Kampanja se bliži kraju: Što nas čeka…?
Kamo god se okrenem okruženi smo informacijama o predizbornoj kampanji. Koliko god se svi trudili i rekli nam da će se kampanja prolongirati iza Velike Gospe, ona je već mjesecima tu , svakoga trena i na svakom mjestu oko nas.
Mediji nas obasipaju informacijama o kandidatima koji se bore za naše glasove i koji nas uvjeravaju da su oni baš ti pravi koji će se boriti i zastupati naše interese. Sve što mi trebamo je samo zaokružiti njihovo ime i glasovati za njih.
A da bismo njima dali svoj glas moramo imati neko povjerenje u njih. Ali kako se stječe povjerenje u nekoga? Kako možemo nekome vjerovati, osim ako ga ne poznajemo iz prve ruke. Teško, svatko će razborit reći!
Pokušavaju nas svi uvjeriti da će se promijeniti i biti dragi, lijepi, pristojni, domoljubni, altruistični – sve prema savjetima svojih PR stručnjaka. Tako je i Zoran Milanović prema savjetima svojih američkih PR stručnjaka, prošle godine se u potpunosti preobrazio, postao pristojan i kulturan čovjek, političar kakvog bi čovjek poželio. A ankete su u korist SDP-a rasle i nitko nije vjerovao da je to moguće.
Završetak izbora prošle godine još nam je u svježem sjećanju. Svi smo vidjeli i zahtjeve za tripartitnom vladom i reformama, kao i traume koje su nastale nakon toga. Nakon što je ostao izvan vladajuće većine, Zoran Milanović je obećao “pakao” i opet se povukao. Dok su “kulturnjaci” i “antifašisti” novu vlast optuživali zbog navodne fašizacije, Milanovića nije bilo mjesecima. Pojavio se tek kad je bilo očito da će se vlada Tihomira Oreškovića raspasti i doći novi izbori. Tada je opet stavio masku pristojnog političara, sve za vlast, sve za moć. Pa čak i oni koji su prije koji mjesec o njemu pričali najgore od jednom su se povukli i ljevica se iznova predizborno posložila. Iako se koalicija koju je predvodio nekoliko godina raspala jer je svima bilo jasno da je vrlo agresivan i nekulturan čovjek koji ne drži svoju riječ odjednom je krenulo novo preslagivanje.
Nova snaga Krešo Beljak
I nova snaga SDP-a pod nazivom Siguran smjer. A tko je činio taj siguran smjer. Novi strateški partner kako ga vole isticati u kampanji Krešo Beljak. I namjerno želim reći Krešo Beljak, a ne HSS jer se Milanović sa svojima pretrgnuo još od 2013. godine u dogovorima kako dovesti Krešu Beljaka na vlast u HSS-u i pridružiti ga lijevoj koaliciji okupljenoj oko SDP-a. Svakome tko je malo pratio put ove dvojice to je bilo jasno od samoga početka, davne 2013. godine. A HDZ nije cijelo to vrijeme učinio apsolutno ništa da to spriječi.
Pitanje je zašto se je to dogodilo? Da li je Krešo Beljak bio vrijedan toga da se ljudi bave s njime ili su ga svi samo pustili? Kao da je rođen pod nekom čudnom ”sretnom zvijezdom” pa mu se stvari mahom same od sebe događaju bez stvarnog i pravog suparnika.
U HSS je ušao nakon kriminalnog ispada i pravomoćne osuđujuće presude te je polako, ali sigurno, okružujući se poslušnicima i političkim poltronima bez svjetonazorskih načela, izbacio stariju generaciju HSS-ovaca u Samoboru i preuzeo stranku.
Uz njegovu presudu za provale u automobile i otuđivanje tuđe imovine, tu je i biografija njegovog glavnog ”čuvara” u Samoboru, zamjenika Željka Staneca, osobe koja je svoju karijeru gradila na štandu na starom placu u Samoboru gdje se uvijek moglo naći potrebne robe, od cigareta do “Pampers pelena”, još davno prije. Naravno bez fiskalnog računa. Politička karijera mu je došla baš u trenutku kada je imao dovoljno da se može pokazati i tada pokriti pozadinu stečenog novca.
O tome u Samoboru znaju mnogi njegovi stanovnici, ali je to tema o kojoj se nerado govori. Jer ipak je to demokracija pod vodstvom Milanovićevog političkog partnera Kreše Beljaka. Vladavina u Samoboru uproteklih 7-8 godina je bila izuzetno zanimljiva, ali još je zanimljivije kako nitko od velikih i jakih medija, kao ni istraživačkih novinara, o istome ne želi pisati niti ulaziti u istrage. O izgradnjama kuća, vikendica, nabavkama automobila, uvjeta zaduživanja gradskog proračuna i slično nitko ne želi pisati iako je sve vidljivo, ako ništa drugo ono iz prijave porezne kartice koja je svima dostupna.
Ipak, nedavno pri posjetu Gradu shvatih koliko je sve to skupa tužno i jadno. Svi se žale i prepričavaju sve negativnosti koje im je gradonačelnik i njegova svita napravila, ali nitko ne želi ništa poduzeti. Mecena Kreše Beljaka, Željko Kodrić, vlasnik Samoborke i suvlasnik Hvara, firmi koje prema dobro obavještenim izvorima dobivaju sve važne i veće poslove u gradskoj upravi je zadovoljan, a građani šute. Ali kaos u gradu svakim danom je sve veći.
Vožnja po gradskim ulicama, i okolici postala je nevjerojatna jer putokazi o mogućim smjerovima kuda se može prolaziti očito još u Samobor nisu stigle. Pa tako svi oni koji žele stići npr. u Smerovišće mogu se informirati samo prema osjećaju jer put koji je označen dovodi vas izravno nasred gradilišta. A dalje kuda koji, mili moji.
Bilo kako bilo, gradonačelnik to sve drži pod kontrolom. Jer ipak je ovo nacionalna kampanja, a on je zauzet sa predstavljanjem svojih uspjeha puno šire od Samobora. S gradonačelnikom polazi i širom Lijepe naše njegova glasnogovornica dok ga kod kuće brižno čeka supruga i troje djece. Mnogi se pitaju kako nije naučio lekciju bivšeg gradonačelnika kojega je glave stajala njegova glasnogovornica te su ga Samoborci na kraju trećeg mandata ostavili na svega nekoliko stotina glasova dok su mladi i ambiciozni novi političari ulazili u lokalnu političku arenu. I kriminalni dosjei i povijest kao da im nisu smetali već su im bili daljnja referenca za napredovanje.
Posljednji zaokret
Način govora Zorana MIlanovića koji je mjesecima bio pristojan i kulturan odjednom je kroz tajnu snimku sa sastanka sa braniteljima iznenadio sve, doveo do osude političkih čimbenika. Posebice je to znakovito ako uzmemo u obzir da je čovjek godinama radio u diplomaciji. Pitamo se kaj je onda tamo naučio, ako se razgovara kafanskim rječnikom koji nije prikladan niti za švercere na placu?
Ipak, iz iskustva mnogi mogu reći takav način govora je jako pristojan u odnosu na govor ”budućeg mu potpredsjednika vlade” Kreše Beljaka. Voljela bih samo znati gdje će i kako će ga predstaviti jer amplitude u raspoloženju i nekulturno ponašanje njegovo nema granica. Kad dođe na skup sa međunarodnim diplomatima i ponestane mu strpljenja, koja će ga diplomacija izvlačiti iz te priče. Jer ruku na srce, diplomacija ga ne zanima. Jedino što ga zanima je on sam.
Njegova gledišta i ideje o poslovanju, kulturi i razvoju još uvijek nismo čuli.
Najnovije njegove afinitete možemo čuti u području razvoja demografske politike. Ali i tu ima dosta nejasnoća. Naime, s jedne strane se zalaže za ustavom zajamčeno pravo žena na pobačaj, s druge strane upozorava da nema novaca za obrazovanje i školstvo, dok je nizom postupaka već ranije pokazao da mu je kultura u gradu ”zadnja rupa ”. I to su sve javne teme. Cijeli niz njegovih kritičara ne libi se kazati kako ga kod poduzetnika zanima isključivo provizija. U tome trenutku matematika funkcionira savršeno i računica je vrlo jasna, upozoravaju njegovi kritičari.
Pa Hrvatska, lijepa li si ukoliko nam takva nova garnitura dođe na vlast. Završiti ćemo sigurno na nekom zatvorenom putu ispred velike rupe i gradilišta kao što je i uputa za vožnju po gradu Samoboru ovo ljeto. Ali svatko mora znati da je napravio ono što je mogao.
Ja znam da jesam, ali neka se svatko zapita što je poduzeo da se to ne dogodi….
H. Krmpotić/hrsvijet.net
