskih zemalja na Zapadu. Kao što se kasnije ispostavilo, vladala je zavjera šutnje, a posebno je ta tema zataškavana u Engleskoj jer se zločin dogodio u Britanskoj okupacijskoj zoni u Austriji. U svojim službenim izvješćima Churchillu u London engleski zapovjednici u Austriji pisali su nevjerojatne laži. Primjerice, uvjeravali su London «kako su Titovi partizani blagonaklono postupali sa zarobljenicima te da su im čak davali i osvježavajuću hranu i piće (light refreshment)».

U prvim važnim koracima javnog osvjetljavanja te strašne tragedije veliku ulogu odigralo je nekoliko Hrvata u iseljeništvu, tj. u političkoj emigraciji, kao što su naprimjer J. Prcela (Operation Slaughterhouse), SAD, 1970. i Ante Beljo u knjizi Dokumentarna analiza Yugoslavia – Genocide, Kanada, 1985. Naravno, na tu temu napisan je i vrlo velik broj članaka u hrvatskim emigrantskim tiskovinama diljem svijeta, od Argentine do Australije. Nažalost, u tim člancima nije bilo previše službenih podataka i dokumenata. Kao što se moglo i očekivati, veći dio rasprave bio je usmjeren na upiranje prstom u to tko je u hrvatskim redovima najodgovorniji za tu strašnu tragediju hrvatskog naroda na kraju Drugog svjetskog rata.

U zapadnim medijima poslije Drugog svjetskog rata mi smo Hrvati imali imidž kakav danas imaju islamski teroristi ili kakav su imali Palestinci unazad tridesetak godina. Ako nas se nije nazivalo ustašama i fašistima, tada je za nas bio rezerviran naziv «hrvatski ekstremisti i teroristi». Iako je to bilo općepoznato, komunistički mediji u Hrvatskoj hrvatsko su iseljeništvo često opisivali kao «kriminalce i koljače».

Premda sasvim slučajno, prvo ozbiljno istraživanje o tomu što se uistinu dogodilo na austrijsko-slovenskoj granici u svibnju 1945. godine pokrenuo je grof Nikolaj Tolstoj kad je 1978. godine objavio knjigu Žrtve Jalte, u kojoj je otkriva kako su Britanci namjerno Staljinu izručili i carske Kozake, koji nisu bili predmet dogovora na Jalti 1945. godine. U nastavku svojeg istraživanja Tolstoj je otkrio kako se radi o daleko većoj i strašnijoj tragediji, u kojoj nisu nastradali sami Kozaci, nego i velik broj Hrvata, Slovenaca itd.

Ministar i pokolji

Tolstoj je zatim svoja zapanjujuća otkrića objavio je u knjizi Ministar i pokolji (1986.), u kojoj je razotkrio izravnu odgovornost čelnih ljudi štaba britanskog Petog korpusa u Južnoj Austriji, među kojima je bio i bivši dopredsjednik Konzervativne stranke lord Adlington. Nakon toga je uslijedio protuudar britanskog establišmenta. Knjiga Ministar i pokolji bila je zabranjena u velikoj Britaniji a svi primjerci bili su spaljeni, a Tolstoj je na sudu bio osuđen na globu od nevjerojatnih dva i pol milijuna funti, zajedno s troškovima, koje pisac na kraju ipak nije platio.

Nakon osude da plati do tada nezapamćen iznos za odštetu u Engleskoj grof Tolstoj zatekao se u vrlo teškoj financijskoj situaciji. Stoga je na poziv naroda (etničkih skupina u Australiji) koji su bili žrtve ne samo engleske prijevare u Austriji, nego i Sporazuma na Jalti, grof Tolstoj u ožujku 1988. godine doputovao u Australiju. Hrvati u Australiji tom su mu prilikom dali veliku potporu. U svojoj knjizi, koju namjeravam nasloviti Zašto sam se vratio u Hrvatsku?, nastojat ću objaviti što više podataka o neizmjernom doprinosu Hrvata na tom dalekom kontinentu postignuću državne samostalnosti, obrane i međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske. Najmanje dvadeset godina u Australiji provodila se silna medijska hajka na Hrvate u Australiji samo stoga što su inzistirali na pravu hrvatskoga naroda na slobodu i državnu samostalnost.

Tito kao Hitler i Staljin

U zadnjih nekoliko godina Tolstoj, koji radi na novoj knjizi, doznao je i tko je izdao zadnju zapovijed za izručenje pola milijuna Hrvata Titovim partizanima. Riječ je o tadašnjem britanskom ministru Harold Macmillanu, koji je došao u Klagenfurt 13. svibnja 1945. godine. Tolstoj još uvijek ne može sa sigurnošću reći zašto je Macmillan donio, koji je kasnije postao premijer Ujedinjenog Kraljevstva, takvu odluku. “Mislim da su ga pritisnuli Sovjeti. Bio je čudan, neiskren čovjek. Imao je čudne seksualne navike. Jedna od mogućnosti jest da je bio ucijenjen od strane Sovjeta koji su u to vrijeme podržavali Tita…”, izjavio je Tojstoj u razgovoru za Jutarnji list 11. svibnja prošle godine. Inače, Bleiburg i Križni put Nikolaj Tolstoj vidi isključivo kao pokolj nad nevinim civilima. Za Tita je rekao “da je bio u jednakoj mjeri loš kao Hitler I Staljin”

Tito je izdao zapovjed za pokolj Hrvata na Bleiburgu

Nakraju želim posebno istaknuti kako danas više ne postoji nikakva dvojba o tomu ne samo da je zločinac Tito znao za pokolj Hrvata na Bleiburgu i drugim stratištima, nego da ga je i izravno zapovijedio. Naravno, njemu to nije bilo nimalo teško jer se zapravo radilo o osobi koja nije bila Hrvat, nego o čovjeku koji je ukrao identitet pravog Josipa Broza iz Kumrovca, a koji je, prema svim do sada dostupnim informacijama, ubijen u Građanskom ratu u Španjolskoj. Prije dvije godine Ante Kunek iz Melbournea objavio je opsegom manju, ali izuzetno vrijednu knjigu pod naslovom «Za dom hrvatski rode, križevi bijeli nek nas vode» o tomu tko je zapravo bio Tito.

U nastavku teksta objavljujem izvještaj o posjetu grofa Tolstoja Australiji.

POHOD GROFA TOLSTOJA AUSTRALIJI

“Početkom ožujka 1988. u Australiji je boravio grof Nikolaj Tolstoj, engleski povjesničar ruskog podrijetla, kojega se danas smatra najboljim poznavateljem događaja povezanih s bleiburškim zločinom i engleskim izručenjima njihovih protivnika sovjetskim i jugoslavenskim partizanima u svibnju 1945. godine. Grofa Tolstoja u Australiju su dovele etničke zajednice čije se zemlje nalaze u zarobljeništvu u Sovjetskom Savezu kao protutežu u histeričnoj hajci protiv tzv. ratnih zločinaca iz tih zajednica.

Za vrijeme njegova boravka u ovoj zemlji, grof Tolstoj održao je više predavanja u Melbourneu, Geelongu i Sydneyju. U Melbourneu je grof Tolstoj održao predavanje u ukrajinskom domu i na nekoliko melbournških sveučilišta. Predavanje u Geelongu održano je u tamošnjem Hrvatskom domu „Kardinal Stepinac“ u nedjelju, 6. ožujka o.g. Odazvalo se više od 300 osoba.

Tijekom dvosatnoga predavanja u Geelongu engleski se povjesničar osvrnuo na sve važnije događaje povezane sa englesko-partizanskim zločinom u Bleiburgu. U tom predavanju grof Tolstoj osvrnuo se na hajku na tzv. ratne zločince u Australiji, kao i na suđenje u Engleskoj, za koje on prosuđuje da će biti od povijesnoga značenja – da će se na njemu svjetskoj javnosti prvi put otkriti zavjera koja se odigrala prije izručenja u Austriji te da će to zasjeniti današnju hajku na tzv. ratne zločince.

Govoreći o hajci na pojedine etničke zajednice u Australiji u vezi s tzv. ratnim zločinima, grof Tolstoj rekao je da on nema ništa protiv toga da se ratnim zločincima sudi ako se dokaže da su oni to uistinu i bili. Međutim, pozvao je sve etničke zajednice da se odupru hajci koju su, prema njegovom mišljenju, organizirali ekstremni Židovi koji u tom poslu surađuju s komunističkim zemljama. To će na kraju najviše štetiti Židovima, rekao je grof Tolstoj.

U osvrtu na Bleiburg, izručenje i pokolj hrvatske vojske, grof Tolstoj naglasio je da za taj zločin nisu direktno odgovorni Englezi, nego partizani koji su izvršili pokolj i hrvatski generali koji se nisu smjeli predati partizanima, već su, kako on tvrdi, trebali nastaviti prema engleskom teritoriju. No, govoreći o istoj stvari na predavanju na La Trobe svučilištu, grof Tolstoj rekao je da je u to vrijeme raspoloženje prema Hrvatima bilo vrlo negativno i da bi Englezi hrvatsku vojsku vjerojatno izručili partizanima čak i da se ona uspjela probiti na engleski teritorij u Austriji.

Zavjera kao razlog za šutnju

Na pitanje zašto u svjetskim sredstvima informiranja vlada šutnja o izručenjima i ratnim zločinima u Austriji 1945. godine, grof Tolstoj rekao je da je riječ o zavjeri s jedne strane te nepoznavanju događaja s druge strane. On smatra da su novinari vrlo slabo informirani, tj. da im informacije dolaze uglavnom samo s jedne strane: “od Židova koji su vrlo dobro organizirani i koji su od tzv. holokausta stvorili cijelu industriju za stvaranje novaca”. Mi se nalazimo u informacijskom ratu pa je stoga naša dužnost da u tom smjeru napravimo više nego smo dosad učinili, kaže grof Tolstoj.

Nakon predavanja u Geelongu, grof Tolstoj održao je polusatnu konferenciju za hrvatski tisak. U razgovoru s urednikom Hrvatske slobode, a to je naglasio i za vrijeme predavanja, grof Tolstoj istaknuo je kako je samo pitanje vremena kada će doći do propasti sadašnjeg režima u Jugoslaviji. Na pitanje urednika Hrvatske slobode može li se Jugoslavija održati nakon propasti sadašnjeg režima, rekao je da je i to sada veliko pitanje. No, grof Tolstoj je pritom naglasio da Amerika podržava Jugoslaviju i današnji režim te da je to jedini razlog zašto se ta država održava na životu.

Na kraju razgovora urednik Hrvatske slobode predao je grofu Tolstoju predstavku koju je Glavni odbor Hrvatske seljačke stranke uputio australskom Parlamentu u vezi sa zakonom o ratnim zločincima, kao i primjerak Hrvatske slobode u kojoj je objavljen njegov apel za novčanom pomoći u vezi sa sudskim procesom koji se u Engleskoj vodi između njega i lorda Aldingtona. Grof Tolstoj zahvalio je uredniku Hrvatske slobode na predstavci, rekavši, nakon kraćeg pregleda, da je u nju uloženo puno truda. U razgovoru s urednikom HS grof Tolstoj spomenuo je i članove HSS-a u Engleskoj, gg. Tomića i Šuka, koje vrlo dobro poznaje i s kojima surađuje.

U Sydneyju je grof Tolstoj održao predavanje u Hrvatskom domu u Punchbowlu, na kojem se okupilo preko tisuću Hrvata. Nakon predavanja prisutni su prikupili preko tri tisuće dolara za predstojeće sudske troškove u Engleskoj.

Bleiburški zločin na australskoj televiziji

Za vrijeme dvotjednog boravka grof Tolstoj ostavio je vrlo dobar dojam na čitavu hrvatsku zajednicu, iako je očito da ne dijeli u svemu naše mišljenje. Mi Hrvati imamo vrlo malen broj prijatelja među strancima, pa si stoga ne možemo priuštiti luksuz da napadamo i ignoriramo strance takvoga značenja i ugleda poput onoga grofa Tolstoja, koji je svojim dolaskom u Australiju i publicitetom koji su stekli njegovi nastupi u ovoj zemlji učinio više za obranu hrvatske zajednice nego bilo koji drugi Hrvat pojedinačno. O boravku grofa Tolstoja u Australiji i o njegovim stavovima u vezi s ratnim zločincima pisali su govoto svi utjecajni i visokotiražni australski dnevnici. No, najveći uspjeh grofa Tolstoja bio je svakako njegov nastup na SBS TV kanalu u programu VOX POPULI, koji vodi Hrvat g. Vladimir Lušić. U tom je programu na australskoj televiziji prvi put nakon Drugog svjetskog rata prikazan bleiburški zločin, i to ne samo u govoru, nego i brojnim slikama zaklanih hrvatskih žrtava.

U razgovoru s urednikom HS grof Tolstoj izrazio je želju da se pomoć za sudski proces u Engleskoj najprije prikuplja u Australiji, a zatim da se sve zajedno pošalje u glavni fond. Do odlaska ovog broja u tisak još nam nije poznato je li takav fond osnovan u Australiji, no čim dobijemo obavijest o tome, objavit ćemo je.

Zahvala g. Alana Cadmana hrvatskoj zajednici

Kao što smo već napisali u zadnja dva broja Hrvatske slobode, Glavni odbor Hrvatske seljačke stranke u Australiji uputio je preslike svoje predstavke Senatskoj komisiji za ispitivanje dokaza o ratnim zločincima većem broju australskih političara, povjesničara, novinara, crkvenih poglavara itd. Preslika je upućena i g. Alanu Cadmanu, federalnom ministru u sjeni za imigraciju i etnička pitanja te članu Liberalne stranke u Novom Južnom Walesu. Gospodin Cadman, koji zadnjih nekoliko godina redovno održava vezu s uredništvom Hrvatske slobode, poslao je uredniku Anti Babiću pismo, u kojem traži da on prenese njegovu zahvalnost cijeloj hrvatskoj zajednici za njezin savjestan nastup u vezi sa slanjem predstavki i prosvjednih pisama Senatskoj komisiji za konstitucionalna i pravna pitanja o nacrtu amandmana zakona o ratnim zločincima.

Nakon katastrofalnoga poraza Radničke stranke na izborima u Novom Južnom Walesu i masovnog vraćanja australskih glasača Liberalnoj stranci, sve su veći izgledi da će Liberalna stranka pobijediti i na sljedećim federalnim izborima, a u tom slučaju g. Cadman postat će federalni ministar za imigraciju i etnička pitanja. Po svemu sudeći, on će biti jedan od bolje informiranih australskih političara što se tiče nas Hrvata, naše povijesti i naših današnjih težnji.

Kad već spominjemo izbore u Novom Južnom Walesu, hrvatsku zajednicu u Australiji obradovat će vijest da je na tim izborima svoje parlamentarno mjesto izgubio i dosadašnji ministar Vlade Frank Walker, koji je prvi započeo s hajkom na Hrvate u Australiji imenujući nekoliko Hrvata koje se inače optužuje da su ratni zločinci. F. Walker član je ekstremnoga socijalističkog lijevog krila Radničke stranke, kojem pripada i nama Hrvatima dobro poznati Bata Kent. Zanimljivo je da su na izborima u Novom Južnom Walesu protiv Radničke stranke najviše glasovali radnici i doseljenici, izrazivši na taj način svoj protest i zbog napada članova Radničke stranke na useljenike koji nemaju svoju državu.

Inače, kako g. Cadman piše, cijeli slučaj sa suđenjem ratnim zločincima u Australiji ulazi u vrlo delikatnu fazu. Hrvatska zajednica u Australiji još uvijek ne osjeća u dovoljnoj mjeri opasnosti koje na nas vrebaju u vezi s tim suđenjem. Pismo g. Cadmana u prijevodu na hrvatski glasi:

9. ožujka 1988.

”Dragi gospodine Babić,

Hvala Vam na pismu i predstavci koja je bila podnesena Senatskom odboru. U međuvremenu Vi ste trebali dobiti izvještaj Senatskog odbora i njegove preporuke. Držim da će Vlada prihvatiti izvještaj Senatskog odbora i prijedloge koje ste dali. Budite dobri pa zahvalite Vašoj zajednici na njezinu savjesnom nastupu u vezi s tim predmetom, a ja ću pažljivo pratiti Vladinu odluku u vezi s izvještajem Senatskog odbora, tako da ću moći reagirati na Vladine odluke s dobro informiranog i fer stajališta.

Slobodno mi se i bez ustručavanja obratite u svako doba u vezi s ovim predmetom jer počinje ulaziti u vrlo delikatan stadij.

Vaš odani Alan Cadman, M.P. (član Parlamenta).

Hrvatska sloboda, travanj 1988.

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save