Gubitnički mentalitet “osoba bliskih vrhu HDZ-a” ili otvorena sabotaža?
Foto: Hina
Na prošlim parlamentarnim izborima 08. studenoga 2015. godine je Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om dobila 59 mandata, odnosno zastupnika za Hrvatski Sabor. Bilo je to veliko razočaranje, pogotovo ako se prisjetimo velike euforije, odnosno svih prethodnih izbora koje je dobio HDZ na čelu s bivšim predsjednikom Tomislavom Karamarkom.
Dva mjeseca nakon se spominjala i izborna prijevara u režiji SDP-a, što nije bilo neutemeljeno, jer ono što se u izbornoj noći dogodilo je ne samo politički, već i statistički nemoguće, no državno odvjetništvo nije postupilo, kao što nije postupilo ni u kojem slučaju optužbi na račun SDP-a. Ipak, ovo je tek uzgredna napomena i vidjet ćemo hoće li Apis opet biti zadužen za elektroničko prebrojavanje glasova ili će ovaj put biti drukčije.
Svaki je imalo ozbiljniji promatrač hrvatske političke scene mogao zamijetiti da su dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a počele u javnost izlaziti dugo i pomno skrivane i prešućivane afere u režiji Partije i njezinih satelita, koje se ovdje, radi kratkoće teksta ne će ponavljati. No, malo tko je zamijetio da, redovito i učestalo, od dolaska Plenkovića na čelo HDZ-a, svako malo Jutarnji list (!) objavljuje neku vijest temeljenu na izjavama “osoba bliskima vrhu HDZ-a” ili “bliskog Plenkovićevog suradnika” o očekivanjima, nadanjima, planovima te stranke. Radi li se o namjernom puštanju informacija, dakle rukovođenjem strankom različitim od Karamarkove ili “novi” ljudi “pri vrhu HDZ-a” ne mogu držati jezik za zubima te pokleknu pred čarima novinara i novinarki Jutarnjeg, ili se pak radi o sabotaži?
Jer, što je drugo izjava “osobe bliske vrhu HDZ-a”: Plan je da Hrvatska demokratska zajednica na rujanskim prijevremenim parlamentarnim izborima osvoji barem 60 saborskih mandata jer će se svi ostali potencijalni politički partneri u tom slučaju preko noći preokrenuti, a pozicija za pregovore s Mostom bit će daleko čvršća.“ To nije optimizam, nije euforija, već, nakon svih afera, pljački, veleizdaja i inog kriminala bivše odnarođene partijske vlasti – najava jalovog rezultata i još jalovije vlade nego što je trenutna s Oreškovićem na čelu.
Sve ispod 70 mandata nije vrijedno, kako se kaže, ustajanja iz kreveta, a kamoli spomena. Ili i je u umovima trenutne vrhuške HDZ-a prevladao gubitnički mentalitet? Ili je, pak, na djelu strategija: najavi da očekuješ malo, pa kad i dobiješ malo ne ćeš biti razočaran i nitko te zbog rezultata ne će moći prozivati? Ako je potonje, onda je to klasična samoupravljačka strategija s krajnjim ciljem održavanja „status quo“-a u samoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, što ne će proći, jer vodstvo odgovara za izborni (ne)uspjeh, ma koliko niska ili visoka bila očekivanja i najave, dok „čvrst“ stav da HDZ ne će odustati od premijerske funkcije sam po sebi ne znači ništa ako uopće ne bude ni u prilici zahtijevati premijersku funkciju.
S druge strane, „Mostovci“ čine ono što bi trebali činiti HDZ-ovci; Miro Bulj je podnio kaznenu prijavu protiv Vesne Pusić, a Tomislav Panenić je podnio prijavu protiv Ivana Vrdoljaka i još nekih visokih dužnosnika Hrvatske narodne stranke. Zašto nitko ne podigne kaznenu prijavu protiv Kotromanovića glede remonta MIG-ova, ili je to prepušteno također nekome iz Mosta? Zašto se Zorana Milanovića ne prijavi zbog pokušaja zaustavljanja izručenja nepravomoćno osuđenih na doživotni zatvor Perkovića i Mustača? Ili se čeka da to učini, primjerice, Božo Petrov?
Zapravo je ironično što HDZ ne čini ništa kako bi promovirao sebe, već sav medijski zanimljiv prostor prepušta Mostu, pravaškim strankama i nekim pojedincima – što će na kraju zaista rezultirati osvajanjem bijednih 60 mandata, i onda će Hrvatska opet, po nezna se koji put postati zemlja pobjednika u kojoj će sve političke grupacije proglasiti izbornu pobjedu.
Hrvatice i Hrvate ne zanima računica o rastu BDP-a, formule za izračun pada stope nezaposlenosti, reorganizacija i racionalizacija javne uprave i ostale apstraktne teme. Hrvatski narod zanima kada će se zločini i pljačke početi kažnjavati, kada će kriminalci iz SDP-a i njegovih satelita odgovarati za svoje malverzacije i prijevare, kad će se otvoriti jugoslavenski arhivi i provesti lustracija, kad će prestati oskvrnjavanje spomenika hrvatskih junaka, progon branitelja i kad će prestati posvemašnje srbovanje Srbijanaca i veličanje propale zločinačke države. Plenkoviću kao da je sve na dlanu, od afere Madison do presude udbašima u Njemačkoj, no ne čini se ništa, već to iskorištavaju, kako je rečeno, pojedinci iz drugih stranaka.
Za to su moguća samo dva razloga: ili je trenutno vodstvo HDZ-a nesposobno iskoristiti priliku pa svoju nesposobnost nazivaju „desnim centrom“ (koji u europskim zemljama prestaje postojati) ili iz određenih razloga ne žele udarati po SDP-u. Tomu u prilog ide i „postavljeni cilj“, odnosno želja za osvajanjem 60 mandata, koji proklamiraju “Plenkovićevi izvori”. S tako mizernim rezultatom kasnije mogu tvrditi da nije bilo moguće složiti vladu; a kad bi osvojili 70, ne bi imali „povoda“ da HDZ ne sastavi vladu.
Unatoč raznim demantijima, čini se da u HDZ-u postoji grupacija koja zagovara „veliku koaliciju“ ili pojedinci iz vrha te stranke jednostavno nisu dorasli metodologiji rada koju primjenjuju mediji i njihovi vlasnici?
Josip Gajski/hrsvijet.net
